RIJEKA  Na Dan antifašističke borbe obilježavamo odlazak partizana i hrabrih mladića koji su prije 80 godina u šumi Brezovica kod Siska osnovali prvi partizanski odred u porobljenoj Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. Predvodio ih je legendarni Vlado Janjić Capo koji je umro 1991. godine. Pročitat ću telegram koji je upućen njegovoj obitelji u povodu njegove smrti: Vlado Janjić sa skupinom svojih drugova, pripadnika Komunističke stranke Hrvatske pružio je primjer velike ljudske hrabrosti, političke odlučnosti i nacionalnog poštenja. Dan kada je sa svojim odredom krenuo u antifašističku borbu Republika Hrvatska proglasila je državnim blagdanim. Tim je činom nova demokratska Hrvatska na dostojan način iskazala koliko visoko cijeni osobni doprinos Vlade Janjića Cape i svih onih koji su se pod antifašističkim zastavama borili za slobodnu Hrvatsku, omogućivši stvaranje ZAVNOH-ovske federalne države Hrvatske, oslobođenje Istre, Rijeke i otoka, a time ne samo održanje hrvatske državnosti, nego i svrstavanje Hrvatske među pobjedničke zemlje demokratske koalicije u Drugom svjetskom ratu. Ovaj telegram poptisao je tadašnji predsjednik Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, poručio je riječki gradonačelnik Marko Filipović na proslavi Dana antifašističke borbe koja se tradicionalno održava na legendarnom Tuhobiću. Dodao je da je to bila deklarativna politika 1990-ih koja je s druge strane rušila antifašističke spomenike u Hrvatskoj.

– Ovaj naš kraj je znao odabrati onda pravu stranu povijesti jer su se naše none i nonići svrstali na pravu stranu povijesti. Pod vodstvom Moše Albaharija osnovan je prvi partizanski odred na Tuhobiću, već početkom kolovoza 1941. godine. Rijeka je u tom ratu pretrpjela velika stradanja i trebalo je nakon oslobođenja krenuti u obnovu zemlje. Generacija koja je pobijedila fašizam dala je golem doprinos izgradnji poslijeratne Rijeke, otvorenog i tolerantnog grada. Te vrijednosti sačuvali smo do danas, iako to nije bilo nimalo lako jer je povijest nametala određene izazove početkom 1990-ih. Izdržali smo i naš antifašizam ugrađen je u DNK Rijeke i našega kraja. Unuci i sinovi antifašista pobijedili su u Domovinskom ratu jednu drugu srboagresorsku soldatesku koja je krenula mijenjati granice. Granice su neopromjenjive, uspostavljene su odlukama ZAVNOH-a i takve će ostati zauvijek, kazao je Filipović. Osvrnuo se na povijesni revizionizam.

– Revizija povijesti neće proći ni u Hrvatskoj ni u Rijeci. Pozivam sve političke strane da podrže inicijativu Židovske općine u Hrvatskoj i da se konačno zabrani pozdrav za Dom spremni. Danas se susrećemo i s neizravnim oblicima fašizma, ali protiv toga se moramo boriti – uvođenjem Građanskog odgoja u škole, edukacijom naših najmlađih, ali i obnovom spomenika. Krajem godine bi motorni brod Galeb mogao baciti cime na Molo longo, postat će turistička atrakcija, ali i ispričat će bogatu povijest koju taj brod ima. To je priča o toleranciji i međusobnom uvažavanju, o tgovini, kontaktima, međunarodnoj suradnji što je sve izgradilo Rijeku, rekao je Filipović.

Zamjenik primorsko-goranskoga župana Vojko Braut mišljenja je da bi se antifašizam trebao slaviti svaki dan, a ne samo jedan dan u godini.

– Antifašistička borba nas je svrstala uz bok velikih sila kao što su SAD, Rusija, Francuska, Engleska, donijela nam je slobodu, vratila je naše krajeve matici zemlji. Bez narodnoslobodilačke borbe to se nikada ne bi dogodilo. Slušao sam govore na službenom obilježavanju Dana antifašističke borbe u Sisku, u šumi Brezovica. Moramo se pobuniti protiv revitaliziranja povijesne istine i protiv povijesnog revizionizma. Premijer Andrej Plenković više je govorio o tome kako je NOB bio eksponent nekog autoritarnog režima, o navodnim zločinama poslije Drugog svjetskog rata nego što je slavio ustanak u šumi Brezovici kada je prvih nekoliko desetaka boraca krenulo u otpor, a na kraju ih je bilo četvrtina milijuna. Najveći je problem hrvatskoga suvremenog društva što dozvoljavamo da nam neki takvi prekrajaju povijest i da nas uvjeravaju da je crno bijelo. To nije tako. Uvjeravaju nas da je za Dom spremni povijesni hrvatski pozdrav, a to nije istina, uvjeravaju nas da je NDH povijesna težnja hrvatskoga naroda, ali to nije istina. To svaki dan moramo govoriti svojoj djeci, moramo ih učiti, obrazovati da ne nasjedaju na takve jeftine fore, naglasio je Braut.

Gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić kazao je da je rijetko koji narod poput hrvatskoga u manje od 100 godina preživio tri krvava rata.

– Služio sam JNA 80-ih godina prošlog stoljeća u Subotici. Nosio sam uniformu, imao sam kapu i da mi je netko tada rekao da ću za nekoliko godina u Lici ležati u rovu i imati uperenu pušku u vojnika koji ima odoru kakvu sam ja u Subotici nosio, ne bih mu vjerovao. Svi koji smo se rodili poslije Drugog svjetskog rata slušali smo o antifašizmu, živjeli smo antifašizam, pjevali smo o bratstvu i jedinstvu, a onda se dogodila 1991. godina, dogodilo se nešto što nismo mogli sanjati. Dogodila se Ovčara, bio sam gore, gledao slike iskopanih žrtava, majci su uzeli dijete iz utrobe, našli su ga nekoliko metara dalje od nje. I sada govorimo o antifašizmu i borbi protiv fašizma. Mi možemo pričati o antifašizmu jer smo gledali kako gore kuće po Lici, kako svinja nosi žensku ruku, sjetimo se Škabrnje, sjetimo se Srebrenice, svih poginulih i onih koje majke i danas traže, kazao je Klarić. On je podsjetio koja je uloga onih koji su dobili povjerenje građana na izborima.

– Moramo graditi ceste, bolnice, kopali tunel kroz Učku, spajali Hrvatsku Pelješkim mostom, moramo voditi zemlju u bolju budućnost na temeljima onih koji su ginuli na Tuhobiću, u Vukovaru, zar smo zaboravili Srđ, bombardiranje Dubrovnika, Zagreba, one kolone. Nije to davno bilo. Moramo se uvijek boriti protiv jednoumlja i svi koji to podržavaju čine razdor u zemlji i čine da mladi odlaze u Irsku. Dolazili su Talijani i Nijemci ginuti za ovo, a naši mladi odlaze jer ne učimo od povijesti – temelji ove zemlje su na antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu, ali i u Domovinskom ratu. Pokazali smo što znači biti jak, boriti se sa sačmaricom protiv aviona. Ne znamo cijeniti krv koja je prolivena na Tuhobiću, krv koja je prolivena diljem Hrvatske u Lici, Dalmaciji, Slavoniji. Naša je sveta dužnost sjećati se svih poginulih iz NOB-a i Domovinskog rata i učiti našu djecu slozi, zajedništvu i ljubavi prema domovini, zaključio je Klarić.