Nose li europarlamentarni izbori u Hrvatskoj i poneko zrnce – apsurdnosti? Ne bi trebalo biti tako, ali ako se posvetimo iscrpnoj analizi kandidata koji dolaze iz Rijeke i Primorsko-goranske županije, bez želje da nekog povrijedimo, moglo bi se i tako ustvrditi. Kad je Rijeka u pitanju nastavlja se njezina silna političko-kadrovska devastacija. Na svim listama, a ima ih 25 s 300 kandidata, samo je devet potencijalnih europarlamentaraca iz nje. Redom to su Anka Đurišić i Jure Huljev iz Autohtonog HSP-a Dražena Keleminca, Dario Perković s KL Ladislava Iličića, Ana Trošelj s IDS-PGS i još deset stranaka koalicije, Petra Mandić iz Mosta, Nebojša Zelič – Možemo!, Hrvoje Štefan iz Radničke fronte, Romana Jerković Kraljić – SDP, te Vladimir Šimunić iz koalicije Umirovljenici zajedno. Podatak je posebno poražavajući promatramo li ga postotno jer samo se tri posto Riječana nalazi na svim kandidacijskim listama zajedno.

Njima ćemo pridodati i kandidate iz ostalih općina i gradova Primorsko-goranske županije. Još ih je svega osam, ukupno s Riječanima 17 ili 5,6 posto što je jednako poražavajuće. Istaknimo i njih. Prvi je Mario Zaccaria iz Lovrana koji je kandidat Agrarne stranke – Pokreta za hrvatsku poljoprivredu, na KL Ladislava lličića je i Roby Orlić iz Cresa, za Javno dobro dolaze

Mateja Vidović i Arsen Mujagić iz Malog Lošinja, Mostov Marin Miletić je iz Kastva, Isidora Rajković iz Matulja natječe se za Pravo i pravdu, Kastavac Izvor Rukavina za Radničku frontu dok Željka Šarčević Grgić iz Klane zastupa SDP. Iz Gorskog kotara, s otoka Krka i Raba, iz Opatije, s Crikveničko-vinodolske rivijere – baš nitko.

Ima li tu čega dobrog? Ima, kod riječkih kandidata 44 posto su žene, zbrojeno s Primorsko-goranskom županijom postotak pada na 41. No za ono što zatičemo na domaćoj političkoj sceni, primjerice od 36 jedinica lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji na čelnoj poziciji samo je 16,6 posto žena, jako dobro. Kako se čini naši se mušketiri – boje Europe. Koliko god da su mnogi zavidni primanjima što se tamo ostvaruju, ipak je bolje doma. Ne treba znati strane jezike, maltretirati se s “europskim vrijednostima”, baš kao što ni belgijska janjetina nema neki okus.

Iako dakako, laboratorijski, predizborne šanse svi imaju jednake, najveću vjerojatnost da uistinu vidi Bruxelles ima Romana Jerković Kraljić. Nalazi se na trećem mjestu SDP-ove liste što prema predizbornim anketama i istraživanjima donosi Europski parlament. Istina, ne treba izgubiti iz vida ni Marina Miletića koji, iako zadnji na Mostovoj listi, može zahvaljujući preferencijalnim glasovima jako daleko. Pa i sve do glavnog belgijskog grada. Ostali? Dobar trening, dobra vježba za lokalne izbore koji dolaze za godinu dana ili uopćeno za neku buduću političku karijeru.

Da, skoro smo zaboravili da je među 300 kandidata i Marko Filipović. Živi u Sesvetama, nalazi se na trećoj poziciji Pokreta za životinje i nešto je mlađi od riječkog gradonačelnika.