Snimila Ana KRIŽANEC
Gorio je Molo longo s 222 plamena u spomen na poginule branitelje dok je su gledatelji na Gatu Karoline Riječke s ushitom, ali i s nemalo suza, zadivljeno gledali u plameno ozračje kojim je bilo uokvireno središte grada
povezane vijesti
- Danas spektakl na Kantridi u režiji Armade. Obilježava se obljetnica povijesne pobjede nad Real Madridom
- Novi masovni sukob navijača. Kod naplatne postaje Kikovica se potukli pripadnici Armade i Kohorte
- FOTO/VIDEO Torcida izazvala kaos na Kantridi. Krenuli od stadiona, na Liburnijskoj ih dočekala policija
Veliko, nikad sadržajnije trodnevno riječko
Gorio je Molo longo s 222 plamena u spomen na poginule branitelje dok je su gledatelji na Gatu Karoline Riječke s ushitom, ali i s nemalo suza, zadivljeno
Samo slavljenje Dana pobjede počelo je već iza 20 sati, i to na dobrano ispunjenoj Rive jer su glavni glazbeni gosti bili – Gazde. Jedan od najpopularnijih bandova koji svom dominantno rockerskim izričaju daje snažnu notu tamburaškog zvuka, dok u stihovima često naglašava nacionalni ponos. Gazde i jesu sastav koji je nastao na valu pokrenutom devedesetih godina s kojim se naglašavalo emancipaciju i državnost, pa tako i putem zabavne glazbe. Na neki način, idealan band za Dan pobjede. Ali, da ne bi sve ostalo samo na Gazdama, kao iznenađenje, jer nije se do samog izlaska na binu znalo tko su, izašli su i Trio Vox i dobrano s misom domoljunnih hitova zagrijali publiku.
– Bilo je organizacijski zahtjevnom, ali zadovoljni smo kako je prošlo, kako smo obilježili najznačajniji hrvatski blagdan, istaknuo nam je Mateo Dejak, tajnik KN Armada.
Snimio Edi PRODAN
Gat je oko 21.30 sati bio ispunjen. U pravilu mlađa publike, ali nije nedostajalo ni ljudi “srednje dobi”, pa tako i onih koji su svoju mladost, nerijetko na ratištu, prolazili i kroz glazbu koju preferiraju Gazde. Rijeka je naprosto prije i nakon bakljade bila u svojevrsnoj možda ne ekstazi, ali ushitu svakako da. I neka je – slavilo se pobjedu, dolazak mira, demokratskih sloboda. Mnogi će reći OK, ali kad će to toliko puta najavljivano blagostanje. Da bi moglo mnogo bolje, bi. Da bi oni na vrhu morali biti više za narod, manje za sebe – bi. Ali, koliko i kako god kritizirali sve naše vrhuške, ipak smo uvijek samo mi svi krojači svoje sudbine. Bilo bi stoga dobro da silno dobre vibracije, ponos, ali stav kako nas ima i kako nam je stalo, prenesemo i na “običan” život. Žrtva ratnika znači obavezu i čuvanje demokracije. A jasno nam je svima gdje se i kao ona ostvaruje. Jednostavno je – prenesimo Dan pobjede na svaki naš dan.
