Ča smo na ovon svitu – refren pjesme legendarnog Tome Bebića prvo je što nam je palo na pamet dok stojimo pred dvije tisuće godina starim stablom, službeno najstarijom maslinom, prema službenim procjenama stručnjaka iz Maslinarske zadruge Lun, Agronomskog fakulteta u Zagrebu i drugih koji su proučavali populaciju tisućljetnih maslina u Lunu, malom mjestu na samom sjevernom rtu otoka Paga. I ne samo da to stablo masline i dalje raste nego još uvijek daje i plod koji vlasnici uredno svake godine s nje beru i od njih u lunjskoj uljari proizvode maslinovo ulje.

To se stablo masline nalazi na samoj cesti na ulazu u Lun, odakle smo krenuli u obilazak lunjskih maslinika. Vodič nam je bio Andrea Cantore Badurina, mladi doktor znanosti iz maslinarske zadruge, iznimno duhovit, rječit i nadasve, po pitanju maslina, njihova porijekla, uzgoja i povijesti maslinarstva obrazovan i načitan sugovornik. S Badurinom smo se, nakon poduže vožnje preko cijelog Paga, jer stigli smo »okolo«, preko Paškog mosta, našli na ulazu u Lun, gdje su smješteni i nadaleko poznati maslinici.

Maslina u Lunu / Snimio Sergej DRECHSLER

Na samom početku staza kojima turisti obilaze maslinike nalazi se već spomenuta, dvije tisuće godina stara maslina, svega metar-dva od ceste koja ulazi u mjesto. Riječ je o zaista impozantnom stablu s golemim deblom i granama ispresavijanim u svim mogućim smjerovima koje izgleda više kao umjetničko djelo nego rad majčice prirode, a u oči nam odmah upadaju grane pune još uvijek zelenih plodova. Prvo nam je pitanje – kako znate da je stara dvije tisuće godina i kako to da tako staro stablo još uvijek donosi plodove?

– Legenda, ustvari više šala, kaže da je Isus prolazio ovim krajem i sadio masline. U stvarnosti, starost masline se, prema dugogodišnjim istraživanjima, može relativno lako procijeniti. Deblo svake masline, u prosjeku, raste po jedan milimetar u širinu godišnje, u svim smjerovima. U boljim godinama naraste malo više, u lošijim nešto manje, ali prosjek je milimetar godišnje. Ovo deblo ima promjer od četiri metra, što znači dvije tisuće milimetara od središta na svaku stranu, a to pak znači da je stablo staro dvije tisuće godina, koju godinu manje ili više. Tako da je, zaista, niknulo otprilike u vrijeme kad je Isus hodao zemljom, kaže Badurina.

Vodič je bio Andrea Cantore Badurina, mladi doktor znanosti iz maslinarske zadruge / Snimio Sergej DRECHSLER

Što se tiče uroda, on varira iz godine u godinu, prvenstveno oviseći o nametnicima poput maslinove mušice, koja je u lunjskim maslinicima prisutnija nego u novovjekim maslinicima, kao i o vremenskim uvjetima jer se tisućljetne lunjske masline ne zalijevaju, već svu potrebnu vodu dobivaju iz škrtog kamenitog tla. Saznajemo i da ove masline nisu oduvijek davale plod kakav danas daju.

– Sve su masline u Lunu samonikle, divlje masline. Jesu li s njih u davnim vremenima brali plodove i radili ulje, ne možemo sa sigurnošću reći, ali znamo da su se na stabla divljih samoniklih maslina prije nešto više od dvije stotine godina počele cijepiti uzgojne sorte maslina. Kod nas je uglavnom riječ o oblici koja je cijepljena na divlje masline. To se, s obzirom na to da je već bila riječ o velikim stablima, radilo na način da su se rezale grane divljih maslina, a na njih cijepile »pitome«. Tako se radi dandanas, što ćete kasnije vidjeti – uz razliku da se danas na mlade divlje masline cijepe uzgojne sorte. Takva stabla, izrasla na divljoj maslini, otpornija su na nametnike, teške vremenske uvjete i dugovječnija su od posađenih uzgojnih sorti maslina, kaže Badurina, s kojim sjedamo u jedno od otvorenih električnih vozila kojima vodiči turiste iz cijelog svijeta voze kroz lunjske maslinike. Dva su načina na koje se maslinici mogu obići – jedan je pješice, bez vodiča, a drugi je s vodičem i električnim vozilom. Koliko smo imali prilike vidjeti, oba su jednako popularna jer je i pješaka i turista u vozilima bilo više nego dovoljno.

