Započinjemo ovosezonski obilazak najljepših vrtova kako i dolikuje – s otocima. Dok je kod nas još prohladno i kišno, na otocima je već uvelike ljeto, pa je tako bilo i nama kada smo posjetili vrt Rose Živković u mjestu Aratore na Lošinju. Ljepšeg mjesta za početak akcije PGŽ-a i Novog lista za izbor najljepših vrtova Primorsko-goranske županije zapravo i ne bi moglo biti. Nakon pauze od godinu dana, zbog svima nam znanih razloga, vrtovi na Lošinju bili su pravi melem, a ovo je prvi koji smo posjetili.

Rosa i suprug Mate na ovoj su prelijepoj lokaciji uz more u kući Matinih pokojnih roditelja, oca rođenog u Drnišu i majke rođene u Španjolskoj. Rosa je pak rođena u Zadru, pa je tako ovo jedna multikulturalna obitelj, što se ogleda i po izgledu vrta. Rosa je na Lošinju već više od 40 godina, pa se svejedno smatra Lošinjankom, a da je omiljena kod susjeda, uvjerili smo se na svoje oči. Razmjenjuje s njima biljke, zalijeva im vrtove dok su na putu, dijeli savjete o biljkama i uvijek je svima pri ruci. No prvo što smo primijetili kada smo pokucali na vrata, bilo je da je mobitel ostavila na stepenicama i činilo se, zaboravila na njega. Tek poslije smo saznali da se nalazimo kod osvjedočene ljubiteljice prirode i protivnice tehnološke revolucije.

– Ja sam teški prirodnjak. Uopće ne cijenim mobitel i takve stvari. Svaki dan hodam po šumi ili uz more, ponekad lovim skraja, malo se zabavljam i uživam sa svojim unukom Teom, a mobitela ću se riješiti zauvijek, rekla nam je naša domaćica Rosa. Ova majka dvojice sinova Hrvoja i Domagoja, koja je zarana ostala bez svoje majke, tim više zna cijeniti obitelj. Rosa je u Zadru završila poljoprivrednu školu, ali je na Lošinju desetak godina radila u ugostiteljstvu i to samo dok se nisu djeca rodila, a sada je kućanica s punim radnim vremenom, koja se bavi i iznajmljivanjem apartmana za turiste i to vrlo uspješno. Nije osjetila posljedice korone, zahvaljujući stalnim gostima, koji se uvijek iznova vraćaju. A gostima je, kaže, osim lijepog vrta bitno i kakve su gazde, a vole brbljave, kao što je ona, te besprijekornu higijenu. Čak je i dio vrta sa začinskim i ljekovitim travama namijenjen za goste, a ima tu i pomidora, mladog krumpira, raštike… A njihova se djeca mogu igrati s kornjačama i mačkom, dok je plaža na svega 80 metara udaljenosti. Takvo obilje prirodnih resursa znaju cijeniti i gosti, koji ostaju po 3 – 4 tjedna, a da ne požele otići nekamo drugamo. Ali nije uvijek bilo ovako.

– Sve je prije bilo puno kamenja, ali sam ja stalno donosila zemlju iz šume i sada tu mogu svašta uzgajati, a po vrtu volim raditi sve. Susjedi govore kako stalno nešto po vrtu prčkam, ali ja imam svoj plan i točno znam što želim napraviti, jedino se baš nema uvijek dovoljno novca, pa ide malo sporije, govori Rosa, navodeći kako će uskoro podići zidić prema cesti, baš onako kako je to vidjela na otoku Silbi, pa će samo na ulazu ostati pogled s ceste na ružičnjak. Ruže su omiljeno cvijeće supruga Mate, a ona najviše voli frezije jer između ostalog i predivno mirišu i »kada su one u điru, miriše cijeli dvor«. I kamelije su joj drage te ima i bijelu i crvenu, a na parceli od samo 400 četvornih metara ima toliko toga da je teško sve i zapaziti. Ipak, ne mogu se previdjeti oleanderi koji rastu uz ogradu, a mogli smo samo zamisliti kakav će dojam ostavljati kada uskoro procvjetaju. Njih je Rosa ovdje zatekla, ali svejedno se naučila kako ih održavati u najboljem stanju. Drastičnim orezivanjem, kaže.

