Znamo, vjerojatno će mnogi koji redovito prate izvještaje s plaža pomisliti – postoji li uopće još neka plaža koju ekipa Novog lista nije pohodila?

I doista, mi, redoviti osvajači plaža, samima sebi pomalo se počinjemo činiti repetitivnima – izbor dovitljivih fraza za započinjanje izvještaja nije toliko izdašan kao prije neka dva mjeseca, ali vodimo se onime što smo čuli od jedne ili jednog od naših sugovornica ili sugovornika (kako se nitko ne bi osjećao isključenim) – svejedno “duramo i dalje”.

I da, istina je, dragi čitatelji – neeksponiranih ljepotica na riječkoj obali i dalje ima, a jedna, u blizini poznatog kupališta, nam je gotovo uspjela promaknuti.

Foto: Mateo Levak

Dobra prometna povezanost

Riječ je o plaži Vila Nora, smještenoj na istočnijoj strani šetnice koja je povezuje s turistički atraktivnijom plažom Ploče, a koja se nalazi podno bazenskog kompleksa Kantrida.

Dobra prometna povezanost i relativna blizina autobusne stanice i parkirališta svakako su neke od prednosti koje Vila Nora dijeli s Pločama, a na prvu, teško nam je i sadržajno pronaći neku zamjerku – ova plaža opskrbljena je onim osnovnim što je prosječnom posjetitelju potrebno: tušem, sanitarnim čvorom, svlačionicom, kantama za smeće, a na raspolaganju je i obližnji ugostiteljski objekt.

Foto: Mateo Levak

Dapače, i okolni ambijent djeluje dosta šarmantno – smješten u debelom hladu borova, s uskim plažnim pojasom, ovaj skroviti sjevernojadranski dragulj mnogo govori o mentalitetu ovdašnjih posjetitelja koji, kako djeluje, također nisu voljni medijski se eksponirati.

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja uspostavljanja komunikacije na hrvatskom, ali i na engleskom, jer ovu riječku plažu u velikoj mjeri posjećuju i stranci, našu pozornost privukao je mladi par iz Engleske, Nick i Emma, koje smo uhvatili u odlasku sa šljunčanog dijela plaže.

“U Hrvatsku smo došli u sklopu našeg većeg putovanja, a naša sljedeća stanica je Budimpešta”, rekao nam je Nick dodavši kako putovanju ni tu ne dolazi kraj, jer ovaj par mladih avanturista očekuje posjet više europskih destinacija.

Foto: Mateo Levak

Stalni gosti

Kako tvrde, riječkim plažama ne mogu predbaciti apsolutno ništa, najvećim dijelom jer su došli tek dan prije.

“Jako je lijepo. Voda je odlična”, skromno zaključuje Nick, a britanski par ostavljamo u potrazi za ponekom opaskom koju očigledno ekipa natiskana na priobalnom dijelu pojasa – jedva čekajući da se domogne sunca i mora pobjegavši od sivila i buke velegradova – neće udijeliti.

“Ljetujemo ovdje šestu godinu zaredom”, govori nam Christopher iz Frankfurta koji vrući ljetni dan provodi u društvu obitelji – žene Katherine i djece Leonarda i Liasa.

Smještena na betonskom dijelu plaže, na čistom suncu i s pregršt morskih rekvizita, vesela obitelj govori nam o svojim razlozima stalnih posjeta riječkoj obali.

“Ovdje unajmljujemo apartman i ostajemo dva tjedna”, nastavlja Cristopher dodajući kako se za Vilu Noru odlučio jer je mjesto koje ispunjava najvažniji uvjet ljetnog odmora – mir i tišinu.

No, ima li nešto u kulturnim razlikama, u toj jugoistočno europskoj gostoljubivosti koja sve zapadnije hodočasnike hrvatskih obala jednostavno ostavlja imunima na sve potencijalne nedostatke – to možemo samo pretpostavljati. Iz prve ruke doista i jesmo dobili kompliment da naš narod turistima djeluje pristupačno.

Foto: Mateo Levak

Ništa se ne investira

Odmaknuvši se od obale, klipšući među svom silom ručnika, ležaljki i raznoraznih rekvizita koji su se posadili u hladu borova, zašli smo u lokalni kafić, u, bit ćemo iskreni, želji da ispitamo postoje li neki nedostaci o kojima vrijedi napisati i pokoju bilješku.

I kao da smo pogodili, u kafiću smo nabasali na pristupačnu Dijanu, rođenu Austrijanku podrijetlom iz Rijeke koja svoje vrijeme provodi u društvu prijateljice Anite i djece, a kako tvrdi, Rijeci se vraća svake ljetne sezone jer njezini roditelji imaju kuću ovdje.

“Voda je predivna i ljudi su opušteni, jako su prijateljski nastrojeni”, govori nam Dijana.

“Sviđa nam se ovdje, ali mislim da će sljedeće godine, kad budete morali plaćati eurom, sve biti skuplje”, dodaje.

Cijenama je općenito zadovoljna jer u ostatku kafića diljem obale značajno su više, ali, kako tvrdi, najveći problem ove plaže je pitanje održavanosti.

“Mislim da toaleti nisu čisti, a okolo je i mnogo smeća”, dodaje.

Isto nam potvrđuje i djelatnik obiteljskog kafića, Denis Boza, koji ističe kako se u plažu ne investira dovoljno.

“Ovdje su godinama ljudi koji su, znači, odrasli ovdje, a sad i njihova djeca odrastaju. Ovo je pretežno mala plaža, ali ne investira se ništa – grad ne investira ništa”, dodaje Denis.

Normalne cijene

Tvrdi da održavanje plaže Vila Nora pada isključivo u ruke lokalnih kupača, koji svojevoljno uzimaju vrećice i skupljaju smeće.

U razgovoru s Denisom također smo se dotaknuli i pitanja pristupačnosti cijena.

“Pa, svi nam kažu – vi ste na plaži, ali imate cijene relativno normalne jer u Opatiji je 120 kuna topli sendvič, kod nas je sa purećom šunkom koja dođe sto kuna po kilogramu – 20 kn”, dodaje i govori kako, osim stalnih posjetitelja, dolaze i turisti većinom iz srednje Europe.

“Ovdje su stranci domaći stranci, znači naši koji žive i rade vani. Ali ima dosta Mađara, ima dosta Čeha, ima dosta Nijemaca, ajmo reć’… Ali pretežno naši”, kaže.

Unatoč jasnoj želji za preuređenjem, svejedno bismo se mogli zapitati kako je moguće da se Vili Nori u velikom broju vraćaju i turisti koji su je otkrili prije nekoliko godina, ali i domaći ljudi u inozemstvu i lokalci?

Nije sve u toj razvikanosti i sofisticiranosti obližnjih plaža, veća draž ponekad je i u jednostavnim stvarima – poput samog panoramskog pogleda koji se pruža uzduž obale sjevernih otoka, skladne kombinacije mirisa soli i borovine koja nikoga, pa ni one najzahtjevnije, ne može ostaviti ravnodušnima i dati nešto suprotno od palca gore.