U danima kad nas živa s termometra gleda s visina i kada sve češće čujemo izraz pasja vrućina, nekako se logičnom čini odluka da posjetimo plaže gdje se ovi ljubimci počasnog statusa »čovjekova najboljeg prijatelja« mogu osvježiti.

– Vau, vau, grrr…, žustro nam odgovara jedan čupavac.

– Av, av, slaže se s njim drugi.

Nema gužve

Iako smo na samom početku turneje psećim plažama prisustvovali vrlo plodonosnoj razmjeni mišljenja o trenutačnoj klimatskoj situaciji u županiji, ekipa Novog lista svejedno je bila prisiljena pronaći dvonožne sugovornike čije će misli naši čitatelji ipak moći razumjeti, a ne postoji bolje mjesto za potražiti nešto vrijedno priče od plaže za pse na Kantridi, omiljene i najčešće lokacije za provođenje ljeta u društvu simpatičnih četveronožaca.

Smještena na nasipu pokraj pomoćnog nogometnog stadiona Kantrida, uz parkiralište, ova šarmantna plaža veličine oko 500 četvornih metara prva je riječka plaža namijenjena psima, a stavljena je u funkciju ne tako davne 2011. godine.

Prilikom posjeta plaži, vjerojatno zbog gustih oblaka koji su zaklonili sunce, dočekao nas je nevelik broj pasa i njihovih vlasnika. Međutim, stalni posjetitelji ove plaže upravo i vole dolaziti u terminima kada nema gužve.

– Prednosti su što nije velika gužva i koliko znam, mnogi gradovi nemaju pseću plažu, saznajemo od naše sugovornice Katice Božić koja svoj ljetni dan provodi u društvu ljubimice Lucy, kojoj je pružila topao dom prije šest mjeseci kada ju je uzela iz azila.

Foto: Ana Križanec

Sa psima i bez pasa

S posebnom iskrom u očima Katica nam prepričava o Lucyinim ljetnim dogodovštinama.

– Luda je, luda – hoće ići u more. Ne zna plivat’ prema pučini, nego samo prema obali. Moram je odnijet’, onda je pustim i onda ona pliva, dodaje sa širokim osmijehom na licu gledajući Lucy u trku šljunčanom obalom.

Iako biste naizgled mogli reći da je sadržaj ove plaže vrlo skroman, ona svojim posjetiteljima zaista pruža sve što im je potrebno – opremljena je tušem, slavinom i crijevom za pranje pasa, kantom za smeće, a jedan od noviteta kojim su brojni zadovoljni svakako jest i ograda.

– Tuš ima, vode ima, ponekad očiste. Ne možemo imati previše zahtjeva, govori nam Gordana.

Tvrdi da vlasnici pasa svakako imaju teškoća s odabirom savršenog mjesta za ljetni odmor jer nisu svugdje dobrodošli.

No zato očigledno svugdje jesu dobrodošli posjetitelji bez pasa, koji se mahom izležavaju u skrivenom zakutku pokraj tunela D-404, poznatijem kao i komadu obale zvanom Brajdica, unatoč jasno izloženom znaku »plaža za pse« pokraj ograde.

Jedan od takvih kupača, kojega smo zaustavili u odlasku iz plaže, bio je pristupačni Slovenac Renato Mlakar koji je nakon uobičajenih pohoda na sjevernojadranske otoke jedno ljeto odlučio provesti u Rijeci u kojoj je, kako tvrdi, svaki put dosad bio samo u prolazu. Plažu Brajdica izabrao je iz jednostavnog razloga što mu je najbliža od centra, a unatoč njezinom skromnom sadržaju ne može joj pronaći zamjerku. Ili, možda, ali samo možda, kada bi mogao nešto promijeniti u ponudi sjevernojadranske obale, ovaj Slovenac slobodnih svjetonazora poželio bi tzv. FKK.

– To je nudistički dio, na njemačkom se kaže Frei Korper Kultur, a znači kultura slobodnog tijela, govori i uz smijeh dodaje:

– Jer, gledam, životinje se mogu skinuti, a mi se ovdje moramo ovdje skrivati. To je ovako malo neprirodno, ne znam. Svatko se rodi i umre gol, dodaje i prepričava nam o svojim općenitim impresijama jadranskom obalom.

Kako tvrdi, Rab ga je potpuno oduševio, a riječke plaže tek mora istražiti.

Moglo bi biti čišće

U sunčanom terminu u kojem smo pohodili ovu plažu dalo se očekivati da ćemo spaziti više četveronožaca željnih kupanja, ali u ovom slučaju mogla se primijeniti ona tradicionalna »jedan, ali vrijedan«, a taj »jedan« bio je gospodin Vladimir Pichler koji je u društvu kujice Lune srdačno odgovorio na sve naše upite. Kako tvrdi, preferencije oko plaže za pse nema, i Kantrida i Brajdica su mu lijepe, ali ovamo dolazi jer stanuje u blizini.

– Možda da je malo urednije, čišće, da ljudi malo više paze na bacanje smeća, da je prilaz, recimo, bolji za dolazak autom na plažu, bilo bi bolje, ističe naš sugovornik.

Foto: Ana Križanec

Uglavnom zadovoljni

U to smo se mogli i sami uvjeriti patroliranjem oko plaže – parkiralište zaista jest usko i nepristupačno, a jedna od slabijih točaka na koje bi se moglo osvrnuti jest i ruinirani dio nešto istočnije od plaže.

No, Vladimir, iako bi volio da je na plaži više mjesta za pse, uglavnom tvrdi da je svime zadovoljan. A kako i ne bi, kada i sama opremljenost plaže slavinom i tušem, iako na minimalističkoj razini, ne izaziva prigovore, a pogled u prozirnoplavu nijansu mora otkriva pregršt sitnog šljunka koji svojom oblošću mami na hodanje i stoga ne začuđuje da poneke plaže za pse privlače i pozamašan broj ljudi.

Ruku na srce, ne može im se ni zamjeriti jer su dani kada se osvježenje traži na svakom slobodnom komadiću obale.