RIJEKA – Četiri dizalice na kontejnerskom terminalu u riječkoj luci uskoro će ponijeti imena istaknutih žena iz riječke povijesti, a u ovu je svrhu pokrenuta anketa kojom će vox populi odlučiti o Riječankama i Primorkama koje će ovim činom biti prepoznate. Tvrtka Rijeka Gateway koja upravlja terminalom na Zagrebačkoj obali istaknula je devet kandidatkinja koje su Rijeci i njenoj okolici ostavile neizbrisiv trag, no dosad nisu dobile čast da se prema njima imenuje neki od javnih riječkih prostora. Za njih će se do 14. srpnja moći glasati na Facebook stranici tvrtke i na web-portalu Novog lista, nakon čega će biti objavljeni konačni rezultati ankete.

Simbolika ovih imenovanja nedvojbeno je jaka. Budući da će Zagrebačka obala – navode iz Rijeka Gatewayja – »Rijeci vratiti poziciju jedne od najvažnijih jakdranskih luka«, ovakvo valoriziranje terminala, kao i stvaranje novog lučkog područja koje će ponijeti naziv »Trg snažnih žena grada Rijeke« sugerira kako će žene imati važnu ulogu u podizanju Rijeke u njenu novu gospodarsku eru.

Kako dizalice standarda Super-post-Panamax, prilagođene za baratanje kontejnerima prevoženima na najvećim transportnim brodovima, u svijetu znaju dosezati visine i preko 100 metara, ove će instalacije u Rijeci služiti ne samo kao visokosofisticirani alati u europskom distribucijskom lancu već i artefakti nove vizure grada koji će ga svojom impozantnošću oblikovati.

Naravno, prije glasanja o imenovanjima red je da se biračko tijelo upozna s predloženim kandidatkinjama i njihovim biografijama kako bi informirano moglo odlučivati o najzaslužnijima.

Ada Felice Rošić, nositeljica postratne obnove

Ada Felice Rošić

Ovoj Vežičanki i sušačkoj gimnazijalki Drugi svjetski rat prekinuo je školovanje na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, zbog čega je studij bila prisiljena zamijeniti angažmanom u oslobađanju Rijeke i pomoći partizanskim borcima ovog kraja. Međutim, Ada Felice Rošić svoju je arhitektonsku diplomu stekla po završetku rata, da bi se kao jedna od pripadnica prve generacije fakultetski obrazovanih arhitektica u postratnoj Hrvatskoj i Jugoslaviji vratila u Rijeku i sudjelovala u obnovi uništenog grada. Kao zaposlenica riječkog Građevno-projektnog zavoda zajedno s kolegicom Zagrepčankom Nadom Šilović, a kasnije i kao arhitektica GP-a Primorje, projektirala je neke od najprepoznatljivijih i važnih riječkih zgrada kao što su Robna kuća Korzo te zgrada Trgovačke i tekstilne škole. Projektirala je i stambene objekte uzduž Ulice Janka Polića Kamova, u Strossmayerovoj ulici, velike stambene nebodere na Kozali i Turniću, a do svog umirovljenja 1975. godine i brojne druge gradnje diljem Kvarnera i Istre. Ada Felice Rošić umrla je 2013. u Rijeci, a dosad niti jedna ulica ili institucija nisu ponijele njeno ime.

Antonija Reljac, grobnička mlikarica

Antonija Reljac

Antonija Reljac iz Podhuma jedna je od zapamćenih grobničkih mlikarica koje su tijekom povijesti opskrbljivale, često imućne, riječke obitelji svježim mlijekom vlastite proizvodnje. Kao žene koje su bile zadužene ne samo za othranjivanje obitelji nego i održavanje cijelog obiteljskog gospodarstva, brigu o životinjskom blagu i poljoprivredi, mlikarice su poznate po tome da su svakoga dana pješice prevaljivale desetke kilometara kako bi u Rijeku donijele desetke litara svježeg mlijeka.

Reljac i druge mlikarice pored svih su ranih dizanja, poslova održavanja doma, odgajanja djece, poslova u vrtu i štali bile zadužene i za mužnju krava, pravljenje sira i drugih mliječnih proizvoda te njihovu prodaju na riječkim kućnim pragovima. Mukotrpan rad i život ovih vrijednih žena u Rijeci je prepoznat krajem 1980-ih kada je na Mljekarskom trgu u Starom gradu postavljena skulptura kipara Belizara Bahorića nastala prema modelu Antonije Reljac.

Zora Matijević, borbena prosvjetarka

Zora Matijević

Ova Riječanka kao diplomirana nastavnica i povjesničarka svoj je život posvetila obrazovanju djece i odraslih, posebno žena kojih je podučavala u školama diljem riječke okolice, a kao aktivna borkinja i junakinja Drugog svjetskog rata preživjela je nekoliko zatvaranja, mučenja i boravaka u logorima.

