O županijskoj, nazovimo je tako »Ravnogorskoj darovnici«, bit će narednih dana na goranskom području puno komentara i osvrta. Minimum od 18 milijuna godišnje, odnosno 54 milijuna u naredne tri godine, sredstava iz županijskog proračuna namijenjenog isključivo Gorskom kotaru na prvi pogled djeluje lijepo i sigurno je izazvalo određeno zadovoljstvo kod goranskih čelnika. No, kad se slegnu pozitive tog prvog dojma i baci »drugi pogled«, onda sve skupa i nije baš bajno.

Ono na što ples brojki odmah upućuje je činjenica da su, govoreći o dosadašnjim ulaganjima u Gorski kotar u proteklih devet godina predstavnici županije baratali puno većim brojkama. U Delnicama je na EU danu zamjenik župana Vojko Braut spominjao 400 milijuna da bi se u Ravnoj Gori ispravio i rekao da je riječ o 368 milijuna kuna. U materijalu koji je predstavljao resorni pročelnik Ljudevit Krpan svota je od 267 milijuna kuna. Dakle, u devet godina PGŽ je u Gorski kotar uložio između 368 i 268 milijuna kuna, odnosno u prosjeku od 30 do 35-36 milijuna kuna po godini. Ispada da je to više no što se sada planira kad su godišnja ulaganja 15 milijuna kuna pa će za devet godina to biti 135 milijuna kuna?!

No, bit će tu i drugih ulaganja pa će ta svota zasigurno rasti i tu ne treba cjepidlačiti, ali pitanja svakako teba postavljati, koliko god na njih u županiji bili nervozni i smatrali ih baš uvijek neprijateljskim činom, a ne namjerom onih koji pitaju da stanje bude bolje. Bitno je tu nešto drugo, a na to je na sjednici Županijske skupštine u Ravnoj Gori pažnju skrenulo nekoliko vijećnika koji su konstatirali kako dosadašnja visoka ulaganja nisu polučila rezultate, što ukazuje na to da se ulagalo pogrešno, odnosno da nije rađen dobar posao. Promotrimo li u svjetlu tih primjedbi vrlo dobro za goransku temu pripremeljenog niza goranskih (Pećnik Kastner, Beljan) i negoranskih županijskih vijećnika (Pinezić, Rinčić, Pavela, Butorac, Rubeša, Alimpijević, Jakšić, Katalinić, Štimac, Popov…), onda bi se trebalo zapitati na što će biti utrošeno tih 18 milijuna kuna godišnje te koliko će ti novci zaista osigurati razvoj Gorskom kotaru, koliko će poboljšati stanje? I tu sad dolazimo na vrlo sklizak teren.

Za novce namijenjene ŽUC-u sve je jasno. Pet milijuna godišnje znači, budimo blagonakloni, pet kilometara asfaltirane ceste godišnje. U tri godine 15 km. Ma »super«, reći će oni cinični. Ajde dobro, komentirat će pozitivci. I nije nešto – reći će oni realni. Šest milijuna kuna godišnje za programe poduzetništva, turizma i ruralnog razvoja. Malo? Puno? Malo i premalo za jače projekte kojih ima. Puno možda za pojedinca koji za svoj obrt dobije, primjerice, 50.000 kuna. U osnovi je i tu dojam – nije nešto. Nekako najbolje stoji svota od 7 milijuna kuna za sufinanciranje projekata. Ne zbog visine, već zbog u amandmanu župana Komadine natuknutih kriterija kroz koje bi se napokon počelo poštovati ono što bi trebalo biti bitno – mogućnost da se uloženim novcem otvaraju radna mjesta.

Upravo određivanje kriterija ovu pomoć čini ozbiljnom i upravo u tom smjeru trebale bi krenuti županijske službe koje bi novac trebale dijeliti ne po sustavu svima jednako – što je do sada bilo pravilo u Fondu za Gorski kotar – već po tome koliku razvojnu vrijednost imaju predloženi projekti. Davati svima isto i još dopuštati da se većina novca »ulupa« u ceste kojima uglavnom hodaju medvjedi, najkraći je put do već spomenute odrednice koju su spomenuli brojni županijski vijećnici i koja glasi – loš posao! Drugim riječima čovjeku treba, po onoj staroj narodnoj, ne dati ulovljenu ribu, već ga naučiti da peca. U suprotnom ćemo za pet-šest godina opet nazočiti skupštini na kojoj će se govornici razbacivati svotama uloženih milijuna kuna (eura), a stanje na terenu bit će potpuno suprotno iznesenim brojkama. Ili, kako je rekao načelnik Skrada Damir Grgurić, vaši financijski pokazatelji su jaki, a rezultati na terenu slabi.