RIJEKA – Divlje koze, prema procjenama njih oko 400 do 500, već duže vrijeme uzrokuju brojne probleme stanovnicima Unija, ponajprije uništavanjem maslina i drugih nasada, kao i okućnica u samom naselju, zbog čega ih se žele riješiti ili im barem smanjiti broj, a u zadnje vrijeme uzorci tkiva uginulih ili odstrijeljenih koza pokazuju da ih je dobar dio zaražen Q groznicom koja kod ljudi može izazvati simptome slične gripi ili upali pluća, a u malom broju slučajeva i oštećenja srca, mozga, jetre i pluća.

Nekontrolirano širenje

Unije su ovih dana dospjele u žižu interesa medija i javnosti zbog najave vodstva tamošnjeg Vijeća mjesnog odbora o mogućem raspisivanju referenduma za izdvajanje iz Grada Malog Lošinja i Primorsko-goranske županije te priključenje Općini Medulin i Istarskoj županiji, nakon višegodišnjeg ignoriranja zahtjeva mještana otoka za boljim prometnim povezivanjem s Lošinjem i kopnom, uspostavom kvalitetnije medicinske skrbi no nisu to jedini njihovi problemi, ima ih čitav niz, a jedan od najvećih su divlje koze.

– Te su koze dovedene na otok krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, kada je lošinjska tvrtka Jadranka ovdje imala ovce, s ciljem da koze pobrste makiju i raščiste zemlju za rast trave i ispašu ovaca. Dogodilo se, međutim, to da su koze pobrstile otočne masline i namnožile se preko svake mjere, pa sad predstavljaju problem i otočnim ovčarima, jer popasu i travu koju su pasle ovce, kaže Robert Nikolić, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Unije.

Njegove riječi potvrdilo nam je i nekoliko stanovnica Unija, među njima i Kristina Bosca, čija obitelj se bavi uzgojem ovaca na Unijama, sa stadom od 400 grla.

– Osim što rade štete na maslinama i vrtovima, svaku noć ulaze u mjesto i uništavaju okućnice. Pojedu svo cvijeće i drugo ukrasno bilje, a nerijetko i razbiju prozor ili naprave kakvu drugu štetu u dvorištima. Prije nekoliko dana jedna je uginula u dvorištu kuće u kojoj nitko ne živi preko zime, a to smo primijetili tek kad smo osjetili smrad lešine koji se širio iz dvorišta. Svake noći ih je barem pedesetak u mjestu, rekle su nam Unijanke.

Kristina Bosca / S. DRECHSLER

Lešine problem

Nikolić ističe kako su rješenje problema pokušali naći u komunikaciji s Gradom Malim Lošinjem, Primorsko-goranskom županijom, Ministarstvom poljoprivrede i županijskom Javnom ustanovom Priroda, odnosno Centrom za posjetitelje i oporavilištem za bjeloglave supove na Cresu, ali bez uspjeha.

– Nedavno smo, početkom veljače, uz sve potrebne dozvole, odstrijelili 16 koza od kojih je čak jedanaest bilo zaraženo Q groznicom, pokazala je analiza uzoraka na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Inače, namjeravali smo te koze barem dijelom odstrijeliti i donirati ih kao hranu za bjeloglave supove na Cresu, jer ovdje, na Unijama, ne smijemo ih zakapati, ali ih ni oni ne žele. Prvo je problem bilo moguće trovanje supova olovnim mecima, a tada smo predložili korištenje ekološki prihvatljivih, no ništa se nije pomaklo. Jedini način na koji bismo mogli zbrinuti lešine koza je predaja tvrtki Agroproteinka koja ih može na siguran način uništiti, ali to stoji oko 40 centi po kilogramu. I to ako ih voze iz Malog Lošinja. Pa sad računajte, recimo za 200 koza, ako svaka ima barem 25 kilograma, a imaju u prosjeku i više, to je više od dvije tisuće eura, plus još barem tisuću za transport od Unija do Malog Lošinja. Pisali smo i zvali sve instance da nam pomognu u rješavanju problema. Grad i županija upućuju nas na Ministarstvo poljoprivrede, a iz Ministarstva su se na sve naše dopise, pozive i molbe jednostavno oglušili. Nikad nismo dobili nikakav odgovor, rekao je Nikolić.

Robert Nikolić / Foto: S. DRECHSLER

Za supove nije opasno, ali je za ljude

Ideja o hranjenju supova lešinama odstrijeljenih koza u početku je bila prihvaćena od Javne ustanove Priroda, potvrdila nam je ravnateljica Irena Jurić, ali je kasnije odbačena, zbog mogućnosti širenja zaraze Q groznicom na ljude i životinje.

– Nakon obavljenih analiza od strane Hrvatskog veterinarskog instituta, obavješteni smo da je u kozama nađena prisutnost zaraze koja uzrokuje Q groznicu. Opasnost prijenosa na supove ne postoji, no postoji opasnost obolijevanja ljudi koji su u doticaju sa zaraženim životinjama, a također i opasnost od širenja zaraze na druge životinje. Srećom, nitko se od kolega koji su bili u doticaju s kozama s Unija nije zarazio. U cilju zaštite djelatnika i sprječavanja potencijalnog širenja zaraze, nadalje nismo bili u mogućnosti prihvaćati koze s Unija, a svakako dok se ne dobiju službeni napuci stručnjaka o načinu postupanja u takvim situacijama, kaže ravnateljica.