RIJEKA – Za mnoge – kao da je bilo jučer. Otvorenje Robne kuće Rijeka, u narodu poznate i kao Ri, dogodilo se na današnji dan, 14. studenog 1974. godine.

Bio je to događaj prepun najrazličitijih povijesno važnih elemenata putem kojih se može iščitavati doba kad je Rijeka u razdoblju od 1945. godine pa do današnjih dana bila dosegla svoj ovovijeki vrhunac.

Direktno komparirati tadašnje doba socijalizma i današnje, nazovimo ga tako, liberalnog kapitalizma je jako teško, pa i besmisleno.

Činjenica koja ilustrira tadašnje stanje standarda je i ta da su u svega godinu i pol otvorene – dvije robne kuće, jedna preko puta druge. Korzo i Ri. Prije toga, u skoro trideset godina rasta grada funkcionirala je samo jedna, minijaturna – NaMa.

Istinska avangarda

Da, doba je to booma izgradnje velikog broja nebodera, rastao je broj stanovnika, trebalo je stanove opremati. S druge strane, koliko god da su otvorene dvije robne kuće, redovi na Kozini nisu se smanjivali.

– Robna kuća Ri se otvorila zbog svojevrsnog tržišnog natjecanja.

Bio sam prvi direktor Korza, dakle Brodokomercove robne kuće, dok su Ri, pa i prije dovršetka Korza, krenuli udruženim snagama graditi – svi ostali.

Da, isprva sam držao da je gradnja Ri nepotrebna, bio sam oponent tog projekta, no vrlo smo brzo uvidjeli da funkcioniraju obje, istaknuo nam je Rade Marelić, sasvim sigurno jedna od najznačajnijih osoba tadašnje preobrazbe Rijeke u moderno trgovačko središte.

Foto VEDRAN KARUZA

S obzirom na to da je danas 81-godišnji Marelić oduvijek bio osoba iznimno širokih i otvorenih horizonata – pokazao je to i u doba hrvatske samostalnosti kad je bio jedan od onih koji su uspostavljali njezinu diplomaciju – prije imenovanja na direktorsku funkciju prošao je posebnu specijalizaciju u jednoj od najznačajnijih robnih kuća svih vremena, meridijana i paralela – londonskom Harrodsu.

– Unosili smo novosti u poslovanje, mijenjali smo sve, posebno način izlaganja roba i komunikaciju s kupcima, bili smo istinska avangarda na tadašnjim jugoslavenskim prostorima. Promet i posjećenost robnih kuća bili su jako dobri, može se reći da su bili ispunjeni svi elementi zbog kojih se i krenulo u njihovo otvaranje, naglašava Marelić.

U pravu je, jer sama je Rijeka, u općinskim granicama koje su objedinjavale današnjih devet jedinica lokalne samouprave, imala skoro 100 tisuća zaposlenih.

Visoka zaposlenost i poprilične količine »slobodnog novca« – stanove se primjerice tada nije kupovalo – poticale su potrošnju.

Marelica sa šlagom

A današnja slavljenica »okruglog« rođendana bila je i jako zanimljivo arhitektonsko rješenje. Da, mnogi joj do dana današnjeg nisu oprostili što je Korzo i općenito središte grada oduzela moru, ali da je rad uglednog arhitekta Ninoslava Kučana, podrijetlom s Hreljina, koji je nekoliko godina prije otvorenja RK Ri trajno doselio u Rijeku, intrigantan i danas – svakako jeste.

Uostalom, dobio je Kučan za taj rad nagradu struke – 1974. je primio godišnju nagradu »Viktor Kovačić« Saveza arhitekata Hrvatske.

Kad govorimo o samoj Ri, prostire se na 12 tisuća četvornih metara, imala je tada 500 zaposlenika, a u njoj se istina nije moglo kupiti lokomotivu, ali jeste barke i automobile.

Bila je super moderno organizirana, primjerice njezina prodavaonica gramofonskih ploča bila je ujedno i slušaonica, stoga jako popularno mjesto tako da nećemo biti u krivu konstatiramo li da je značajno utjecala i na oblikovanje riječke rock scene koja je desetak godina nakon njezinog otvorenja postala istinski kultnom i kulturnom institucijom.

Ugostiteljski su joj prostori bili jako posjećeni od jutra do mraka – njezina terasa s jednim od najljepših pogleda na Rivu, istina tada s »usidrenim« nesretnim dokom, je sasvim sigurno kumovala mnogim brakovima, kao i rađanju djece, danas odraslih ljudi koji su njezini vršnjaci ili desetak, petnaestak godina mlađi.

Samim time, mogli bismo marelicu s šlagom, kultno piće nastalo na terasi Ri, definirati kao jedan od najznačajnijih poticaja obogaćivanju demografije.

Na kraju krajeva, koliki je značaj te terase, pokazuje još jedna povijesna činjenica: na toj istoj terasi nastala je i jedna od najznačajnijih navijačkih skupina, Armada je upravo na tom mjestu dobila svoje ime.

Sumnjamo, doduše, da je to bilo uz – marelicu sa šlagom.

Tu se guštalo u marelici sa šlagom, tu je osnovana Armada – jedna od najljepših terasa u Rijeci / Foto ARHIVA NL

Problem parkirališta

Danas? Vlasnik je samo jedan od osnivača, Rijekatekstil, jako je velik broj njezinih zakupaca koji posluju s promjenjivom srećom. Ima niz jakih brendova, domaćih i stranih, ima i kultnih dijelova, trgovina s artiklima za neke od danas jako popularnih igara, a i Vjeko Lazić je nedavno proslavio 15 uspješnih godina poslovanja restorana Gardens.

– Ne želim prestrogo suditi, vjerujem i želim da njezini stanari uspješno posluju, no nekako kao da je usputna stanica. Iako je grad s disperzijom trgovačkih centara, jer parkirališni prostor je oduvijek bio jedan od limitirajućih elementa tih robnih kuća, promijenio ulogu Korza, jako dobro poslovanje prve susjede Robne kuće Ri daje dovoljno pluseva razmišljanju da bi i ona mogla bolje.

No, kažem, teško je suditi jer svako doba donosi svoje običaje, zaključio je Marelić.

Uostalom takvom razmišljanju dijelom u prilog govori i činjenica da je više zaposlenih imala tadašnja Rijeka nego današnja Primorsko-goranska županija. Da o prosječnoj dobi i ne govorimo.

Mada, da je danas opet njezina terasa kultna kao nekad, možda bi upravo toj zlosretnoj riječkoj demografiji stigla prijeko potrebna pomoć. Uz marelicu sa šlagom – ljubav i djeca dolaze sami po sebi.

Snimio VEDRAN KARUZA