Foto: Ana Križanec
O vrijednosti Peek&Pokea razgovarali smo s njegovim ocima, ali i brojnim turistima koji su se te subote našli u tom računalnom gnijezdu
povezane vijesti
Poznati riječki muzej informatike Peek&Poke ove godine navršava petnaest godina djelovanja. Nastao kao svojevrsni hobi nekolicine entuzijasta, muzej je to u kojem se već desetljeće i pol »zaviruje i bocka«.
Smješten na adresi Ivana Grohovca 2, ovaj je interaktivni muzej građanima Rijeke postao znano mjesto, a vrlo je česta stanica i mnogim turistima koji posjete Grad na Rječini. U rođendanskoj petnaestoj godini Muzej je posjetilo između tri i pol i četiri tisuće ljudi.
Rođendanski program
Petnaest godina muzeja obilježava se raznim programima tijekom cijele godine, a rođendanska događanja svoju će kulminaciju doživjeti danas i sutra kada će se u prostoru Peek&Pokea održati electro festival. Večeras nastupaju domaće uzdanice IV/AN i Microslav, a subotu na scenu stupa Remute iz Njemačke koji objavljuje glazbu na cartridgeima za Nintendo i ima status kultne zvijezde u Japanu, a tijekom svoje karijere radio je i s islandskom grupom GusGus
. Okupljeni će se počastiti rođendanskom tortom za izradu koje je zaslužna Snjeguljica iz Kostrene. Festivalska karta koja omogućuju prisustvovanje na oba koncerta je 75 kuna, a može se posjetiti i svaka večer pojedinačno, prilikom čega cijena ulaznice iznosi 50 kuna.
Tijekom našeg posjeta Peek&Pokeu, ondje su nas dočekali Svetozar Nilović-Tozo, Davor Pasarić te prva dama muzeja Melita Nilović. Valja navesti sve vrijedne članove koji su doprinijeli ili još uvijek doprinose popularnosti muzeja: to su Josip Knežević, Goran Paulin, Kristian Benić, Tomislav Ribičić, Dorian Brničić, Katja Andrić, Jusuf Šehović, Marcy Smith i mnogi drugi volonteri i prijatelji muzeja. O vrijednosti Peek&Pokea razgovarali smo s njegovim ocima, ali i brojnim turistima koji su se te subote našli u tom računalnom gnijezdu koje čuva mnoge informatičke jedinke.
Monolit iz 2010.
Odakle ideja za naziv i što je sve Muzej radio posljednjih petnaest godina, otkrio nam je Tozo.
– Sintagma Peek&Poke se s engleskog jezika može prevesti kao »baci oko i dotakni«, no u informatičkom rječniku to su dvije naredbe iz računalnog jezika BASIC. Kada smo 2007. godine došli na ideju otvoriti ovaj muzej, taj se naslov nametnuo i uvriježio do danas. Taj naš brend je sad nakon petnaest godina profunkcionirao onako kako treba funkcionirati. Mislim da svojim djelovanjem doprinosimo turističkoj ponudi grada Rijeke. U otvaranje muzeja ušli smo potpuno spontano. Te 2007. godine nismo bili imali neki zacrtan cilj.
U minulih petnaest godina važno mi je sve. Bilo je tu i uspješnih projekata i neuspješnih stvari, no, koliko god ovo sad filozofski zvučalo, i neuspjeh je jedna vrsta uspjeha. Kad napraviš nešto neuspješno, to ti da poticaj da drugi put budeš bolji. Od aktivnosti koje smo radili posljednjih petnaest godina svakako bih izdvojio postavljanje četiri metra visokog monolita koji je svoje mjesto dobio na riječkom Korzu.
Tada smo dospjeli u žižu javnosti, budući da je taj monolit postavljen u gluho doba noći. Mnogo ljudi nije znalo o čemu je riječ, no taj monolit je iznjedrio velik interes javnosti. Ta 2010. godina je bila na neki način prijelomna godina za Peek&Poke. Nakon postavljanja monolita, organizirali smo mnoga predavanja kojima su nazočili Korado Korlević, teoretičari zavjera, ufolozi i ostali, jezgrovit je bio Svetozar Nilović.
Fascinantni eksponati
Specifičnost Peek&Pokea je neposrednost muzejskog postava. U tom se muzeju posjetitelji mogu služiti izloženim uređajima, mogu fotografirati i činiti ostale aktivnosti. Pojedini izlošci su pod ključem, no većina stvari je dostupna za fizički dodir. Najstariji muzejski izložak je telefon iz 1895. godine, a najnoviji je Iphone iz 2007. godine. Tozo navodi i to da se muzealcima vjerojatno diže kosa na glavi od njihovog prostora, no da se posjetitelji odlično provedu u muzeju. U to smo se i sami uvjerili.
– Sjajno je. Ovdje ima puno retro stvari. Posebno su nas se dojmila stara računala smještena na prvom katu. Fasciniraju nas. Premladi smo da bismo imali nostalgiju za ovim stvarima, ali sjajno je vidjeti sve te igrice i uređaje kakvima su se naši očevi nekada služili. Najviše su nam se svidjeli monitori u obliku kacige za astronaute. To je vrlo cool, svoje nam dojmove iznosi mlada ekipa iz Poljske koju čine Piotr, Grzegorz, David i Adam.
