DELNICE – Ostvare li se po mnogima vrlo realna predviđanja utemeljena na poznavnju hrvatskih i EU zakona, Gorski kotar bi mogao u idućim godinama doživjeti udar teži od svih u posljednjih nekoliko godina tako čestih elementarnih nepogoda. Štoviše, taj bi udar mogao biti opasniji i od pogubnog utjecaja tzv. bijele kuge, odnosno depopulacije koja još od devedesetih godina prošlog stoljeća iz popisa u popis stanivništva ovaj gorski kraj ostavlja sa sve manjim brojem stanovnika. Opasnost o kojoj govorimo zove se bitan gubitak vlasništva nad velikim dijelom šuma kojima trenutačno upravlja državno poduzeće Hrvatske šume.

Po predviđanjima ljudi upućenih u ovu problematiku moglo bi se lako dogoditi da znatan dio sadašnjih goranskih šumarija (spominju se Čabar, Crni Lug, Delnice, Lokve…) uskoro dođe u situaciju da više ne upravlja državnim, već, ako na to vlasnici pristanu, privatnim šumama. I to onima kojih su još u 19. i početkom 20. stoljeća vlasnici bili članovi njemačke plemićke obitelji Thurn-Taxis, odnosno mađarskih plemića iz obitelji Ghyczy. A bili su vlasnici gotovo pola svih šuma na području Gorskog kotara!

Naravno, nakon Drugog svjetskog rata i poraza nacističke Njemačke te stvaranja SFR Jugoslavije nove su vasti, u skladu s komunističkom i socijalističkom ideologijom koju su zastupale, ukinule, milom ili silom, sve privatno vlasništvo te nacionalizirale privatnu imovinu. U slučaju šumskog bogatstva kojim su raspolagale spomenute plemićke obitelji, išlo se čak i u dogovore s poraženom Njemačkom kojoj je zemljište obitelji Thurn-Taxus oduzeto kao svojevrsni oblik naplate ratnih šteta. U svakom slučaju, obitelji Thurn-Taxis i Ghyczy izgubile su sve što su imale u Hrvatskoj i protiv nove države zvane Jugoslavija ništa nisu mogle.

Uspješni advokati

Nakon raspada Jugoslavije, posebno nakon ulaska Hrvatske u EU, stvari su se u potpunosti promijenile. Za Hrvatsku su počeli važiti EU zakoni, a oni inzistiraju na svojevrsnoj »svetosti« prava na privatnu imovinu. Naravno, advokati još uvijek iznimno bogatih obitelji tu priliku nisu željeli propustiti i krenuli su u sudske procese kojima nastoje nekadašnju imovinu vratiti nasljednicima tih obitelji. U tome su, bar takve informacije za sada imamo, vrlo uspješni i sve, čini se, vodi k tome da će njemački i mađarski plemići iznova steći pravo na upravljanje znatnim dijelom goranskih šuma. Istina, čuju se i priče o tome da, u stvari, nasljednici nisu zainteresirani za šumsko bogatstvo, već za konkretan novac – i to pozamašan – koji će tražiti od hrvatske države! Što je istina, pokazat će budućnost, a mi smo o ovoj temi koja bi uskoro mogla biti u središtu pažnje i izvan goranskih prostora, mišljenje najprije zatražili od direkcije Hrvatskih šuma odakle je stigao poprilično umirujući odgovor. Konkretno, glasnogovornica kaže da je HŠ upoznat s predmetnim postupkom, no nije stranka u postupku.

– Prava adresa za odgovore bilo bi Državno odvjetništvo RH. Naime, postupci povrata imovine započeli su 1. siječnja 1997. godine, a mišljenjem Ministarstva pravosuđa od 4. veljače 2005. godine utvrđeno je da nema potrebe u postupke povrata uključivati HŠ kao pravnu osobu koja samo gospodari šumama i šumskim zemljištem, s obzirom na to da se radi o takvoj vrsti upravnog postupka i odlučivanja tijela državne vlasti koje je posljedica stvarno pravnog raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH, a koji interesi su maksimalno zaštićeni sudjelovanjem Državnog odvjetništva RH u tim postupcima. U prilog tome govori i odluka Ustavnog suda RH od 23. rujna 2004. godine.

HŠ se u gospodarenju šumama u vlasništvu RH, pa tako i onih koje su predmetom povrata, maksimalno pridržava svih zakonskih propisa i osnova gospodarenja koje reguliraju način gospodarenja šumama i tako štite šume kao dobro od općeg interesa. Inače, ne prejudicirajući bilo kakav ishod postupka, u najvećem broju dosadašnjih slučajeva povrat šuma za HŠ nije nužno značio i prestanak gospodarenja navedenim područjem, s obzirom na to da se velik broj privatnih šumoposjednika kojima su šume vraćene u postupcima povrata, odlučio upravo HŠ-u povjeriti daljnje gospodarenje i izvođenje radova u šumama. Time se zadržavaju najviši standardi u očuvanju šuma kao prirodnog bogatstva i dobra od interesa za RH, kao i dotadašnja organizacijska struktura javnog šumoposjednika – piše u odgovoru Hrvatskih šuma.

Šumovlasnici mirni

Budući da ovako veliki gospodarski i imovinskopravni odnosi moraju svoj odraz imati i na vlasnike privatnih šuma, za mišljenje smo zamolili i članove Udruge privatnih šumovlasnika Gorski kotar čiji nam je predsjednik Igor Pleše rekao da su se brojni privatni šumovlasnici, čim su dobili prve informacije da je postupak povrata pokrenut, obratili Udruzi.

– Kontaktirali smo nekoliko odvjetničkih ureda. Informacije koje smo od odvjetnika dobili su za privatne šumovlasnike u načelu pozitivne. Prema informacijama koje mi imamo, predmet povrata nisu šume u vlasništvu privatnih šumovlasnika, već šume kojima upravlja država, odnosno javno poduzeće Hrvatske šume. Dodatno smo saznali da prema važećem Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koji je usvojen još 1996. godine, privatna se imovina ne može vratiti privatnom vlasniku ako su je treće osobe, u ovom slučaju šumovlasnici, stekli u posjed temeljem pravno valjanog dokumenta. Budući da svi šumovlasnici koji su se nama obratili imaju valjani kupoprodajni ugovor o kupoprodaji zemljišta ili, što je češći slučaj, rješenje o nasljeđivanju, smatramo da oni nemaju razloga za brigu u ovom slučaju. Zakonska regulativa govori da u ovakvim slučajevima u slučaju dobivanja sudskog spora prijašnjim vlasnicima, u ovom slučaju obiteljima Thurn-Taxis i Ghyczy, pripada naknada za oduzetu imovinu, ali nikako ne mogu ostvariti i povrat te imovine. Naknadu, naravno, ne isplaćuju privatni šumovlasnici jer su oni, ponavljam, kupili tu imovinu i za to posjeduju valjanu dokumentaciju – rekao je Pleše.

Dakle, za sada nekog posebnog straha nema i dojam je da se sve rješava u pravničkim sferama bez nekih većih potresa. Znači li to da oni koji najavljuju pomalo apokaliptičnu varijantu pretjeruju i nisu u pravu, pokazat će vrijeme. Jedino što jest sigurno i nedvojbeno je da su goranske šume, odnosno bogatstvo koje nude, itekako zanimljive mnogima.