Potpisivanje privatizacijskog ugovora za »3. maj« predsjednik HUS-a Ozren Matijašević vidi kao početak suštinskog restrukturiranja.
– Ono što tjera na oprez i dozu rezerve jest činjenica da su iz ove privatizacije isključena četiri povezana trećemajska društva, u kojima je zaposleno oko 500 radnika. Brigu o njima preuzeo je AUDIO, agencija koja i sama prolazi kroz određeno restrukturiranje, a i ovim je radnicima nužno osigurati opstojnost radnih mjesta i redovitu plaću, istaknuo je Matijašević. Glavni povjerenik SMH-a u 3. maju Juraj Šoljić istaknuo je kako potpisom ugovora za riječki škver ne prestaju obveze države koja bi, zajedno s menadžmentom Uljanika, trebala poraditi na tome kako zaposliti prazne kapacitete na navozima.
– Danas počinjemo novi ciklus na novim osnovama. Kada smo se prije dvanaest mjeseci počeli baviti idejom kako da pomognemo našim riječkim kolegama i prijateljima, nismo ni slutili s koliko ćemo se problema morati suočiti. No, uspjeli smo i vjerujemo da zajedno možemo očuvati sjevernojadransku brodogradnju. Čeka nas još puno posla u kojem ćemo morati napraviti i korak više. Morat ćemo izvući maksimalno, ono najbolje od nas i ponuditi tržištu jeftiniji proizvod. Samo tako uspjet ćemo sačuvati djelatnost i radna mjesta. Nakon što provedemo konsolidaciju, uvjeren sam da ćemo stvoriti uvjete i za dodatno zapošljavanje, kazao je prvi čovjek Uljanik grupe.
Tehnološki višak
Govoreći o tehnološkom višku i neminovnom kadrovskom restrukturiranju, a prema riječima Rossande taj su proces već počeli i unutar Uljanika, ministar Vrdoljak kazao je da je cilj zadržati oko 1.400 trećemajaca od ukupno 1.759 zaposlenih. No, u samom kupoprodajnom ugovoru dozvolili su po tom pitanju odstupanje od 20 posto, dodao je Vrdoljak, što znači da je 1.100 trećemajaca minimalan broj zaposlenih do kojeg Puljani mogu ići u predstojećem restrukturiranju. I Vrdoljak i Rossanda u prvi su plan su isticali »kvotu« od oko 400 trećemajaca koji će, prema dosadašnjim analizama, pojaviti kao višak dok se ova brojka od 1.100 zaposlenih koje Uljanik mora minimalno zadržati u riječkom škveru nastojala potisnuti. Pojedinim trećemajskim sindikalistima ova je brojka jučer, barem kako su tvrdili, bila potpuno iznenađenje dok su drugi čak tvrdili kako je u pitanju lapsus. Međutim, ministar Vrdoljak na kasnija novinarska pitanja još je jednom potvrdio da je takav uvjet iz kupoprodajnog ugovora o minimalnom broju zaposlenih.
Ono što trećemajskim sindikatima predstoji jesu pregovori s novim vlasnikom oko Socijalnog sporazuma. Ministar Vrdoljak napomenuo je kako je to obveza iz kupoprodajnog ugovora dok je Rossanda podsjetio kako su već krenuli u prve razgovore sa sindikalnim predstavnicima i izrazio uvjerenje kako neće biti poteškoća da se taj sporazum među socijalnim partnerima i potpiše.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel kazao je kako ovaj trenutak u njemu istovremeno budi i zadovoljstvo i gorčinu. Zadovoljstvo što se posao ipak uspio odraditi na vrijeme i što su potpisom ovog privatizacijskog ugovora stvoreni okviri i uvjeti za nastavak brodogradnje u Rijeci.
Teška zadaća
– Gorčina izvire iz činjenice da je ova Vlada bila prisiljena nastaviti ovakav model restrukturiranja domaćih brodogradilišta kroz njihovu privatizaciju što, podsjećam, nije bio zahtjev Europske komisije. Da je u prethodnoj Vladi bilo više mudrosti, odgovornosti i da se ozbiljnije radilo i pristupilo ovom problemu vjerojatno su se mogla iznaći i neka bolja rješenja za ovu iznimno važnu gospodarsku djelatnost, rezimirao je Obersnel.
I potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar Vrdoljak isticali su kako se koalicijska Vlada našla pred iznimno teškom zadaćom rješavanja pitanja domaće brodogradnje u kojoj su privatizacijski procesi bili dovedeni u pat-poziciju. Nije izgledalo nimalo dobro, priznao je Grčić kojemu u slučaju »3. maja« dodatni optimizam ulijeva činjenica da ga preuzima netko tko je etabliran u sektoru brodogradnje i »zna svoj posao« što je Uljanik i dokazao uspijevajući svih ovih godina poslovati bez ili s kontroliranim gubitkom, zaključio je Grčić.
Potpredsjednik Vlade ujedno je podsjetio kako je »odzvonilo« dosadašnjim oblicima potpora, ali da će država nastaviti pomagati brodogradilištima kada je u pitanju jačanje njihove konkurentnosti.
– Na hrvatsku brodogradnju što direktno, što indirektno vezuje se blizu 40 tisuća radnih mjesta i ova grana »nosi« oko 20 posto ukupne domaće industrije. Svako »kihanje« u ovom sektoru itekako se osjeti i u BDP-u i u izvozu, ali je to i veliki potencijal za taj nužni pomak koji će uslijediti, zaključio je Grčić.
