Opstanak Gorskog kotara – i to ne upečatljiv, već jedva kakav-takav – već ovisi, a u još će većoj mjeri tek ovisiti o kreativnosti, hrabrosti i inteligenciji čelnika goranskih lokalnih samouprava. Sve je jasnije da će opstanak ljudi na ovom prekrasnom planinskom području Hrvatske ovisiti o tome u kolikoj će mjeri čelni ljudi goranskih općina i gradova moći zadržati mlade stanovnike tih krajeva doma, odnosno nagovoriti ljude iz negoranskih sredina da se odluče doći živjeti i raditi u »brda i planine«. Šanse za to su, budimo realni, jako male. No, koplje u trnje baciti ne treba. Dapače, dok je god to moguće, treba se boriti i nastojati stvoriti što bolje uvjete.

Gledano s te strane, ovaj vrbovšćanski primjer darivanja gradskog građevinskog zemljišta potencijalnim kupcima i ulagačima sigurno je dobra stvar. Dobiti danas besplatno građevinsko zemljište s pripadajućom uređenom komunalnom infrastrukturom itekako je financijski veliko olakšanje za potencijalne kupce i nedvojbeno će privući pažnju, kako domaćih, tako i ljudi izvan Vrbovskog i Gorskog kotara. Sličnu mjeru najavljuje već neko vrijeme i načelnik Ravne Gore Mišel Šćuka, a pokažu li se ove »goranske darovnice« dobrim potezom, ne treba sumnjati da će ih slijediti i ostale goranske sredine koje zaista vape za rastom broja stanovnika.

Brinu se goranski čelnici o pomoći svom stanovništvu i na druge načine. Primjerice, prošli tjedan su u Fužinama tradicionalno darivali stipendijama srednjoškolce i studente te božićnim novčanim bonovima umirovljenike sa slabijim primanjima. Slično prema svojoj školskoj i studentskoj mladosti rade i ostale goranske općine i gradovi. Neki od njih (Skrad i Lokve) u velikoj mjeri snose roditeljima troškove vrtića, a u Delnicama već nekoliko godina dijele bespovratna sredstva namijenjena poduzetnicima i obrtnicima. Dalo bi se nizati još primjera koji potvrđuju da goranske lokalne samouprave pokazuju razumijevanje prema svom stanovništvu. Pa iako su ta izdvajanja – kad se pogledaju goranski proračuni – zamjetna, u osnovi su mala i nedostatna te služe, metaforički rečeno, tek krpanju rupa na cestama. Rupe se nakratko zatrpaju, ali problemi loših cesta ostaju.

Najgore je što će biti – još gore. Proračuni će s jedne strane biti sve slabiji, a s druge će strane kriza biti sve veća i donosit će sve veći broj ljudi kojima će nužna biti pomoć. Već je sada jasno da gotovo niti jedna goranska lokalna samouprava to neće moći pratiti te da će svima – kako pojedincima, tako i goranskim općinama i gradovima – biti sve teže. Nadati se nekoj značajnijoj i sustavnijoj pomoći »institucija« države ili županije je iluzorno. Pomagat će taman toliko da im ne možeš reći da ne pomažu, ali ozbiljnijih ulaganja u razvoj neće biti. Možda i zato što je i za županiju i za državu najekonomičnije rješenje da Gorski kotar lagano izblijedi i nestane. Onda neće ništa trebati izdvajati. Drugim riječima – uzdaj se u se i svoje kljuse. Pa dok ide, ide.