Prigodnom svečanošću upriličenom u Krasu, mjestu na području Općine Dobrinj, javnosti je predstavljena bista posvećena fra Bonaventuri Dudi. Na stotu obljetnicu rođenja tog velikana, redovnika, bibličara, teologa i kako su mnogi u toj prilici spominjali – velikoga čovjeka, žitelji mjesta u kojem je rođen i kojemu se uvijek rado vraćao svome fra Bonaventuri iliti Roku, kako se po rođenju zvao, za sve što je u životu činio i čime je ljude oko sebe oduševljavao odužili su se postavljanjem u bronci izrađenoga spomen obilježja, a koje je svoje mjesto našlo pred župnom crkvom.

U toj je prilici u Krasu služena bila i sveta misa koju je predvodio krčki biskup mons. Ivica Petanjak, a koju su uz njega još slavili i provincijal Franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, fra Tomislav Šanko, te provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto.

U društvu brojnih Krasanki i Krasana, štovatelja života i djela tog iznimno cijenjenoga, za života plodonosnoga hrvatskog teologa, bibličara, prevoditelja, poliglote, pisca i pjesnika, pedagoga i skladatelja, franjevca i dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, bistu fra Bonaventure Dude čast je otkriti dobila stogodišnja Ana Grdinić, jedina u tom mjestu danas živuća vršnjakinja tog velikana s kojim je, a što je posebno zanimljivo, pet godina dijelila i školske klupe.

Inače, bista postavljanje koje je rezultat zajedničke inicijative i suradnje predstavnika dobrinjske općinske uprave, župe Kras i Krčke biskupije, rad je akademskog kipara Borisa Šimunovića, koji je i sam nazočio ovom za Kras i Krasane velikome i važnom svečanom činu.

U samoj završnici misnog slavlja, okupljeni su crkveni oci ali i svjetovni poznavatelji lika i djela fra Bonavesnture Dude progovorili o njemu pa je tako i dobrinjski općinski načelnik Neven Komadina, uz riječi zahvale svima koji su podržali i pomogli realizaciju ove lijepe i geste, okupljene podsjetio da je upravo spomenuti, kao je dan od najvećih “sinova Dobrinjštine”, bio prvim službeno proglašenim počasnim žiteljem Općine Dobrinj.

Fra Bonaventura Duda, krštenjem Roko, rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Rano djetinjstvo proveo je u Krasu na otoku Krku. U Krasu je s pet i pol godina krenuo u pučku školu koju je pohađao do 1933. godine, kad školovanje nastavlja na Sušaku, u građanskoj školi.

U to vrijeme ministrirao kod časnih sestara Sv. Križa i upoznao trsatske franjevce koje je, nakon drugog razreda, zamolio da ga prime u samostan. Primili su ga i 1935. poslali u Varaždin na franjevačku gimnaziju.

U Franjevački red je stupio u kolovozu 1941. godine, kad uzima ime fra Bonaventura. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1944.-1950.), a za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine. Iste je godine na Trsatu proslavio Mladu misu, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije.

Njegov životni put 1954. nastavlja se u Rimu gdje je na Franjevačkom sveučilištu ‘Antonianum’ postigao doktorat. Nakon toga je na Papinskom biblijskom institutu položio biblijski licencijat, a u Zagreb se vraća 1957. godine gdje ujesen postaje asistentom na KBF-u.

Od godine 1964. do 1969. bio je redoviti profesor i pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Više puta bio je prodekan, a od 1982. do 1986. dekan KBF-a.

Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad, često je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima i objavljivao radove u stručnim časopisima i znanstvenim zbornicima. Umirovljen je 1. listopada 1993. godine, a 9. studenoga 2001. godine izabran je za profesora emeritusa.

Duda je bio čest i tražen sugovornik mnogih radijskih i televizijskih emisija kao i novinskih intervjua. Mnogi su njegovi članci, objavljeni najprije u novinama i časopisima, kasnije sabrani i izdani u obliku knjiga. U red njegovih najvećih i najvrijednijih postignuća spada i to da je bio važna sastavnica skupine teoloških i jezikoslovnih stručnjaka kojima je bilo povjereno prevođenje Biblije na hrvatski jezik.

S kolegom franjevcem, Zorislavom Lajošem pokrenuo list Glas Koncila (1963.), a sudjelovao je i u osnutku nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost kao i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti. Objavio je više tisuća znanstvenih, stručnih i kulturnih priloga te više od 40 knjiga.

Preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.