JUBILEJ

Prije trideset godina u Mrkoplju je osnovana Škola mira. Cilj je institucionalizacija ideje mirotvorca Franje Starčevića

Marinko Krmpotić

Foto Marinko KRMPOTIĆ

Foto Marinko KRMPOTIĆ

Apsolutno bi bilo potrebno da iznova imamo jednu instituciju koja bi onda mogla na jednoj znatno višoj razini i s većim brojem djece, mladih i odraslih raditi na širenju ideja mirotvorstva, rekla je Valentina Otmačić, voditeljica Centra za studije mira i konflikta na riječkom Sveučilištu



​MRKOPALJ – Nedavno u Mrkoplju održano obilježavanje tridesete godišnjice postojanja Škole mira, institucije nastale tijekom Domovinskog rata s ciljem razvoja ideja mirotvorstva i nenasilnog rješavanja sukoba, aktualiziralo je pitanje nastavka aktivnosti vezanih uz mirotvorni pristup životu. Naime, stvorena od strane poznatog mirotvorca Franje Starčevića i nekoliko intelektualaca koji su propagiranjem nenasilja nastojali otupiti tadašnje oštre bridove nacionalnih i vjerskih mržnji, Škola mira počela je svoj značaj i zamah gubiti već u drugom desetljeću svog postojanja.



To što je rat vremenski bio sve udaljeniji značilo je i slabljenje aktivnosti vezanih uz plemenite ideje mira, razumijevanja i poštovanja različitosti. Nažalost, taj hvale vrijedan izostanak rata na ovim prostorima nije značio i nestanak mržnji, podjela i sukoba pa je danas, tri desetljeća kasnije, itekako uočljivo da sukobi nisu prevladani, a posebno je bolno što su virusom mržnje utemeljene na vjerskim i nacionalnim razlikama jako zahvaćeni – mladi!




To, kao i činjenica da u novijoj svjetskoj povijesti praktično ne postoji desetljeće bez rata, trenutačno ratovi divljaju u Ukrajini i na Bliskom istoku jasno pokazujući kako poduke o miru i isticanja nužnosti nenasilnog rješavanja sukoba – nikad dosta.


Pacifizam


Upravo stoga iskoristili smo mrkopaljsko druženje u spomen na Franju Starčevića i početke rada Škole mira da porazgovaramo s dvije sudionice koje i same vrlo aktivno daju doprinos razvoju pacifističkih ideja. Valentina Otmačić na riječkom Sveučilištu vodi Centar za studije mira i konflikta, a iza nje je niz godina vrlo kvalitetnih mirotvornih aktivnosti. Takve su aktivnosti i takav pristup životu nužni i dalje i to svakodnevno jer, ističe Otmačić, kojem se god mediju danas okrenete, vrlo brzo vam postaje jasno da ne živimo u odviše mirnodopskim uvjetima, već u doba koje je izuzetno riskantno i u kojem nasilje ne eksplodira samo kroz ratove, već i druge razne oblike i to svakodnevno.


Valentina Otmačić, voditeljica Centra za studije mira i konflikta na riječkom sveučilištu


– Upravo stoga školovanje za mir i poduka o miru stalna su i relevantna tema danas, kao i prije trideset godina. Danas to treba biti realizirano u nekim drugim oblicima, ali učiti se rješavanju sukoba ne nenasilan način je nešto što je svima nama potrebno. Naravno da bi u skladu s tim jako dobro bilo institucionalizirati Školu mira i trenutačno tu inicijativu podupire i nastoji ostvariti Primorsko-goranska županija, Općina Mrkopalj, Sveučilište u Rijeci te nekoliko intelektualaca. Ta inicijativa nije još u potpunosti formalizirana, ali nastojimo kroz održavanje raznih radionica pokazati nužnost tog pristupa. Apsolutno bi bilo potrebno da iznova imamo jednu instituciju koja bi onda mogla na jednoj znatno višoj razini i s većim brojem djece, mladih i odraslih raditi na širenju ideja mirotvorstva, rekla je Valentina Otmačić.


Širenje mirotvornih ideja


Idejom poduke o nenasilnom rješavanju sukoba i stvaranju svijeta bez mržnji i rata predana je i Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske. Senna Šimek, vršiteljica dužnosti izvršne direktorice te Inicijative, podupire ideju o institucionalizaciji aktivnosti namijenjenih širenju mirotvorstva.


– Aktivnosti današnjih mirotvoraca trebale bi na našem području povezivati današnje sukobe sa sukobima i ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća. To povezivanje je bitno i važno jer većini mladih danas nije jasno zbog čega je prije trideset godina na ovim područjima trajao rat. Takvih žarišta širenja ideja mira trebalo bi biti što više, a idealno bi bilo da ih ima u svim dijelovima gdje postoje multietničke zajednice. Središte bi, po mom mišljenju, trebalo biti u Vukovaru. Znam da to ne bi bilo lako ostvariti i svakako zahtijeva puno rada, truda i kritičkog suočavanja s prošlošću. Mislim da baš Gorski kotar i iskustva Škole mira mogu biti idealan primjer za razvoj ideja mirotvorstva i sigurno bi dobro bilo da se u Gorskom kotaru nastavi ova tradicija širenja mirotvornih ideja, tradicija iz koje i mnogi drugi mogu puno toga dobroga naučiti, rekla je Šimek.


Oživiti Školu mira i pretvoriti je u instituciju žele i u Općini Mrkopalj čiji načelnik Josip Brozović već nekoliko godina nastoji provesti projekt izgradnje objekta koji bi bio i hostel i sjedište Škole mira.


– Imamo svu potrebnu dokumentaciju, projekt i građevinsku dozvolu, a ono što nam treba je – novac. Pokušali smo s kandidaturama na državnoj razini, ali zasad uspjeha nema. No, ne odustajemo i tražit ćemo načine da taj projekt zaživi, a to bi značilo i institucionalizaciju ideje Škole mira, rekao je načelnik Brozović.


Treba mijenjati


Iako trenutačno ratovi bjesne relativno daleko od Hrvatske, i na domaćem terenu, smatra Otmačić, itekako se može i treba puno raditi na razvoju mirotvorstva, posebno kad su u pitanju navijačke skupine koje nose veliku količinu nasilja i mržnje.


– Nažalost, kod tih skupina se do određene mjere tolerira nasilje i to je izuzetno opasno i pogubno za naše društvo jer sad gotovo pa normalno ispada da se navijači tuku. Po mom mišljenju, tu treba spomenuti i negativne primjere nekih naših sportaša koji se ne otklanjaju od takvih postupaka što nikako nije dobro jer su uzori mnogima. Definitivno je sport jedno od onih područja na kojima treba raditi na tome da je nasilje u bilo kom svom obliku i u bilo kom omjeru jednostavno neprihvatljivo, smatra Valentina Otmačić.