LIFE SUPport

Povratak čuvara kvarnerskih litica. Populacija jedine preostale vrste strvinara na Kvarneru raste

Walter Salković

Foto ELVIS VULETA

Foto ELVIS VULETA

Iako bjeloglavi supovi žive i u drugim državama svijeta, u Europi primjerice u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Srbiji, Grčkoj i Bugarskoj, kvarnerska populacija jedinstvena je u svijetu



Nedavno su županijska Javna ustanova Priroda i zagrebačka udruga BIOM, partneri na europskom projektu LIFE SUPport, objavili radosnu vijest da populacija bjeloglavog supa na Kvarneru raste te su ove godine zabilježena 152 gnijezdeća para, što je rekordan broj u ovom stoljeću.


Rezultat je to višegodišnjih nastojanja da se zaštiti ta veličanstvena ptica, o kojoj se posljednjih nekoliko godina brine JU Priroda preko svog Centra za posjetitelje i oporavilišta za bjeloglave supove u Belom.


Vijest su objavili, točno na Međunarodni dan strvinara, Dubravko Dender iz Udruge BIOM, voditelj projekta LIFE SUPport, i Marko Modrić, ravnatelj županijske Javne ustanove Priroda, a uz povećanje broja supova vesele i nova gnijezda koja su nedavno zabilježena na istočnoj obali Istre i na otoku Rabu.


Odlični rezultati




Za značajne pozitivne pomake u zaštiti supova zaslužan je i petogodišnji projekt LIFE SUPport, vrijedan 2,1 milijun eura, posvećen stvaranju boljih uvjeta za gniježđenje supova i povećanje njihove populacije na Kvarneru. Nakon što su definirane glavne prijetnje kvarnerskim supovima, utvrđeni su i konkretni ciljevi projekta.


Smrtnost mladunaca smanjit će se minimiziranjem uznemiravanja pri gniježđenju i poboljšanjem operacija spašavanja i rehabilitacije, povećat će se dostupnost hrane za supove poboljšanjem i širenjem postojeće mreže hranilišta i povećanjem prirodno dostupne hrane, slučajevi trovanja spriječit će se izbjegavanjem uporabe zatrovanih mamaca i promicanjem bezolovnog streljiva kod lovaca, smanjit će se i smrtnost od strujnog udara na dalekovodima ugradnjom zaštitnih mjera, a kroz cijelo to vrijeme promicat će se bjeloglavi supovi i podizati svijest o njima kod lokalnog stanovništva, šire javnosti i državnih tijela.



Kad je projekt pokrenut 1. siječnja 2023. godine, partneri su skromno najavili da će se rješavanjem najvažnijih prijetnji održati tadašnja populacija od 110 do 130 parova, a vrlo vjerojatno i povećati brojnost. Niti dvije godine kasnije mogu reći da je projekt uspješan jer je broj gnijezdećih parova prešao brojku 150.


Zaslužni za to, uz JU Priroda i BIOM, svakako su i ostali projektni partneri, a to su Poljoprivredna zadruga Otok Krk koja osigurava meso za hranilišta i potiče tradicionalno ovčarstvo, HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. koji je ugradio zaštitne mjere na dalekovode te Uprava za zaštitu prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.


Uzroci izumiranja


Glavni uzrok izumiranja tih veličanstvenih letača je postupno napuštanje stočarstva i s tim povezano zapuštanja travnjačkih površina. Nenamjerno trovanje do kojeg dolazi uslijed postavljanja zatrovanih mamaca za predatore stoke poput vukova i čagljeva, dodatno je dokrajčilo strvinare u velikom dijelu Europe.


Na pašnjacima kvarnerskih otoka supovi opstaju zahvaljujući ekstenzivnom stočarstvu, no danas je sve manje ovaca, pa time i manje prirodne hrane za supove, strvine ovaca i drugih životinja.


Zato opstanak supova danas uvelike ovisi o hrani koja se namjenski i redovno odlaže na hranilišta za supove u organizaciji JU Priroda na Cresu, te na Učki, kojom upravlja JU-a Park prirode Učka, gdje su se prije nekoliko godina supovi opet vratili na gniježđenje nakon gotovo 100 godina odsutnosti.



