Foto Marko Gracin
Poduzetnici pozdravljaju odluku Grada o smanjenju zakupnine za 50 posto dok traju radovi, ali kažu da su uvjeti rada nemogući, jer mnogi građani više i ne dolaze u njihove dućane misleći da je sve zatvoreno
povezane vijesti
RIJEKA – Tragom vijesti da je gradonačelnik Marko Filipović donio odluku kojom je odobreno umanjenje iznosa zakupnine u visini pedeset posto zakupnicima koji obavljaju komercijalnu djelatnost u poslovnim prostorima u zoni radova u Adamićevoj ulici, uputili smo se na lice mjesta da čujemo i glas poduzetnika. Konkretno, odluka gradonačelnika o smanjenju zakupnine odnosi se na poslovne prostore u Trpimirovoj ulici, od kućnog broja 1 do kućnog broja 7, na Jadranskom trgu od kućnog broja 1 do kućnog broja 3, u Bazarigovom prolazu 2/A, te duž cijelih ulica Matije Gupca, Scarpine i Adamićeve i to za vremensko razdoblje od 27. siječnja 2024. godine do okončanja radova.
Radi se o radovima koji se odvijaju u sklopu projekta Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka, vrijednog 233,8 milijuna eura, kojim će se će se osigurati povećanje priključenosti na sustav javne odvodnje otpadnih voda, optimizacija i poboljšanje funkcioniranja postojećeg sustava javne odvodnje te povećanje kvalitete vodoopskrbe.
Privatni vlasnici
Raskopana Adamićeva ulica potpuno je »mrtva od prolaznika«, za razliku od susjednog Korza punog života. U kafiću samo konobarica – gostiju nema. Ulazimo u prodavaonicu jednog svjetskog brenda. Gospođa kupuje torbicu, a na naš upit za izjavu, kaže da bi zbog te torbe išla i na kraj svijeta, a kamoli ne u susjednu ulicu do Korza.
– Dolaze nam stalne mušterije, kaže prodavačica.
Otkrivamo da osim gradskih prostora kojima je grad smanjio najamnine, ima i prostora drugih vlasnika, ali i nešto privatnih prostora čiji bi vlasnici najamninu morali smanjiti – sami sebi.
– Teško je poslovati naročito u popodnevnim satima, ali problem je i prašina, ljudi ne vole dolaziti na gradilište, kaže prodavačica ujedno i vlasnica jednog od prostora.
– Ne bih izlazila u javnost s imenom i prezimenom, jer se to može krivo protumačiti, kaže jedna djelatnica, te napominje da se ne može požaliti da na gradilištu nema radnika, ali misli da bi se trebalo raditi subotom i nedjeljom da se radovi prije završe.
Ulazimo u poznatu prodavaonicu DaMan kod robne kuće Ri, specijaliziranu za alate, boje i kućne potrepštine u kojoj ima sve od »igle i lokomotive«, i u kojoj je puno kupaca.
Uradi sam
– Trudimo se dobrom ponudom i pristupačnim cijenama privući kupce, kaže Marko Linić, koji s bratom Neviom i majkom Doricom drži obiteljsku prodavaonicu koja ne samo u ovakvim »građevinski okolnostima« već i u konkurenciji velikih trgovačkih centara uspijeva preživljavati.
– Uspijevamo jer imamo niže cijene od trgovačkih centara, što je mnogima čudno, ali kad jednom kod nas dođu, takvi kupci postaju naše stalne mušterije, objašnjava Marko Linić.
Još je jedna prednost ove prodavaonice, što se svakom kupcu da i pokoji savjet »zlata vrijedan«, koji je nekad važniji i od samog proizvoda jer su mnoge mušterije i sami svoji majstori po sistemu »uradi sam«. Recept koji bi mogli koristiti i mnoge druge prodavaonice, koje su iščeznule iz središta grada.
– Istina, grad nam je smanjio najamninu, na čemu smo zahvalni i smatramo da radove u cilju uređenja grada treba obaviti i nadam se da će se to odraditi u okviru zadanih rokova, optimističan je Marko Linić.
Strašna prašina
U susjedstvu je i prodavaonica ženske odjeće Bella Bellissima, točno u »tunelu« robne kuće Ri. Optimistički ugođaj, iako prostor nije u vlasništvu Grada Rijeke. Prodavačica Vesna Čeh Nujić ima pune ruke posla sa svojim redovitim mušterijama Ivonom Grubišić i Lorenom Mrvčić Fućak, a ulaze i novi kupci.
– Živimo od stalnih mušterija kojima nije problem doći, ali promet je znatno opao kada je riječ o slučajnim prolaznicima kojih gotovo nema, kaže nam Čeh Nujić i upućuje na svoju šeficu Almu Šušnjar, koja ima plan za »opstanak« u ovakvim uvjetima.
– Problem u Adamićevoj je počeo i prije kompletnog zatvaranja ulice. Svi se sjećamo radova na Žabici i beskrajnih gužvi, već je tada bilo teško spojiti kraj s krajem. Naravno, zatvaranje nas je dotuklo. Srećom, još uvijek opstajemo zahvaljujući i našim stalnim kupcima kojima zaista nije problem doći do nas, a do kada, ne znamo, jer uvjeti za rad su zaista nemogući. Stalna prašina, teška mehanizacija, zaštitne metalne ograde, rupe… ljudi misle da ne mogu niti doći do nas. Voljela bih samo ljude zamoliti da nas podrže, da dođu, da mogu svugdje stići i da smo mi i dalje tamo. Često čujemo komentare tipa »mi smo mislili da ste vi svi zatvorili«. Ljudi moraju znati da smo tamo, imamo i mi obitelji koje ovise o nama, nama je tu »posao«. Žao mi je najviše što su stanovnici našega grada potpuno prestali dolaziti u središte grada, što zbog medijskih napisa o zatvaranju, što zbog nekog realnog nedostatka parkinga. Evo, javno apeliramo da se vrate, da parkinga ima, samo malo treba hodati po raskopanim ulicama grada koji teče. Avantura koja će, nadamo se, završiti i prije roka koji je predviđen za sanaciju. Mi smo otvorili i još jednu lokaciju na Jadranskom trgu, i ona je zahvaćena ovim problemom, tu se uzdamo u blagonaklonost Grada i mogućnost smanjenja najamnina. Ipak, kada sve ovo završi, svima će nam biti ljepše, moramo se uzdati u sve ove promjene da bi poslije uživali, samo da preživimo, bilo bi super, zaključuje optimistična Alma Šušnjar.