Kupujemo prve teglice meda i navečer razmišljamo o čaju i grijanju, no s druge strane, premda je jesen pokucala na vrata, još uvijek toplo more i dalje mami u zagrljaj, u to slano carstvo puno tajni gdje brige nestaju i sve što je kod tog kupanja izvan glavne sezone bitno jest – trenutak prepuštanja. U moru nema telefona, mobitela, društvenih mreža niti televizije, nema »prijelomnih vijesti«, niti vijesti iz nesvijesti. Ono kad pomisliš »gušta je živet«! Mediteranska meditacija – najbolja relaksacija. Veliko plavetnilo za sve nas, malene u moru problema naših svakidašnjih.

Gledamo u mobitele, u sve moguće aplikacije i kristalne kugle o budućem vremenu i vidimo da stručnjaci prognoziraju pljuskove i kišu na Kvarneru u nizu od barem tjedan dana. Uzastopce. Tijekom ljeta su »mobitel prognoze« nekoliko puta bile promašene, onako »de fešta«, pa su najave velikih kišnih epizoda zapravo završile uz dvije-tri kapi i povjetarac. Ipak, dok rujan ulazi u svoju završnicu, a listopad za koji dan preuzima glavnu riječ, sve je veća šansa da će kišobrani i kabanice uskoro »zaplesati« i na cijeloj rivijeri otvoriti svoju punu sezonu.

Nestabilni vremenski uvjeti osim za one koji bi i dalje rado na more ili na neki kvalitetan izlet, najveća su prepreka za organizatore različitih manifestacija na otvorenome. Nakon »suhih« koronadana iz prethodnih godina, baš svi su se probudili i u strahu od nekih budućih ograničenja ili pak prečestih proloma oblaka odlučili da je, sve ako i grašica bude padala – vrijeme na njihovoj strani. Njih drže riječi »lepo vreme«. Pa će se tako na Liburniji u dva dana moći ne samo boćati, kartati i voziti motore na gimkani, već i razgledavati najljepše pse, proglašavati naj sportaše, družiti se u Medveji uz predavanje i čašicu razgovora ili pak »zatancat« na Mihoji u Lovranskoj Dragi i još »se neš«. Bit će tu još i nordijskoga hodanja sa startom iz Opatije, a ne daj Bože da se slučajno zaboravi na Kuzmovu na Brgude i jedinstvenu manifestaciju »za ku se živi celo leto« – Brgud po starinski… »Kugla« je rekla da je nedjelja puno kišnija od subote pa su se sva zbivanja kojima su kišobrani velika prepreka, nastojala »pogurati« u taj prvi dan vikenda.

I tako – pogledam kroz prozor, kad ono – kiša. Pogledam na ekran mobitela, kad tamo piše da je vrijeme »uglavnom sunčano«. Kome vjerovati? Stvarnosti ili tek prividu vremenske situacije? Doživljaju ili virtualnom pokušaju? Kad mobitel tako kaže, a on valjda bolje zna – ostajem tamo gdje je više sunca, dakle kod kuće. Što odjenuti kad On konačno kaže da su vani pljuskovi, što bi moglo značiti da se upravo razvedrava? Promjenjivo oblačno, miris jeseni, prvi kesteni… Daleka budućnost s puno nepoznanica, a bliska baš kao i život sam – s puno iznenađenja. Stoga izlazim i kišobran ne nosim jer – moglo bi sunce nadjačati kišu… Za svaki slučaj ću još malo surfati po »mreži koja sve zna« jer sve ovo zapravo »pitam za prijatelja«…