Iako bjeloglavi supovi žive i u drugim državama svijeta, u Europi primjerice u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Srbiji, Grčkoj i Bugarskoj, kvarnerska populacija jedinstvena je u svijetu jer se ptice ovdje gnijezde na liticama neposredno iznad mora, a u drugim zemljama pretežno u planinskim područjima.


No, to je ujedno i dodatni rizik njihovom preživljavanju jer mlade ptice tijekom prvog leta mogu upasti u more, a tada se bez ljudske pomoći ne mogu spasiti.


Veliku ulogu u njihovom preživljavanju ima Centar za posjetitelje u mjestu Beli na sjeveru otoka Cresa u kojem djeluje i oporavilište za bjeloglave supove.


Od 2014. godine brigu o bjeloglavim supovima preuzima Javna ustanova Priroda s partnerima, ali prije toga, još od 1993. godine, o supovima se brinuo Eko-centar Caput Insulae-Beli, nevladina udruga na čelu s dr. sc. Goranom Sušićem, ornitologom i zaposlenikom Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.



Zahvaljujući višegodišnjem djelovanju centra u Belom otočno stanovništvo, ali i gosti koji redovito posjećuju Cres, upoznati su s opasnostima koje prijete bjeloglavim supovima pa svoje ponašanje u blizini gnijezda prilagođavaju kako ne bi uznemirili ptiće i uzrokovali prerano polijetanje mladunaca iz gnijezda.


Svi zaposlenici JU-a Priroda koji skrbe o supovima, od ravnatelja Modrića do Tomislava Bandere Anića i Darije Martinčić koji rade u bejskom Centru, puni su zanimljivih priča o tim, na prvi pogled ne baš lijepim pticama, ali vrlo važnim i korisnim dijelom ekosustava.


Društveni i vjerni


Mladi supovi, nakon prvih letova, kratko se zadržavaju na Kvarneru. Odlaze »lutati« po Europi, čak i Africi, a oko svoje četvrte ili pete godine, kad postanu spolno zreli, ponovo se vraćaju na kvarnerske litice kako bi našli stalnog partnera i savili gnijezdo, često u neposrednoj blizini mjesta na kojem su se i sami izlegli.


Supovi svoje gnijezdo promjera od 60 cm do 1 metra svijaju na kamenim policama na stijenama iznad mora. Grade ga oba roditelja, a ženka u razdoblju od prosinca do siječnja snese samo jedno jaje promjera oko 10 centimetara o kojem se zajednički brinu. Supovi su, kao i neke druge vrste ptica, doživotno vezani uz svojeg bračnog partnera.


Kao i ljudi, supovi su društvena bića. S obzirom na to da su druževna, kolonijalna vrsta, supovi traže hranu u skupinama i odmaraju se u skupinama, pa se može reći da supovi privlače supove. Tako se svake godine bilježi slijetanje pokoje jedinke divljih supova na letnicu u Belom gdje ih privuku ptice koje se tu nalaze na oporavku.



Foto Marko Modrić

Supovi su jako korisni paraglajderima jer, kao vrsni letači, koriste termale kako bi se dizali u visinu. Upravo je pojava supova koji se vrte u termalu pokazatelj paraglajderima gdje ima dobre termike pa se tako nerijetko događa da paraglajderi iznad Učke ili Ćićarije uživaju u društvu supova.


Za supove, kao i mnoge ljude, vrijedi izreka »Hvali more, drž’ se kraja!«. Supovi najčešće lete u skupinama, gotovo ne mašući krilima i satima pretražujući teren u potrazi za hranom, što je vrlo atraktivno ne samo za promatrače ptica, već i za sve posjetitelje otoka.


S lakoćom prelaze velike udaljenosti, ali nerado prelijeću iznad većih otvorenih morskih površina zbog izostanka termala, stupova toplog uzlaznog strujanja zraka koje koriste za letenje, točnije lebdenje.


