Kad bi se medalje osvojene na svjetskim prvenstvima ocjenjivale s obzirom na broj stanovnika mjesta iz kojeg dolazi osvajač medalje, onda bi majušne Brod Moravice bile među najboljima u svijetu! Naime, ovo goransko mjestašce po popisu stanovnika iz 2021. godine broji tek nešto više od 600 ljudi (sad ih je vjerojatno i manje od šest stotina), a od prošlog se tjedna ponosi srebrnom i brončanom medaljom sa Svjetskog juniorskog prvenstva u biatlonu. Dakle, za svakih 300 stanovnika po jedna medalja! Bravo za Brod Moravice!

Ili je bolje reći – bravo za Matiju Legovića i njegovog trenera Dejana Brajdića, »kovače« srebra i bronce u dalekom Ščućinsku, gradiću u dalekom Kazahstanu, za koji je rijetko tko od Gorana čuo, a sad će ga itekako pamtiti.

Naime, ondje je Matija najprije u disciplini pojedinačno 12,5 kilometara osvojio brončano odličje, a potom je nekoliko dana kasnije u sprintu na 7,5 km bio drugi! Ti su uspjesi itekako odjeknuli.

Zabilježili su ih brojni sportski portali, TV i radijske postaje te domaći dnevnici, pri čemu se često s pravom isticalo da ovakve rezultate u juniorskom uzrastu nije imao ni proslavljeni biatlonac Jakov Fak, koji je za reprezentaciju Hrvatske, potom i Slovenije, osvajao olimpijska i odličja na SP-u u seniorskoj konkurenciji.

Fak je u juniorskom uzrastu uzeo medalju na tzv. »rolkama«, odnosno ljetnom biatlonu, a na snijegu je to uspio još samo Sungerčan Dino Butković, koji je osvojio srebro. No, dvije medalje na jednom SP-u nije osvojio još nitko od goranskih sportaša.

Odlični rezultati

Matija Legović srebrno odličje osvojio je s tek dvije promašene mete, po jednu u ležećem i stojećem stavu, te ukupnim zaostatkom od svega 6,5 sekundi za Norvežaninom Kasperom Kalkenbergom, koji je osvojio naslov svjetskog juniorskog prvaka, ali je imao tri promašaja.

Zanimljivo je da je brončani, također Norvežanin, Sivert Gerhardsen imao isti učinak pri pucanju kao Legović, ali je bio pet sekundi sporiji od našeg predstavnika. Do bronce u pojedinačnoj utrci na 12,5 km Legović je došao tako što je iznova odlično pucao – pogodio je 18 od 20 meta, a oba promašaja imao je u stojećem stavu, dok je u ležećem stavu bio savršen. Bolji od njega bio je Slovak Jakub Borgul, koji je imao samo jedan promašaj, dok je srebrni Norvežanin Sivert Gerhardsen imao isti pucački učinak kao Legović, ali je bio brži za 2,8 sekundi.

Nedvojbeno je da su ovo briljantni rezultati koji već sada Matiju svrstavaju u red ponajboljih sportaša u povijesti Gorskog kotara. No, kako je sve počelo? Za sve je »kriva«, naravno, mama. Ivana Legović, danas predsjednica Biatlon kluba »Budućnost« Brod Moravice, svog je četverogodišnjeg sina Matiju u TŠK »Budućnost« upisala kad je imao samo četiri godine. I tako je krenulo, prisjeća se Matija.

Matija Legović na postolju SP-a u Ščućinsku

“U Brod Moravicama i nema drugog sporta osim skijaškog trčanja, pa nisam baš imao izbora. Na svu sreću sve to mi se od samog početka dopalo. Treninzi mi nisu bili teški, već zanimljivi, a natjecanja još bolja, posebno ako bih osvojio kakvu medalju. I tako je to krenulo i išlo sasvim dobro.

Rezultati su bili sve bolji, a ja sve motiviraniji. Onda se javio i Dean Brajdić kao jako dobar trener, pa me i to dodatno motiviralo. Vidio sam na utrkama da sam dobar i da mogu s najboljima, a kad sam nedavno na Svjetskom kupu uzeo broncu, postao sam svjestan da bih i na SP-u mogao ostvariti dobar rezultat, tim više što su natjecatelji u Svjetskom kupu bili i po pet godina stariji od mene”, priča Matija.

Matiju Legovića u Brod Moravicama dočekali su roditelji, vatrogasci, mještani…

Bez nervoze

Kaže da su za samo natjecanje bili jako spremni.

“Skije su bile odlično pripremljene za svaku utrku i na meni je bilo »samo« da budem što brži i pucam što bolje. Prije starta obje utrke nisam bio previše nervozan, već poprilično motiviran, a budući da su na svakoj utrci uz stazu naši treneri i ekipa iz tima, znao sam da imam dobar rezultat i da sam među vodećima.

Jako sam zadovoljan trčanjem, a još više pucanjem jer sam u drugoj utrci od 20 mogućih meta pogodio njih čak 18, što je odličan rezultat koji čak i nismo očekivali jer sam ove godine u pucanju znao imati nekih manjih problema. Budući da znam da sam trkački jako dobar, već sam tada znao da ću uz tako dobre rezultate u pucanju biti među kandidatima za medalju.

Posebno sam dobar bio u ležećem stavu gdje nisam imao promašaja, a stojeći stav još mogu poboljšati. I hoću”, rekao nam je Matija, koji pohađa Željezničko-tehničku školu u Moravicama, gdje mu ostaje još jedna godina do završetka školovanja, a za planove za dalje rekao je samo jednu riječ – skijanje!

Velike zasluge za ove dvije medalje, napominje Matija, idu njegovom dugogodišnjem treneru Dejanu Brajdiću, čovjeku koji godinama predano radi s goranskim, posebno brodmoravičkim skijašima.

Predani rad

Srebro i bronca iz Kazahstana su, govori nam Dejan, veliko iznenađenje za one koji nisu u sportu, posebno u biatlonu.

“Za nas koji smo godinama u ovom sportu, to nije iznenađenje. Osobno sam bio uvjeren da Matija može osvojiti medalje, čak i zlatnu. No, u to nikad ne možeš biti siguran, pogotovo ne u sportu kao što je biatlon gdje odlučuje niz stvari.

Primjerice, u utrci u kojoj je Matija uzeo broncu zaostavši za pobjednikom samo 10 sekundi dogodilo se da mu je pri jednom pucanju, točnije pri repetiranju, ispao metak. Za novo punjenje i namještanje treba od osam do deset sekundi. Dakle, mogli smo i do zlata. No, itekako smo zadovoljni i svjesni da su ovo izuzetni rezultati koji se u Hrvatskoj rijetko ostvaruju.

Rolke, ili ljetni biatlon

Naravno, sad se isplaćuje sav onaj višegodišnji trud, rad i napor. Ne zaboravite da Matija svako ljeto trenira još od nižih razreda osnovne škole i da su iza njega godine treniga i bezbrojne utrke. Uoči ove za nas do sada najuspješnije sezone mi smo devedesetak dana proveli na skijalištima van Hrvatske te »natukli« oko 500 sati treninga, i to od početka svibnja pa dok natjecanja nisu krenula. Moglo se i više, ali je Matija još mlad i treba i te treninge dozirati kako bi njegov razvoj bio ravnomjeran. Za sada to uspijevamo, a vjerujem da će tako biti i dalje”, najavljuje Brajdić.