RIJEKA  Tko barem jednom nije zastao, uzdahnuo i nasmiješio se ispred riječkog izloga Ateliera Rogić u Užarskoj ulici riječkog Starog grada?! Punih sedamnaest godina ovaj mali izlog oduševljavao je Riječane domišljatim minucioznim kreacijama čarobnog stakla.

Izlog koji su slagali Željka i Boris Rogić uvijek iznova iznenađujući kreativnom idejom pedantno izvedenom do posljednjeg detalja. Kao što su i sami kazali, uvijek su bili vođeni idejom kako je artefakt mrtvi kapital dok ne uspostavi vezu s primateljem – publikom. Mali izlog vrijednih kreacija zaživio je preko stotinu postava uvijek posvećenih urbanom sadržaju, a često i prigodnim zbivanjima u gradu, od primjerice karnevala, Uskrsa i Božića, do Dana sv. Vida, Fiumanke…

Altelier koji je svoja vrata otvorio kako bi predstavio vjerne replike predmeta od stakla Louisa Comforta Tiffanyja. Prepoznatljive lampe od šarenih stakalaca okovanih u olovnim rešetkama čarobno su svijetlile u ovom atelieru i osvajale publiku svojom autentičnošću.

Osim lampi, u atelieru je bilo i drugih predmeta od stakla izrađenih u zahtjevnim tehnikama. Prisjetimo se staklenih podmetača za čaše s uzorkom slova glagoljice i hrvatskog pletera, uskrsnih jaja, zatim ukrasa poput malih jedrilica koje su prigodno bile izrađene za Fiumanku, snježnih staklenih pahulja koje su krasile božićni izlog…

Zatvoren Atelier Rogić u Užarskoj ulici

Brojne izložbe i priznanja

Njihova priča počinje u Zürichu 1988. godine, gdje su završili školu staklorezbarstva koja se smatra nasljednicom jedinstvenog Tiffanyjevog nasljeđa. Već nakon godinu dana Željka i Boris Rogić imaju prvu samostalnu izložbu vitraja 1989. godine u Povijesnom i pomorskom muzeju u Rijeci. Uslijedile su brojne druge izložbe, među kojima je svakako najznačajnija ona iz 2005. u Muzeju Mimara, nakon koje donose i odluku o otvaranju riječkog ateliera u Užarskoj ulici. Od brojnih izložaba svakako treba istaknuti onu iz 2011. »Svjetlost glagoljice« u Muzeju grada Rijeke koja je kasnije otputovala i u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, te i u Muzej antičkog stakla u Zadru gdje se zadržala u postavu punih šest mjeseci.

Značajna je bila i izložba 1993. godine u Klovićevim dvorima, gdje su Tiffany replike iz ovog ateliera još jednom oduševile zagrebačku publiku. Unatoč brojnim priznanjima i izvrsnim ocjenama kritike, atelier u Užarskoj živio je svoj život uličnog šarmera komunicirajući sa stalnim i slučajnim prolaznicima. Posljednji postav malog izloga bile su meduze, njih šesnaest, koje su osvijetljene lebdjele iznad onih pet zarobljenih u staklenim blokovima. O samom postavu autor Boris Rogić kazao je kako su željeli potaknuti misao o vječitoj dvojbi, o različitom shvaćanju i doživljaju pojma slobode. Jer, kao što sam naglašava:

– Jesu li slobodne »lebdeće« meduze ili su slobodne meduze prikazane u staklenom bloku, sačuvane i zaštićene od »ponuđene« slobode? Možda su ih ipak »posjetile« sestre Gorgone te su svojim pogledom, okamenivši ih, pokazale svoje moći, s kojim je bolje ne suočiti se.

Otežavajuće okolnosti

Odluku o zatvaranju ovog ateliera vlasnik Boris Rogić objašnjava brojnim otežavajućim okolnostima koje su se naredale zadnjih godina:

– Naša odluka o zatvaranju gradskog ateliera donesena je uslijed kolopleta za nas različitih otežavajućih okolnosti. Svjesni da nemamo teškoća s tom odlukom, vjerujemo kako je svaki kraj novi početak. Kako je rekao William Morris, i u malom prostoru mogu se raditi velike stvari. U želji da tu misao pokušamo realizirati, zahvaljujemo publici, pogotovo riječkoj, na podršci u svim proteklim godinama – kazao je emotivno autor zahvaljujući Riječanima na dugogodišnjoj podršci.

Ovim postavom i razmišljanjem oprostio se Atelier Rogić od svoje dugogodišnje adrese i preselio u mali kućni atelier na Vežici, gdje će i dalje nastajati čarobne svjetiljke iz radionice koja garantira autentičnost materijala, nacrta i samu izradu svakog pojedinog komada koji je verificiran certifikatom, čime svjedoči da je identičan originalu.