Foto Vedran Karuza
U azilu je trenutno sedamdesetak pasa svih vrsta i generacija, a posjetitelje su na ulazu dočekali veseli i razigrani štenci
povezane vijesti
Lavež uzbuđenih pasa odzvanjao je cijelim šumskim putem do azila “Društva za zaštitu životinja Rijeka” na Viškovu – Dan otvorenih vrata u nedjelju je dlakavim štićenicima značio priliku za druženje, šetnju, a možda i udomljavanje.
Dan otvorenih vrata azil je organizirao povodom Svjetskog dana zaštite životinja, kako bi motivirao što više ljudi na pomaganje životinjama. U azilu je trenutno sedamdesetak pasa svih vrsta i generacija, a posjetitelje su na ulazu dočekali veseli i razigrani štenci.
“Želimo da ljudi budu svjesni da su životinje svuda oko nas i da s njima dijelimo ovaj planet, da im nismo nadređeni”, rekla je Sanja Frantal, članica izvršnog odbora Društva za zaštitu životiinja Rijeka.
Nekad bili kućni psi, sad su ostavljeni
Kada se govori o posvajanju pasa iz azila, još su uvijek prisutne stigme. Kako objašnjava Frantal, ljudi ne shvaćaju da su psi iz azila isti kao oni koji se posvajaju preko oglasnika i prijatelja.
“Svi misle da su to psi koji ne znaju hodati na povodac, koji doma piške i kakaju, koji napadaju druge pse, koji su ostavljeni iz takvih razloga – misli se da su azilski psi na neki način drugačiji od pasa koje kupite, uzmete preko oglasa.
Međutim, to nije istina, ovo su većinom psi koji su nekada bili kućni, a sad su ostavljeni”, kaže Frantal.
Zato žele da što više posjetitelja dođe i vidi kako funkcionira azil, upoznaju se sa psima te potencijalno postanu dio njihovog tima.
Za Dan otvorenih vrata, organizirali su vođenu turu skloništem, a događaju su se pridružili trener pasa iz Istre Kristian Orešković i veterinar iz Crikvenice Mladen Mirić. Održana je tombola i prikupljale su se donacije “Pun trbuščić, sretna njuškica”.
Ono što im najviše treba su – udomitelji
Iako ljudi jesu darežljivi, ono što je azilu ipak najpotrebnije su udomitelji. Potrebni su i volonteri, ali i bilo tko to može doći i na neki način pomoći. Jako je važno da imaju i dovoljan broj takozvanih čuvalica, osoba koji će privremeno pričuvati pse koji su bolesni, koji nisu cijepljeni i štence.
Kako kažu, prvo pokušaju preskočiti azil i odmah preći na udomljavanje, jer je boravak u azilu za pse dosta stresan.
Od materijalnih stvari, Frantal poziva na doniranje sredstava za nametnike i hrane srednje kvalitete, kao i medicinske hrane za osjetljive pse s probavnim problemima i alergijama.
Dani otvorenih vrata dobra su prilika da se ljude osvijesti o potrebama azila, a zadovoljne budu sve tri strane – radnici, posjetitelji i azilanti na četiri šape.
“Obično bude puno ljudi, a odu sretni i zadovoljni. Svi imaju priliku upoznati kako azil funkcionira, a za posjetitelje smo otvoreni svaki dan.
Mogu saznati koji su procesi udomljavanja, kako postati privremena čuvalica i sve ono što se možda ne zna javno. Nama bude drago da ljudi dođu i vide. Najviše od svega nam je drago da se priča o psima i često se dogodi da padne neko udomljavanje”, zadovoljna je Sanja Frantal.