Zbog svog partizanskog djelovanja i članstva u Komunističkoj partiji Zora Matijević više se puta našla na meti fašističke okupacije koju je podrivala na samo obavještajnim i špijunskim radom iza neprijateljskih linija već i oslobađanjima suboraca iz talijanskih i njemačkih zatvora. Prosvjetarka je završnu fazu rata i konačno oslobođenje provela zatočena u nizu njemačkih logora, a svoja je logoraška svjedočanstva objavila u knjizi »Ravensbrück – ženski logor smrti« izdanoj 1946. godine. Također, kao prosvjetarka, autorica i novinarka Matijević je sudjelovala u pokretanjima i djelovanju vrtića, škola, kulturnih ustanova i drugih brojnih institucija koje i danas čine temelj riječkog života, radila je u Glasu Istre i kao glavna urednica Radio Rijeke te je dobitnica brojnih državnih i gradskih priznanja za svoj ratni doprinos te društveni i politički rad. Umrla je 1981. godine.

Vanda Ekl, čuvarica baštine

Vanda Ekl

Vanda Ekl (1920. – 1993.) bila je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka koja se tijekom svoje karijere bavila istraživanjem baštine Istre i Kvarnera, osobito Rijeke i Opatije.

Nakon rada u Jadranskom/Sjevernojadranskom institutu JAZU u Rijeci, Ekl je kao direktorica vodila Naučnu knjižnicu u Rijeci od 1966. do 1972. godine, da bi zatim postala redovita profesorica na Graditeljskom fakultetu u Rijeci uz istovremeno predavanje na drugim visokoškolskim ustanovama u Rijeci. U svom se istraživačkom radu posebno bavila srednjovjekovnom umjetnosti Istre koji je ovjekovječila u monografiji »Gotičko kiparstvo u Istri« i drugim znanstvenim radovima objavljenima u zbornicima i časopisima. Igrala je važnu ulogu u pokretanju i vođenju Mediteranskog kiparskog simpozija u Dubrovi u okolici Labina te katedre Čakavskog sabora u Opatiji. Jedne od stuba na Kampusu Sveučilišta u Rijeci na Trsatu nose ime po ovoj doktorici umjetnosti.

Milojka Mezzorana Skvaž, borkinja i logorašica

Milojka Mezzorana Skvaž

Aktivna sudionica Narodno-oslobodilačke borbe još je kao četrnaestogodišnjakinja počela pisati svoj dnevnik zapisujući svoja iskustva i osjećaje tijekom ratnih godina. Milojka Mezzorana Skvaž svoj je život riskirala u borbi protiv okupatora zbog čega je internirana u logore u Trstu i Auschwitzu, gdje je pretrpjela neizrecive patnje i poniženja, da bi po završetku rata bila oslobođena iz logora Chemnitz. Nakon povratka kući posvetila se radu u prosvjeti i obrazovanju, između ostalog i kao tajnica Leksikografskog zavoda i profesorica engleskog jezika u Sušačkoj gimnaziji, a sačuvani dio njenog dnevnika pod nazivom »Incasso« (»Optužujem«) koji govori o ratnim događajima nakon kapitulacije Italije danas se čuva u Muzeju grada Rijeke. Radi svog dječjeg književnog rada obilježenog okupacijskim strahotama i ratnim stradanjima, Milojka Mezzorana Skvaž prozvana je riječkom Annom Frank. Preminula je 2004. godine.

Marisa Madieri, svestrana intelektualka

Marisa Madieri

Marisa Madieri spisateljica je rođena u Rijeci, no koja je nakon završetka rata izbjegla u Italiju. U svojoj knjizi »Verde acqua« objavljenoj 1987. godine (na hrvatskom prevedeno kao »Vodnozeleno«) opisala je egzodus svoje obitelji iz Rijeke, proces zaboravljanja hrvatskog jezika koji je kao dijete govorila, progovarala o pitanjima identiteta kao i svom odnosu kao odrasle žene s gradom koji više ne poznaje. U ostatku njena opusa nalaze se bajka »La radura« (Čistina), zbirka »Školjka i druge priče« objavljena posthumno, kao i fragment nedovršenog romana »Maria«, a u njenoj se biografiji, osim činjenice da je bila supruga velikog talijanskog pisca Claudija Magrisa, nalazi niz najrazličitijih crtica. Uz novinarski rad te nastavnički staž tijekom kojeg je predavala engleski i talijanski jezik, Marisa Madieri bavila se i volonterskim radom s napuštenom djecom zbog čega je jedan od parkova u Trstu, gradu u kom je umrla 1996. godine, nazvan njenim imenom.