Stoga supovi uvijek biraju najkraće koridore za prelazak s otoka na otok ili s otoka na kopno, što znatno produži putovanje. Na primjer, supovi s južnog Cresa da bi stigli na Pag, lete najčešće preko Plavnika na Krk i onda ili primorskim padinama Velebita ili preko Prvića, Golog otoka i Raba stižu na otok Pag.


Dakle, umjesto dvadesetak kilometara zračne udaljenosti između Cresa i Paga, supovi prevale put od oko sto kilometara.


No, GPS uređaji zabilježili su kod kvarnerskih supova i nekoliko iznimaka. Naime, kod dvije jedinke je utvrđeno uspješno prelijetanje Jadranskog mora od Kvarnera do Apeninskog poluotoka uz pomoć olujne bure koja je ptice nosila preko otvorenog mora, nerijetko brzinom leta od 100 km/h.


S vremena na vrijeme supovi, kada vladaju povoljne meteorološke prilike, prelijeću direktno s Raba na Cres ili s Cresa na Pag i to bez pomoći bure, no tada koriste drugu strategiju leta.


Prije preleta otvorenog mora penju se dovoljno visoko i onda u klizećem letu stižu na drugi otok. GPS je tako zabilježio da je jedan sup iznad Raba postigao visinu od 2.232 metra, da bi nakon 20 minuta leta, iznad Cresa bio na visini od 971 metar.


Restoran za supove


Kao što su naglasili Modrić i Dender na konferenciji za medije, za odlične rezultate ovogodišnjeg gniježđenja uvelike je zaslužan creski restoran za supove, kako često nazivaju hranilište. Osim što im služi kao izvor hrane, na hranilištu se najjednostavnije mogu bilježiti supovi koji nose prstenje.


Razumljivo, najviše se bilježi supova koji su prstenovani na Cresu, od kojih su neke ptice starije od 18 godina, no tu dolaze i supovi prstenovani u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Srbiji, Bugarskoj, pa čak i u Izraelu.


Osim što se tu okuplja međunarodno društvo supova, ponekad na hranilište sleti i suri orao, još jedna mitska ptica koja na Cresu nalazi svoj dom. Nekoliko puta hranilište je posjetio i sup starješina, a radi se najčešće o španjolskim pticama koje se puštaju u Bugarskoj u sklopu zahtjevnih projekata reintrodukcije ove vrste na Balkan.


Nekada je sup starješina gnijezdio na Kvarneru, pa je vrlo opravdano razmišljati o projektima povratka ove vrste i kod nas, ističe ravnatelj Modrić. Zanimljivost sa creskog »restorana« je i sup bez jedne noge kojeg su također snimile kamere koje prate što se događa na hranilištu.


Taj primjer dokazuje kako su strvinari majstori preživljavanja jer se, unatoč vrlo teškoj ozljedi, ta ptica uspješno hrani u prirodi, a »sreća u nesreći« je što supovi konzumiraju samo uginule životinje i stopala im ne služe za aktivno hvatanje plijena.


Foto JU PRIRODA


Osim što je za preživljavanje i porast broja kvarnerskih supova vrlo važno hranilište, jednako tako važno je i suvremeno opremljeno oporavilište u Belom u koje se dovode spašeni supovi, bilo da ih nađu »amateri« – otočani i turisti, bilo da ih spase »sup patrole« koje djeluju u sklopu projekta LIFE SUPport.


Ove godine izbrojano je 107 mladih opernaćenih supova koji su tijekom ljetnih mjeseci bili spremni za napuštanje gnijezda i prve letove. Na terenu je pronađeno 16 uginulih, mladih ptića koji su se utopili, a spašeno je njih 14 koji sasvim sigurno ne bi preživjeli bez ljudske pomoći.


Te brojke dokazuju koliko je važna uloga creskog oporavilišta koje svojim aktivnostima izravno utječe na smanjenje mortaliteta mladih za polovinu. Bez aktivnosti Centra, mortalitet mladih supova iznosio bi najmanje 30 posto što bi značajno ugrozilo cresku populaciju.


