Iako se u razgovorima o očekivanjima od nadolazeće turističke sezone koje smo proteklih dana vodili s otočnim turističkim djelatnicima, hotelijerima, ugostiteljima i iznajmljivačima neupitno osjeća zabrinutost za tijek i »rasplet« predstojećeg ljeta, ipak je još uvijek posvuda opipljiv i nadalje prisutan blagi optimizam. Pogonjeni nadom da se, ako se već i ne poprave, okolnosti kojima svjedočimo u narednim mjesecima barem neće još više pogoršavati, turizmu okrenuti i posvećeni otočani čini se da se i nadalje nadaju pristojnoj sezoni. Nakon proteklih dviju godina u kojima se unatoč zabilježenome smanjenju broja gostiju i ostvarenih turističkih noćenja u odnosu na »normalu« ipak moglo govoriti o rezultatskom oporavljanju i blagoj, ali ipak primjetnoj uspješnosti pokušaja vraćanja našeg turizma na puteve stare slave, od ove se godine još donedavno moglo očekivati da će one koji od turizma žive rezultatski još više približiti njihovim dosad najboljim rezultatima. Osjetiti se to moglo još lani, u godini koja je dala naslutiti da bi već ova mogla i trebala biti vrlo blizu onoj posljednjoj »pravoj«, u mnogim mjestima i rekordnoj, danas u nas posvuda »ciljanoj« 2019. godini.

Ove se godine, prema svemu sudeći, zbog svima nam znanog globalnog kaosa, svi na Krku za predstojeće ljeto pripremaju s ipak blago korigiranim apetitima, nadajući se barem jednako dobrom rezultatu kakvog su bilježili u 2021. godini. Naslaganim problemima i rezultatskim »dugovima« koje su u završnim računima otočnih hotelijera, ugostitelja i restoratera ostavile protekle dvije, pandemijskim okolnostima obilježene godine, sad su dodatno priključeni utezi koje sa sobom donosi ozračje ratnih sukoba na od Jadrana ne tako udaljenim dijelovima istoka našeg kontinenta. A oni, jasno je svima, kao i svako drugo krizno događanje, zasigurno ne doprinose turističkim tokovima o kojima Hrvatska, pa tako i otok Krk, uvelike ovise.

I kao da sve to nije bilo dovoljno, pandemijskim, a odnedavno i ratnim problemima te svim s njima povezanim prijetnjama, sad se polako, s ništa manjim potencijalnim negativnim učincima na tijek i rezultate predstojeće sezone, priključuju i izazovi ekonomske prirode, ponajprije povezani s divljanjem cijena energenata, hrane i svega ostalog, o čijem koštanju naposljetku ovisi i cijena našeg turističkog proizvoda. A s njom i isplativost poslovanja onih koji se turizmom bave. Pridodaju li se udvostručenim, utrostručenim, čak i više od toga multipliciranim energetskim i sirovinskim troškovima problemi koje već dulje vrijeme sa sobom donosi i manjak radne snage »pobjegle« u inozemstvo ili u druge, od turizma i ugostiteljstva pandemijskim ograničenjima manje pogođene branše, jasno je zbog čega se u projiciranje rezultata ove turističke godine sad ulazi s povećom dozom opreza. Broj nepoznanica, odnosno varijabli s negativnim predznakom, za drukčiji pristup, jednostavno je u ovom trenutku prevelik, kažu upućeni. U takvim okolnostima mnogi se sa sjetom prisjećaju ne tako davnih predsezona kad je najveći problem u ovom dijelu godine mnogima predstavljala buka građevinskih strojeva i presporo dovršavanje komunalnih radova, a kakvih je prošlih godina na Krku upravo u ovo doba godine znalo biti posvuda.

Takvi problemi mnogima bi se ove godine učinili poput dječje igre u odnosu na izazove i neizvjesnosti s kakvima se sada moraju nositi. Gdje su ona dobra, stara vremena kad mi je otvoreni Ponikvin kanal pred lokalom bio najveća, zapravo i jedina briga, rekao nam je uz kiseli osmijeh pred koji dan jedan krčki ugostitelj s kojim smo ćakulali o trenutnom stanju stvari i njegovim očekivanjima od iduće sezone. E, da, gdje su?! Da se barem čim prije vrate…