Snježana Pejčić, uspješna sportašica

Snježana Pejčić

Snježana Pejčić, 41-ogodišnja riječka streljačica u sportskoj mirovini, prva je žena nakon hrvatske samostalnosti koja je na Ljetnim olimpijskim igrama osvojila medalju. Pejčić je broncu na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu osvojila u disciplini zračna puška – deset metara, a tijekom svoje karijere osvojila je brojna odličja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji na najvećim streljačkim prvenstvima. Usto, Pejčić je višestruka rekorderka na svjetskoj, europskoj i državnoj razini. Trenutno obavlja funkciju voditeljice Karijernog centra za sportaše koji djeluje pri Hrvatskom olimpijskom odboru, a čiji je cilj poticati i informirati sportaše o mogućnostima visokog obrazovanja tijekom i nakon završetka sportske karijere.

Danica Kragić Jensfelt, istaknuta robotičarka

Danica Kragić Jensfelt

Rođena Riječanka prof. dr. sc. Danica Kragić Jensfelt jedna je od vodećih robotičara koja živi i radi u Švedskoj. Profesorica je računalnih znanosti na Kraljevskom tehnološkom institutu (KTH) u Stockholmu i članica Međunarodnog znanstvenog savjeta Sveučilišta u Rijeci. Kragić Jensfelt 2019. godine za svoj je projekt »Bimanual Manipulation of Rigid and Deformable Objects« dobila financiranje od Europskog istraživačkog vijeća (ERC) čime je zaslužila titulu dobitnice znanstvenog Oskara, dok je 2021. u izboru krovne švedske organizacije za tehnološke tvrtke TechSverige proglašena Osobom godine. Osim što je prestižna znanstvenica, Kragić Jensfelt je također članica nadzornog odbora u svjetski poznatim tvrtkama kao što su Saab i H&M.

Natalia Mrnjavac, molekularna biologinja

Natalija Mrnjavac

Riječka znanstvenica Natalia Mrnjavac koja radi na Institutu molekularne evolucije Sveučilišta u Düsseldorfu članica je tima od sedam znanstvenika koji su 2016. godine stigli do velikog postignuća u istraživanju tzv. posljednjeg univerzalnog zajedničkog pretka svih živih bića (LUCA). Nakon završetka prirodoslovno-matematičkog smjera u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji, Mrnjavac je diplomirala molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a trenutno je doktorski student na Sveučilištu u Düsseldorfu. Iza nje se nalazi desetak publiciranih radova u području molekularne evolucije.

Nepravedno zapostavljene

O interesu javnosti koji je ova anketa pobudila ne govori samo značajan birački odaziv, odnosno visoke glasačke brojke na web-portalu Novog lista i Facebook stranici Rijeka Gatewayja već i mnoštvo komentara zainteresiranog naroda koji se uključio u raspravu o snažnim riječkim i kvarnerskim ženama. Naravno, rad i život nekolicine njih već je valoriziran kroz nazivlje riječkog urbanog tkiva, pa su tako svima kojima je Rijeka mila itekako poznate ulice, trgovi i gatovi koji nose imena prema Karolini Riječkoj, Radmili Matejčić, Bosiljki Rakić, Ružici Mihić, Savi Jugo-Bujkovoj, Veri Bratonji, Berti Jardas i drugima.

Međutim, neke od njih ostale su nepravedno nezastupljene, kako u javnoj gradskoj nomenklaturi, tako i u aktualnom izboru, kao što su prva i dosad jedina gradonačelnica Rijeke, ekonomistica i fakultetska profesorica Neda Andrić, povjesničarka umjetnosti, sveučilišna profesorica i višedesetljetna ravnateljica Konzervatorskog ureda u Rijeci Iva Perčić Čalogović ili pak neumorna čuvarica čakavske besede i kulturno-umjetničke baštine, dugogodišnja čelnica Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine Vlasta Juretić.

I čitatelji Novog lista na društvenim su mrežama dali popriličan broj prijedloga, i onih ozbiljnih i onih zabavne namjere. Uz spomen Miroslave Golubović, riječke gradske ikone poznatije pod nazivom »baba kuna«, na ovom ćemo mjestu spomenuti još jedan prijedlog vrijedan razmatranja – onaj da se četiri nove riječke dizalice imenuju u čast Kate, Pepe, Jele i Tonce debele, ženskim likovima za koje zna svaki riječki i primorski kantun, a i šire. Bilo kako bilo, za dva ćemo tjedna saznati koje će od nabrojanih žena svoje ime podijeliti s impozantnim lučkim instalacijama, u nadi da će ovakvih ideja, akcija i rasprava biti i ubuduće.