Projekt LIFE SUPport tek je na polovini svog trajanja. Uz sve već navedene koristi koje supovi imaju od projekta, ravnatelj Modrić naveo je da će JU Priroda unaprijediti sustav puštanja oporavljenih supova natrag u prirodu »soft-release« tehnikom, odnosno korištenjem male namjenske aklimatizacijske letnice te da će izgraditi osmatračnicu na hranilištu za potrebe monitoringa supova tijekom hranjenja i druženja na toj lokaciji.


Sup Stoti


Ovog ljeta u oporavilište je primljen stoti spašeni sup od 2016. godine od kada je JU Priroda preuzela skrb o oporavilištu za supove u Belom. Nazvan je upravo Stoti, a taj je ptić još važniji ako se zna da se radi o ptici iz jedinog gnijezda na otoku Rabu.


Prvi ornitološki rezervat u svijetu


Na otoku Krku, na obalnim liticama od rta Glavine do zaljeva Mala luka, proglašen je 1969. godine prvi ornitološki rezervat u svijetu, čiji je prvenstveni cilj bila zaštita bjeloglavih supova! Uslijedilo je proglašavanje još tri ornitološka rezervata na Kvarneru. Godine 1972. proglašen je rezervat otoka Prvića, a 1986. godine još dva rezervata na istočnim liticama otoka Cresa.


Dvaput spašeni Grif


Posebno je zanimljiva priča vezana uz supa nazvanog Grif, čiji se razvoj od jajeta do prvog leta mogao pratiti »uživo« putem sustava videonadzora koji je JU Priroda, u sklopu projekta LIFE SUPport, postavila na Plavniku.


Nakon spašavanja i boravka u bejskom oporavilištu, sredinom kolovoza pušten je u prirodu. Obilježen je GPS odašiljačem, pa je nastavljeno praćenje sudbine ovog mladog supa koji je nakon zadržavanja na Kvarneru krenuo put juga.


Po podacima s odašiljača uočeno je da se ptica dugo zadržava u blizini naselja Orizaj u Albaniji. To je javljeno albanskim kolegama ornitolozima koji su mu pritekli u pomoć te je spašen 20. rujna, izmoren od dugog puta i gladan. Trenutno je na skrbi u oporavilištu za divlje životinje u sklopu Nacionalnog parka Divjaka-Karavasta, a nakon oporavka bit će pušten ponovo na slobodu.


Jedini preostali


Bjeloglavi supovi (Gyps fulvus) danas predstavljaju posljednju preostalu vrstu ptica strvinara u Hrvatskoj jer su druge dvije vrste koje su obitavale na ovom području izumrle u 20. stoljeću. Kako bilježi Crvena knjiga ptica Hrvatske, sup starješina (Aegypius monachus) izumro je još u prvoj polovini 20. stoljeća, a crkavica (Neophron percnopterus) početkom osamdesetih godina 20. stoljeća.


Dok su početkom 20. stoljeća bjeloglavi supovi bili rašireni gotovo na cijelom području Hrvatske, od Učke, Primorja, kvarnerskih otoka i Velebita do kanjona nekih dalmatinskih rijeka, otoka Brača, Biokova i dijela dubrovačkog primorja, krajem prošlog stoljeća opstali su samo na području kvarnerskih otoka.


“Godišnji” u austrijskim alpama


Jedna od lokacija koju tijekom svojih lutanja creski supovi rado posjećuju su austrijske Alpe. To je dokazano već prstenovanjem, a vrlo lijepo se može pratiti putem podataka s GPS odašiljača. Naime, određeni broj ptica koje nisu na gniježđenju odlazi tijekom proljeća u austrijske Alpe gdje provodi ljetne mjesece zamjenjujući mediteranski i otočni krajobraz onim planinskim.


Kvarnerski supovi najradije se zadržavaju na širem području doline Rauris u Nacionalnom parku Visoke Ture (Nationalpark Hohe Tauern), gdje je u lokalnom centru za posjetitelje na zanimljiv način prezentirana ova migracija supova pomoću avionske karte na relaciji Cres-Rauris.