Zajedništvo je jedan od najvažnijih čimbenika koji je utjecao na obranu i oslobođenje domovine. Danas kad smo svjedoci silne ekspanzije egoizma i sebeljublja, baš danas bi nam to zajedništvo bilo od velike važnosti u borbi s izazovima sadašnjosti i budućnosti.

Dio sam generacija koje su bile jako male kad je bio domovinski rata, moj je otac bio u njemu, ali mnogo toga što slušamo o tim vremenima bilo bi dobro primijeniti i danas – zajedništvo prije svega. Istaknuo je to Hrvoje Mandić, župnik u kostrenskim župama sv. Lucije i sv. Barbare koji je vodio molitvu za poginule pripadnike A bojne 111. riječke brigade, kao i za sve ljude koji štuju sve ono što su ti ljudi Hrvatskoj omogućili na putu u demokratska i civilizirana društva, prigodom obilježavanja 33. obljetnice osnutka bojne.

Jedna od najslavnijih, najhrabrijih i najučinkovitijih postrojbi iz Domovinskog rata, legendarna A bojna 111. brigade HV obilježila je u Kostreni, ispred motela Lucija gdje je i započeo njezin ratni put, svoj 33. rođendan.

Iako su godine visoke, pa tako i kod protagonista jede od najznačajnijih ratnih postrojbi, iako su temperature nemilosrdne, nitko nije nedostajao. Ono što je svakako zanimljivo, jer bila riječ o suboti popodne, k tome i ljeto je, nije bilo baš nikog iz birokratskog aparata s bilo koje razine. Po prilici baš onako kako je u ljeto 1991. godine i započela obrana domovine.

– Možda djeluje da je nepotrebno ponavljati, ali hoćemo dok nas ima: A bojna je bila sjajno organizirana postrojba, jedinica koja je posebno u domeni tehničko-taktičkih elementa bila besprijekorno organizirana onda kad su se tek stvarali povoji obrane domovine.

Budimo ponosni na učinjeno, na svoju ulogu u domovinskom ratu, ali i u nastojanju da nikad ne stanemo s prenošenjem naših iskustava na najmlađe generacije, istaknuo je brigadni general Frano Primorac, jedna od najvećih legendi Domovinskog rata, i ne samo kad je riječko područje u pitanju.

Okupljenima se ispred “Lucije” obratio i Redžo Ademi, čelnik veteranske udruge A bojne, koji je poseban naglasak stavio na objavljivanje monografije o toj postrojbi čije se objavljivanje očekuje do kraja ove godine.

Druženje pripadnika bojne koja je trebala prerasti u gardijsku brigadu, ali zbog niza taktičko-tehničkih okolnosti kao i povijesnih datosti to nije postala, nastavilo se u Bakru. I tu su se analizirali uvjeti u kojima se, posebno u medijskom smislu, doživljava ljude koji su iznijeli sve napore domovinskog rata, one koji su Hrvatsku uveli u svijet slobode i demokracije.

Baš kao i činjenica da se spomen dan, koji se obilježava samo dan prije rođendana A bojne, poznat i kao “Havelov dan” ili dan “crne vrpce”, odnosno službeno Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima u Hrvatskoj pridaje sasvim sporadično, potpuno skriveno ili kako bi se u narodu reklo značenje – “reda radi”.

Kako god i koliko god sa su izostali političari svih boja i dezena, 33. rođendan slavne A bojne obilježio se baš kako treba: bez velike većine onih koji na takva događanja ionako dolaze apsolutno samo zbog protokolarnih obaveza – “idi da nas ne prozivaju” – isključivo s ljudima koji su uvijek u životu, pa tako i 24. kolovoza 1991. godine emocije i empatiju stavljali ispred bilo čega. A bojna, 33 godine kasnije. Ista kao – prvog dana.