– Oleandere ekstremno orežem svake jeseni, na samo dvadesetak centimetara od tla i zbog toga su zdravi. Tako ih se može i uspješno pomladiti, no stvar je u tome da sve takve biljke treba orezivati ujesen i to bez žaljenja jer će jedino tako bujno rasti i cvjetati. I maslinu jednako drastično režemo, prije nego što ujesen počne spavati, a vidite kako je sada bujna, pokazuje nam zaista lijepo drvo masline, koje je donedavno imalo samo dvije grane, a sada je prebujno i po njemu se penju veliki narančasti cvjetovi dragoljuba.

S desne strane ulaza u dvorište Rosa uzgaja mediteranski vrt, a sve su biljke u njemu donesene iz okolne prirode i zahvaljujući tomu odlično su se aklimatizirale. S lijeve strane ulaza, gdje je Rosa već isplanirala ružičnjak, posađena je jedna specijalna crvena ruža. Dobila ju je za rođendan, to je, kaže, jedna od onih iz »Lidla« po 15 kuna, koje odmah po presađivanju krepaju, ali ona ju je odmah posadila u vrt i evo je sada kao najljepši ukras vrta te svi susjedi pitaju gdje mogu takvu nabaviti. Rosa, izgleda, ima zeleni palac, a on se baš i ne može nabaviti.

Među njezinim uspješnicama su i bugenvilije, za koje tvrdi da bez problema mogu rasti i u hladnijim predjelima, samo ih treba posaditi na sunčanu stranu. Jedna od njih je takozvana lošinjska sorta, koja tu i najbolje raste. Limuni, naranče i mandarine zastupljeni su naravno i u ovom vrtu, jer ako igdje u ovoj županiji dobro rastu, to je ovdje. Ovdašnji vrtlari ih uopće ne moraju kupovati koliko ih rodi. Rosa je pak kivi posadila tek nedavno i unaprijed se raduje urodu i lijepom egzotičnom lišću koje će zakloniti pogled na kuću. Tako da u svom vrtu može biti nasamo sa svojim biljkama. I naravno, od pomoći susjedama u njihovim vrtovima kada kamo otputuju.

U Rosinu vrtu još ima puno vrsta sukulenti, od kojih mnoge sada cvjetaju te aloe vera u cvijetu, velika fuksija, koja je prepuna cvijeta, a koju preko zime i ne unose u zaštićeni prostor, dok je strelicium, po našem rajska ptica, u svom najljepšem izdanju ipak u tegli na terasi okrenutoj jugu. Na terasi je i kaktus neuobičajen za naše krajeve, a koji je Rosi prijateljica donijela s Madeire.

U vrtu na sve strane nešto cvjeta, a u oko nam upadne turski karanfil.

– Jedanput sam donijela jedan grmić crvenog cvijeta, a sada mi svake godine na sve strane raste i cvjeta u svim bojama. Baš volim cvijeće, s oduševljenjem će Rosa. No ne brine se i ako ponekad nešto krepa jer joj to oslobađa prostor za nove kreacije.

Na mnogo smo mjesta zapazili japansko drvo, takozvanu biljku novca, no kod nje ne pomaže, rekla nam je naša domaćica u šali. Jedino u što se može pouzdati jest njezin rad i trud, intuicija i znanje u vrtu. A koristi ga i za spravljanje raznih delicija, poput likera od ruža, kantariona, pripravaka od smilja…, pa kad gostu daš nešto takvo, neće te tek tako zaboraviti.

Evo Rosina recepta za liker od ruža: Nabere se pregršt latica od ruža, ali se samo istresu i ne peru u vodi. U staklenku se ređa red šake latica i preko toga se sipa šećer, pa se ponavlja naizmjenično do vrha, a onda se sve prelije rakijom i ostavi stajati na suncu najmanje 45 dana, što više, to bolje. Već će se u međuvremenu vidjeti kako je tekućina poprimila lijepu ružičastu boju. Na kraju se smjesa procijedi i ulije u boce.