KOSTRENA – “Kostrena moje mladosti” nova je knjiga Vjekoslava Bakašuna čije je predstavljanje otvorilo ovogodišnje izdanje Jeseni u Kostreni. Knjiga podnaslova “Kostrenske picikate i neke ozbiljnije štorije” donosi autorov intimni osvrt na prošlost koji nije samo osobna priča, već i važan zapis o jednom vremenu koje je autoru duboko u srcu. Tako Bakašun na više od 400 stranica i u 28 poglavlja donosi priče o običajima, ljudima, pomorstvu, brodogradnji, školstvu, oštarijama i butigama, ali i o sjećanjima na Drugi svjetski rat i njegove žrtve te parlamentarne izbore u više država, pa čak i jedan autorov literarni pokušaj pisanja ljubavne priče temeljene na istinitom događaju.

Tako je bilo…

– Mene je moja mat rodila pred čuda let, bi rekli stari ljudi, a onako pjesnički za nekoga ki se rodil reču – ugledao je svjetlo dana. Ma to za me ne valja, aš san kad san se rodil ugledal svitlo petrolejske lampe, a ne svitlo dana. I kad san šal va pučku školu san prve dve leta učil pod petrolejskun lampun, u svom je već dobro poznatom duhovitom stilu započeo Bakašun.

Kako je kazao, živio je u pet različitih država, ali uvijek u Kostreni. Mijenjali su se režimi, društvena uređenja, prošao je i rat, Talijane i Nijemce, a u knjizi je opisao i značajan dio onoga što je sam doživio, ali i slušao iz priča svjedoka. Prema Bakašunovim riječima, vjerojatno bi bilo još materijala za jednu knjigu jer čovjek razgovarajući sa svjedocima vremena čuje puno toga što vrijedi zabilježiti.

– S mojom generacijom, nas još nekoliko, kad odemo, nitko više neće znati što je bilo i zato je vrijedno da ostane zapisano. U knjizi ćete možda naći i nečije ime ili ime neke obitelji, možda ćete se i naljutiti, uvrijediti, ali nemojte mi zamjeriti, nisam ništa izmislio, nego sam napisao samo ono što sam doživio i što sam čuo iz svjedočanstva ljudi, rekao je Bakašun.

Čitateljima je poručio da budu zadovoljni dok budu čitali knjigu i dožive kako je u Kostreni bilo prije gotovo jednog stoljeća.

Udžbenik povijesti

A bilo je tako, kako je dodao Bakašun, da su tadašnja mularija trčala cestama, gađala se kamenjem i kestenima, padala i dolazila kući krvavih koljena.

– A kad ti je va škole učiteljica ili učitelj dal ćepu, pa si došal doma i rekal to mame ili ocu, oni su ti dali drugu, valda si zaslužil, prisjetio se Bakašun, dodajući da su sva ta nekad “zločesta” djeca kasnije završila visoke škole i postigla zavidne karijere.
Čitateljima je poručio da uživaju čitajući njegovu knjigu i da budu sretni što žive u nekom drugom, boljem vremenu, poželjevši na kraju svima puno zdravlja i da dožive barem njegovih 95 godina.

Uz autora knjigu su predstavili urednica Nina Spicijarić Paškvan koja je istaknula da je “Kostrena moje mladosti”, osim knjige osobnih sjećanja, i udžbenik iz povijesti Kostrene, te recenzent Željko Bartulović koji je istaknuo da ovo nije znanstvena knjiga, ali su u njoj zapisana sjećanja ljudi koji su proživjeli razne režime i države te čija su svjedočanstva izuzetno važna i kao takva mogu poslužiti kao izvor za daljnja znanstvena istraživanja.