Tri segmenta djelovanja
Dečki su premladi da bi s nostalgijom koračali kroz tu riznicu informatičke evolucije, no Jens iz Njemačke je na policama našao mnogo stvari koji ga vraćaju u djetinjstvo.
– Ovo je preuzbudljivo. Ima toliko izložaka, toliko stvari koje su bile dio svakodnevice. Šetajući muzejom kao da ideš na put od tehnoloških početaka do današnjice. Ovdje u realnom vremenu možeš otići u prošlost. Mnogo sam vremena provodio igrajući Commodore 64 i obradovao sam se kada sam ga vidio izloženog na prvom katu. Commodore 64 mi je ujedno i najdraža stvar ovdje izložena.
Osjeti se nostalgija pomiješana s tehnologijom. Ovdje se može naučiti o tome kako je tehnika izgledala, nastala, nastajala i unaprjeđivala se. Ovdje izložena računala, primjerice, izgledaju veliko, sivo i pomalo ružno, ali vidi se taj vremenski napredak, rekao je Jens iz Njemačke.
Osim svega što je izloženo u njemu, ovaj muzej informatike aktivno radi na obrazovanju mladih snaga koje će, možda, jednoga dana postati novi informatički stručnjaci. O aktivnostima Peek&Pokea govorio je Davor Pasarić.
– Peek&Poke definiraju tri segmenta djelovanja. Prvi je sam izložbeni postav koji se može vidjeti u našem muzeju. Drugi segment su programi koje mi organiziramo tijekom godine; tu se radi o predavanjima, radionicama, edukacijama i ostalom. Rad s djecom kroz razne oblike edukacije; radionice programiranja, računalne i astrofizikalne radionice. Nedavno smo imali STEM i Heksapod radionicu koja je »planula«. Budući da je prostor mali i oprema zahtjevna, to budu male grupe koje uče o robotizaciji i robotskom programiranju.
Mi se trudimo da to bude potpuno besplatno za djecu. Financiramo se uz pomoć raznih agencija, europskih fondova i slično. Programiranje, telematika, robotika i takve stvari su ovdje dobrodošle i želimo ih imati. Naš cilj je da kroz tu tehnološku prošlost djeca uče u potencijalnoj budućnosti i da ih ovaj muzej uvede u STEM područje i da, posljedično, to odaberu kao svoj životni put, poručuje Pasarić.
Interaktivan postav
U udobnosti Peek&Pokea svoju je zanimaciju pronašao mladi par iz Poljske. Iako su Agnieszka i Wiktor jedva čekali otkriti što se sve nalazi u muzeju, kazali su nam što ih najviše privlači u Peek&Pokeu.
– Ovdje smo prvi put i jako smo htjeli posjetiti ovaj muzej. Sviđa nam se, vrlo je zanimljivo i jedva čekam da krenem zaigrati Pac-mana, Poljakinja Agnieszka veselo je krenula prepričavati svoje dojmove.– Radujem se svemu što ću danas ovdje vidjeti, ali posebna je stvar što je ovo jedan interaktivan muzej gdje možeš doticati i isprobavati izloške. Nema mnogo muzeja u kojima ti je takvo što dopušteno, stoga ovo definitivno nije dosadan muzej.
Ovi su uređaji dio povijesti, no još uvijek su funkcionalni i pogodni za korištenje. Ja sam rođena mnogo kasnije no što su ovi uređaji bili moderni. Unatoč tome, sjećam se da su se za vrijeme mog djetinjstva koristile mnoge od ovih stvari. U Poljskoj su kompjuteri počeli ulaziti u svakodnevicu tijekom devedesetih godina, stoga se sjećam nekih pojedinosti, naravno ne kao korisnik već kao promatrač starijih dok su se služili njima.
Diskete su, primjerice, obilježili korištenje računala za vrijeme mog djetinjstva. Tu su i veliki monitori te, naravno, nedostatak interneta. Vraća neku vrstu nostalgije, ali nas i podsjeća na to kako je ta tehnologija u kratkom vremenu evoluirala. Danas imamo uređaje koji su mnogo manji i uz to mnogo snažniji, zaključili su Agnieszka i Viktor iz Poljske.
Muzej djetinjstva
U sklopu muzeja Peek&Poke postoji i Muzej djetinjstva. On je nešto kraćeg vijeka od muzeja informatike, a nastao je kao i sam muzej – spontano!- Imali smo jednu akciju prikupljanja starih fotografija. I taj dio je nastao spontano kao splet naših aktivnosti. Ja jesam bio kolekcionar računala, no nisam bio kolekcionar igračaka. Naš pridruženi član Kristijan Benić došao nam je s idejom da napravimo projekt FotoNostalgija gdje smo pozvali sugrađane da šalju fotografije sebe s nekim detaljem u pozadini. Odaziv je bio vrlo dobar, no jako malo pristiglih fotografija je sadržavalo igračke. Mi smo, tim vođeni, došli na ideju da napravimo privremenu izložbu starih igračaka naših sugrađana. Kada se to realiziralo, dobili smo mnogo poruka i pisama da mi te igračke ne vraćamo građanima nazad, već da s njima napravimo što znamo. I tako je nastala druga grana Peek&Pokea – Muzej djetinjstva, otkrili su naši domaćini. |