Foto: M. GRACIN
Odmah nakon dolaska u Glinu prema urgentnim potrebama pripadnici Armade razmješteni su u dva najpotrebnija pravca pomaganja. Jedan je bio na raščišćavanju ruševina, drugi, kako se moglo čuti i putem službenih priopćenja stožernih institucija što rukovode eliminacijom užasa koji je iza sebe ostavio razorni potres, u prepunom skladištu gdje je trebalo od doniranih namirnica, uglavnom hrane i higijenskih potrepština, složiti logične cjeline
povezane vijesti
Buđenje u zoru kišnog, zimskog jutra. Onog u kojem najvećoj većini od nas uopće ne pada na pamet napuštati ugodu toplog kreveta. Ustajanje, brzinski, u hodu, poneki zalogaj, i pokret prema Banovini. Jer – zovu te ljudi koji bez tvoje pomoći padaju u beznađe. Ljudi koji bez tebe ne mogu. I kreće, prije šest sati, konvoj iz Rijeke. Armada. Nakon niza dana u kojima su u Rijeci organizirali brojne akcije prikupljanja najpotrebnije pomoći, javljeno im je kako trebaju – ruke.
– Da, stigao je poziv u kojem je stajalo kako je Glini hitna pomoć volontera. Kako smo i istaknuli u prvim minutama nakon potresa, Banovini je u svakom trenutku na raspolaganju najmanje stotinu pripadnika Armade. Ove nedjelje situacija je bila još i bolja, neradni je naime dan, tako da nas je put Gline krenulo čak 150, istaknuo nam je Mateo Dejak, tajnik KN Armada.
Odmah nakon dolaska u Glinu prema urgentnim potrebama pripadnici Armade razmješteni su u dva najpotrebnija pravca pomaganja. Jedan je bio na raščišćavanju ruševina, drugi, kako se moglo čuti i putem službenih priopćenja stožernih institucija što rukovode eliminacijom užasa koji je iza sebe ostavio razorni potres, u prepunom skladištu gdje je trebalo od doniranih namirnica, uglavnom hrane i higijenskih potrepština, složiti logične cjeline. To je naime jedini način da se kasnije svima kojima je potrebno doniraju zaokruženi paketi koji će im na nekoliko dana omogućiti zadovoljenje većine egzistencijalnih potreba.
– Radili smo dok se god moglo, dok je bilo vidjet. Očekujemo nastavak aktivnosti, a sve do trenutka kad se uspostave uvjeti za dulje boravljenje u volonterskim kampovima, poduzimat ćemo jednodnevne akcije. Potrebe su goleme, kako nam se čini ono najpotrebnije što dolazi je ljudski rad, zaključio je Dejak.
Ruke vođene srcem. I želja da onima kojima je najteže bude barem malo bolje, da im bude sličnije uvjetima u kojima živimo svi mi koje je katastrofa ovog puta zaobišla. Mogli su i oni ostati u nedjelju, u danu za odmor, doma. Ali nisu, jer njih vodi osjećaj za potrebe zajednice. Armada. Tko god mislio drugačije!
