Zanimljiva izložba autorice Sanje Škrgatić pod nazivom »Pet stoljeća crikveničkog školstva« otvorena je ovog tjedna u predvorju crikveničke Dvorane Zora, odnosno zgradi Stare škole.

Izložbu je predstavila sama autorica, a otvorila pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti i lokalnu samoupravu Jasminka Citković.

Kako je pojasnila Sanja Škrgatić, izložba obuhvaća razdoblje od stvaranja prve samostanske škole u Crikvenici početkom 15. stoljeća, pa sve do uvođenja osmogodišnje školske nastave i izgradnje suvremene zgrade 1970. godine.

Također, ona prati razvoj osnovnoškolskog sustava, a u tom je kontekstu važna upravo zgrada Stare škole, u kojoj je izložba i predstavljena.

– Povijesne zgrade poput ove, kao i mnoštvo drugih naših vrijednih zgrada bogate kulturne baštine, zahtijevaju suvremenu interpretaciju i upravo je to jedna od glavnih motivacija zbog kojih sam se odlučila dublje pozabaviti temom školstva.

Također, pripremajući ovu izložbu, željela sam ispričati priču o mnogobrojnim fazama kroz koje je prolazilo crikveničko školstvo kroz stoljeća, kao i priču o mnogobrojnim generacijama djece koja su polazila razne oblike školskih sustava, rekla je autorica izložbe Sanja Škrgatić.

Prva djevojčica

Okupljene Crikveničanke i Crikveničani, od kojih su mnogi i sami pohađali nastavu u zgradi Stare škole, mogli su saznati kako prvo središte pismenosti na širem prostoru Vinodola nastaje u Crikvenici dolaskom pavlina 1412. godine.

Samostanska škola, koja je povremeno imala i gimnazijske razrede, obrazovala je djecu za crkvena, ali i svjetovna zanimanja. Učio se latinski jezik i pismo, uglata glagoljica, povijest, matematika, zemljopis, crkveno pjevanje i vjeronauk.

Priliku za obrazovanje imala su i siromašnija djeca, a najpoznatiji đak crikveničkih pavlina bio je Juraj Julije Klović (1498. – 1578.) koji se ovdje školovao do 1516. godine.

Klović potom odlazi u Italiju gdje je nastavio školovanje i vrlo brzo dosegao ugled najboljeg slikara minijaturiste. Jedno vrijeme u samostanu je kao prior i učitelj latinskog jezika djelovao čuveni hrvatski jezikoslovac Ivan Belostenec (1593. – 1675.), autor jednog od najstarijih rječnika latinsko-hrvatskog i hrvatsko-latinskog jezika, u kojem je sabrao riječi sva tri naša narječja: kajkavskog, štokavskog i čakavskog.

Nakon ukidanja samostana 1786. godine crkvenu školu su vodili domaći župnici, a deset godina kasnije osniva se prva svjetovna škola u Crikvenici.

Bila je to dvogodišnja trivijalna škola u kojoj se nastava održavala na hrvatskom jeziku. Škola je radila u zgradi bivšega pavlinskog samostana sve do 1820. godine, kada je preseljena u preuređeni lučki magazin poznat kao Gamazin.

Te godine u školu se upisuje i prva djevojčica – Cecilija Marijašević. Mnogi su tada smatrali da djevojčicama nije mjesto u školi, stoga u iduće 44 godine nije upisana niti jedna djevojčica.

Tada je upisana manja skupina djevojčica, među kojima su bile i Crikveničanke prezimena Škiljan, Katnić i Tićac, a nakon kojih se redovno svake godine počinju upisivati nove djevojčice te razredi postaju mješoviti.

Batina z raja zišla

Škrgatić je ispričala i da su škole u starija vremena imale i ružno naličje koje se sastojalo od tjelesnog kažnjavanja. Učenike se tuklo zbog neznanja i nediscipline, a bilo je pritom i teških tjelesnih povreda.

Unatoč tome mnogi su roditelji to podržavali govoreći: »Batina je z raja zišla!« Prva namjenski građena školska zgrada u Crikvenici podignuta je 1900. godine prema ondašnjim graditeljskim standardima propisanim za škole u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Bila je dovoljno prostrana pa su, uz četverogodišnju pučku školu, ovdje radile Šegrtska i Ženska stručna škola. Tijekom 20. stoljeća školska nastava se postupno razvijala od četverogodišnje do osmogodišnje.

Rastao je broj upisane djece, pa je 1963. godine bilo 18 odjeljenja koja su radila u samo devet učionica. Jedino rješenje bilo je izgradnja nove školske zgrade koja je dovršena 1970. godine.

Na izložbi se, između ostaloga, moglo vidjeti stare školske početnice od kojih je najstarija glagoljska početnica tiskana 1527. godine, zatim krasopisne vježbe učenika crikveničke pučke škole iz 1826. i 1832. godine, đačka iskaznica iz 1946. godine, replika abakusa, stari spomenari te brojne fotografije učenika i učitelja crikveničke osnovne škole.

Program otvaranja izložbe uljepšali su Marko Dragičević i Ana Peko Lončar, učenici crikveničke Glazbene škole koji su u solo nastupima izveli poznate skladbe na klasičnoj gitari.