Orwellu George, da si živ i sam bi bio u čudu. No way, are you kidding! Izašla u godini završetka drugog svjetskog rata, alegorija Životinjska farma doživjela je svoje oživotvorenje na – Susku. Tim predivnim otokom unikatne strukture, tim plodnim rajem lošinjskog akvatorija, tim čarobnim mjestom na kojem što god posadiš uzvraća nevjerojatnim plodovima, zavladale su – svinje. Istina ne one klasične, pitome koje u milijunima prolaze našim tanjurima nego njihova izvorna varijanta – divlje svinje.

Kao su nam ispričali sami mještani, to i potvrdili video snimkama, Susak je postao prava meka za divlje svinje. Kako, zbog čega? Kao i uvijek, u bazi svih baza je – pohlepa. Što drugo, tako nam je i Orwell poručio. Gramzljivost je dovela divlje svinje na cresko područje prije četrdesetak godina. Iako je dakako riječ o alohtonoj divljači, pa na Cresu u izvornom obliku nem čak ni zmija otrovnica, političke garniture tog doba dovukle su divlje svinje kako bi “obogatile sadržaj”, dodatno potaknule lovni turizam posebno popularan kod – Talijana. Iako je prvotna namjera bila držati ih pod kontrolom, odgovor svinja na ljudsku pohlepu bio je – urnebesni smijeh. Nevjerojatno su se brzo namnožile, osvojile Cres, krenule se širiti na Lošinj, a kad je jedan izviđački odred divljih svinja isplivao na Susak, nastalo je oduševljenje. Poruka koju je poslao bila puna ushita – svinje moje, pronašli smo istinski raj!

Oni koji pamte prošlost Suska, sjetit će se kombinacije raznih ljudskih bezumlja. Sjetit će se i to da je svojedobno Susak bio pravim poljoprivrednim rajem. Na njemu je živjelo skoro dvije tisuće stanovnika, bio je u cijelosti obrađen, vina je godišnje bilo u milijunima litara. Procesi što su u nekim prošlim desetljećima ismijavali selo i favorizirali industrijalizaciju rezultirali su čime? Totalnom devastacijom Suska! Ponavljamo – rijetko plodnog poljoprivrednog raja na nekih pola sata plovidbe do Malog Lošinja, inače turističkog raja. Ljudi su masovno napuštali Susak, dio ih je u Rijeci, dio u Italiji, apsolutno su najbrojniji su na istoku SAD, u saveznoj državi New Yersey.

Ima danas istina na Susku prijavljenih oko tristo stanovnika, no većinom je riječ o “vikendašima”. Iz Rijeke, Zagreba, Slovenije, Austrije… dok je realnih stanovnika manje od stotinu. Život sveden na vegetaciju. I to onu podivljalu jer izuzmemo li nešto sitnih vrtova uz samo naselje, otok je u cijelosti zarastao u trsku, potpuno poljoprivredno neiskiorišten i sve puniji – divljih svinja.

Kao što se vidi na ovoj snimci nastaloj na putu koji na Susku od Gornjeg sela vodi do svjetionika.

Orwell je bio zanimljivi književnik. Životinjska farma je u alegorijskoj formi slala poruku o dosezima ljudske gluposti i korupcije. Iako dugo nije na ovozemaljskim prostorima, sigurni smo da je tamo gdje već jeste – zadovoljan. Njegova je Životinjska farma u maloj i za svoje vrednote nezainteresiranoj Hrvatskoj, na jadranskom rajskom otočiću površine manje od četiri četvorna kilometra postala – apsolutna stvarnost. Ljudska pohlepa, glupost, danas već i realna nemoć doveli su do toga da – svinje vladaju.

Postoji istina mala, sasvim mala šansa da “Merikani”, iseljenici sa Suska koji unatoč prolasku desetljeća i izmjeni generacija i dalje obožavaju svoj otok, već ovog ljeta – učine nešto. I ne, nije dovoljno samo organizirati hajku i mecima pokušati iskorijeniti svinje. Ne, to neće dati dugoročnih rezultata.

Jedina je nada za Susak da se vrati iskonu, da krene činiti ono za što je stvoren: poljoprivredu. Vinovu lozu, pomidore i krumpir koji su tu fantastične kvalitete, rano povrće, agrume, …

Samo na taj način, širenjem obrađene zemlje i dolaskom ljudi, životinjska se farma može vratiti – ljudima.