RIJEKA – Na natječaj za mjesto predsjednika uprave trgovačkog društva Ekoplus koje upravlja Centrom za gospodarenje otpadom Marišćina, upražnjeno ostavkom dosadašnjeg direktora Luke Travena, do jučer, zadnjeg dana natječaja, stigle su svega tri prijave, potvrdio je Thierry Randisi koji je imenovan za privremenog direktora, do izbora novog, nakon Travenove ostavke.

»Labave« propozicije

Među kandidatima su jedan od bivših direktora tvrtke, Josip Dedić, koji je prije tri godine podnio ostavku na to mjesto, i Aleksandar Bulog, izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci i voditelj Odsjeka za kontrolu voda, voda u prirodi, otpadnih voda, otpada, ekotoksikologiju i mikrobiologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

Samim propozicijama javnog natječaja objavljenog u četvrtak, 7. travnja, od kandidata se nisu tražila neka posebna znanja i vještine, osim visoke ili više stručne spreme, pet godina iskustva na rukovodećim poslovima, aktivnog znanja njemačkog ili engleskog jezika, organizacijskih sposobnosti i vizije razvoja društva, što su prilično opća mjesta svakog natječaja za rukovodeću poziciju u javnim tvrtkama. Novi predsjednik uprave bira se na mandat od četiri godine.

Randisi ističe kako to ne mora biti i konačan broj kandidata za novog predsjednika uprave, jer će u obzir biti uzete i sve prijave koje su, eventualno, bile poslane poštom do kraja jučerašnjeg dana, petka 15. travnja.

– O konačnom broju kandidata za mjesto predsjednika uprave moći ćemo govoriti tek u srijedu, jer bi do tada trebale stići i prijave poslane poštom, rekao je Randisi, kojeg smo upitali je li i on poslao prijavu za mjesto prvog čovjeka Ekoplusa.
– O imenima za sad ne bih govorio, uključujući i moje, kratko je komentirao Randisi.

Naučili na greškama

Dedić, koji je ostavku podnio nakon problema s neugodnim mirisima s Marišćine, potvrdio nam je kako se odlučio ponovo kandidirati za predsjednika uprave Ekoplusa.

Josip Dedić / NL arhiva

– Jesam, kandidirao sam se za tu poziciju, jer još uvijek imam volju i želju, a smatram i znanje i iskustvo za to radno mjesto, kao i za poboljšanje cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom na Marišćini. Vidjet ćemo što će odlučiti povjerenstvo za odabir kandidata. Iskreno, ne očekujem previše, ali mislim da smo i u mom prošlom mandatu postigli značajan napredak, a uz to smo puno naučili i na greškama. Imali smo jasnu viziju i koncept razvoja sustava i više nego dobru suradnju s resornim ministarstvom i Fondom za zaštitu okoliša, šteta je da se to stečeno znanje i iskustvo ne koristi – rekao je Dedić.

Kao najizgledniji kandidat za mjesto predsjednika uprave Ekoplusa u krugovima upućenih se ipak spominje Aleksandar Bulog, koji je također potvrdio da je podnio prijavu na natječaj.

– Prijavio sam se za to radno mjesto jer smatram da mogu unaprijediti rad centra. Dugo sam u problematici centara za gospodarenje otpadom, i Kaštjuna u Istri i Marišćine, još od vremena kad je tek počinjala realizacija tih projekata. Imam i profesionalna znanja, kao i dugogodišnje iskustvo u upravljanju, tako da vjerujem kako mogu pridonijeti boljem funkcioniranju sustava gospodarenja otpadom u Ekoplusu – rekao je Bulog.

Aleksandar Bulog

Opterećena pozicija

S pozicije izvanrednog profesora Medicinskog fakulteta i zaposlenika Nastavnog zavoda za javno zdravstvo na mjesto direktora Ekoplusa došao je i Luka Traven, zadnji direktor, koji kao ni Josip Dedić ni Miodrag Šarac prije njega, nije dočekao kraj mandata. Traven je ostavku podnio formalno iz osobnih razloga, iako ostavka trećeg direktora zaredom ukazuje da je riječ o poziciji opterećenoj ne samo problemima u poslovanju i u zaštiti okoliša, poput poteškoća s plasmanom sekundarnih sirovina i goriva proizvedenog iz otpada koje se po visokim cijenama trenutno spaljuje u Austriji, nego i nesuglasicama među suvlasnicima Ekoplusa, u kojemu Primorsko-goranska županija ima vlasnički udio nešto veći od 48 posto, Grad Rijeka nešto više od 41 posto, Općina Viškovo osam posto, dok KD Čistoća drži 2,18 posto vlasničkog udjela. Traven je ostavku podnio niti mjesec dana nakon što je Ekoplus povećao cijenu zbrinjavanja otpada na Marišćini s dotadašnjih 540 kuna po toni, na 866 kuna po toni. Nekoliko mjeseci prije toga, u razgovoru za Novi list je kazao kako je realna cijena zbrinjavanja oko 1.180 kuna po toni. Sve veća cijena zbrinjavanja otpada na Marišćini, kroz račune za odvoz otpada dolazi na naplatu i krajnjim korisnicima, građanima, koji su ujedno i birači, što dodatno »podgrijava« ionako vruću fotelju direktora Ekoplusa koji s jedne strane mora zadovoljiti ekološke i ekonomske kriterije poslovanja Centra Marišćina, a s druge političke želje i ambicije suvlasnika. Dosad to nije uspjelo niti jednom od njih, vidjet ćemo što će učiniti idući.