Ovih dana javnosti predstavljeni podaci o brojnosti i trendovskom kretanju otočnoga stanovništva, prikupljeni i obrađeni od Državnog zavoda za statistiku, osim što su zanimljive, umnogome su i indikativne brojke. Navodi da je nakon što je u proteklih stotinjak godina hrvatsko otočje ostalo bez trećine svoga stanovništa, jednako kao i da je u posljednjih četrdesetak godina pad najprije zaustavljen, a potom i zabilježen ponovni blagi porast broja stalnih stanovnika jadranskih otoka, mogli bi se smatrati dobrom viješću. Iako je u posljednjih deset godina, u periodu između dvaju popisa stanovništva od državnih statističara iznova zamijećen blagi pad u ukupnom brojnom stanju otočana, i to za njih oko pet tisuća (odnosno 3,7 posto) u odnosu na popisano stanje iz 2011. godine, netom predstavljeni podaci od nadležnih se tumača tih brojki ipak predstavljaju pozitivnima. I to najviše zbog toga što je smanjenje brojnosti žitelja jadranskih otoka ipak značajno manje u odnosu na osjetan, ponegdje već i alarmantan pad broja stanovnika većine ostalih dijelova naše zemlje.

Posebno je svima upao u oči podatak da je otok s najvećim porastom broja stanovnika upravo Krk, koji je sa svojih posljednjih godina novouknjiženih 533 stanovnika na nedavnom popisu napokon premašio magičnu brojku od 20 tisuća svojih stalnih »stanara«. Koliko je krčka stvarnost specifična i vrijedna praćenja, najbolje govori podatak da je Krku susjedni, također velik, razvijen i napučeni otok – Rab, u apsolutnom smislu u istom razdoblju zabilježio najveći pad, izgubivši između 2011. i 2021. godine čak 1.060 stanovnika, tek nešto manje od ukupnog broja žitelja stanovništvom najmanje krčke jednice lokalne samouprave – Općine Vrbnik.

Za Krk i Krčane ugodna i optimistična spoznaja da su, kao razvijena, od nezaposlenosti danas gotovo u potpunosti »cijepljena« sredina, prema svemu sudeći postali vrlo privlačno mjesto za život, rad i podizanje obitelji, a što doseljavanjem na taj otok uvelike potvrđuju brojni njegovi novi stanovnici, dijelom pridošli iz »bijelom kugom« opustošenih djelova Hrvatske, a sve češće i onih najrazvijenijih zemalja Europske unije, problematičnom bi se mogla pokazati ne odgovore li za razvoj otoka nadležni odgovarajućim, učinkovitim mjerama. Prvo i najvažnije pitanje kojemu bi svi kojima je stalo do održavanja i očuvanja pozitivnih demografskih trendova na otocima, tako i na Krku, morali već u najskorijoj budućnosti pronaći odgovor problematika je – stanovanja. Nedostatnost, ili bolje rečeno gotovo potpuno nepostojanje stambenog prostora koji bi na rapolaganju bio privremno doseljenima ili pak onima koji na otocima žele stalno živjeti posebno je izražen u sredinama poput krčkih.

Zbog iznimno jakog i sveprisutnog turizma, potražnje za iznajmljivačkim kapacitetima, ali i astronomskih cijena tržištu namijenjenih stanova, većini pridošlih ondje je gotovo nemoguće riješiti pitanje krova nad glavom. Čak ni privremeno. I onima čiji dolazak bi smanjio akutan nedostatak radne snage u »deficitarnim zanimanjima« – kvalificiranim kuharima, konobarima, građevinarima, ali i liječnicima i policajcima (čiji nedostatak se sa svakim novim ljetom na Krku sve više i bolnije osjeća), prigodom seljenja na otoke poput Krka najveći problem stvara pitanje – gdje se skrasiti? Bolje nije ni mladim otočanima koji, nisu li im stambeno pitanje riješili roditelji, sami danas teško mogu išta riješiti, posebice uzme li se u obzir odnos njihovih primanja i tržišnim zakonitostima formiranih cijena građevinskih zemljišta ili stanova.

Želi li se riješiti makar dio ovih problema, valjalo bi s lokalne, a još više državne razine poraditi na osmišljavanju i intenzivnijoj provedbi programa stanogradnje. Programi društveno poticane stanogradnje u kojoj se stanovi ne bi nužno prodavali, već davali u najam, po »normalnim« ljudima prihvatljivim uvjetima, mogli bi i trebali bi biti alat kojim bi sredine poput otočnih, posebice na potencijalnim doseljenicima privlačnijim, gospodarski razvijenijim otocima kakvi svi kvarnerski otoci jesu, riješile najveći problem onih koji bi ondje željeli raditi, ali i za čijim radom i prisutnošću na tim istim otocima – ima potrebe.