Visoki suhozidi

Od ulaza, krećemo u maslinike, uskim stazama između visokih lunjskih suhozida. Staze su toliko uske da električna vozila na nekim mjestima jedva prolaze uskim zavojima i kantunima, a suhozidi su toliko visoki da mjestimično prelaze visinu od dva metra. Kako je manje-više cijeli otok pregrađen suhozidima koji su postali i zaštićena kulturna baština, ali na ostatku Paga jedva da dosežu polovicu visine ovih u Lunu, pitamo našeg vodiča zbog čega su ovi u Lunu baš toliko visoki, pri čemu još na vrhu imaju i posložene kamene ploče koje vire preko rubova, što na ostatku otoka nije slučaj. Suvremene interpretacije lunjskih suhozida, kakve se mogu vidjeti oko današnjih luksuznijih vila na otoku dostižu cijenu i preko 300 eura za metar duljine pa našeg vodiča pitamo zbog čega se jedino u Lunu grade suhozidi takvih dimenzija.

Na nekim mjestima između suhozida električni automobili jedva prolaze / Snimio S. DRECHSLER

– Razlog su opet masline. I ovce. Ovce vole jesti masline, a kako ljeti i nema puno drugog zelenila, ovako visoki suhozidi, s istaknutim pločama na vrhu građeni su baš zato da ovce ne bi preskakale preko i uništavale masline, pogotovo one mlađe koje mogu u potpunosti uništiti. Još jedan razlog je uklanjanje što više polomljenog kamena s parcela kako bi se oslobodio prostor za rast trave za ispašu ovaca, kaže Badurina dok vješto upravlja električnim vozilom među visokim zidovima i kroz zavoje za koje smo bili gotovo posve uvjereni da se njima čak ni tako uskim prometalom ne može proći. Putem nam pokazuje što drugo nego stabla masline u najrazličitijim fazama rasta, od tisućljetnih, ispresavijanih, golemih stabala, do omanjih suhih grmova koji na prvi pogled niti ne izgledaju kao masline. Zastajemo kraj nekoliko tisućugodišnjaka kako bi fotoreporterski dio naše ekipe obavio svoj dio posla, ali stajemo i kraj jednog od malenih grmova.
– Evo, ovako su sva tisućljetna stabla maslina krenula. Mlade, tek niknule masline, izgledaju posve drugačije od velikih stabala, a kako vidite, čak su i listovi puno kraći i drugačijeg obilika. Tek kada se počne formirati deblo, a listovi se produlje, na njih se cijepe uzgojne sorte maslina. Friški primjer cijepljenja možete vidjeti ovdje, kaže Badurina, pokazujući nam tanašno stabalce masline, desetak metara dalje, na koje je cijepljena grana oblice, još uvijek povezana tkaninom za matičnu biljku.

Više od tisuću i godina i stabala

Odlazimo nešto dalje, do jedne od glavnih atrakcija maslinika, posebno velikog i uistinu prekrasnog stabla masline čija je starost procijenjena na tisuću i šesto godina. Oko njega je dvadesetak turista koji se slikaju iz svih mogućih kutova. Među njima su i zagrebački bračni par Anđelka i Jure Čičak, koji su zbog lunjskih maslinika doputovali izletničkim brodom s Krka, gdje i sami posjeduju maslinik.
– Vi ste iz Novog lista? – pitaju nas čim smo započeli razgovor i predstavili se. Jesmo, potvrđujemo, i došli smo zbog lunjskih maslina.

: Zagrebački bračni par Anđelka i Jure Čičak u Lun su »potegli« s Krka / Snimio Sergej DRECHSLER

– E pa mi smo isto s Krka došli samo da vidimo ova prastara stabla maslina i oduševljeni smo. I sami smo, prije nekoliko godina, kupili maslinik na Krku koji smo našli preko oglasa baš u Novom listu. Zaljubili smo se u masline i njihov uzgoj pa smo morali doći ovdje da vidimo i ove najstarije masline u Hrvatskoj i na Maditeranu, kažu nam dobro raspoloženi Zagrepčani dok poziraju našoj kameri uz prastaro deblo.
A naš vodič potvrđuje kako je riječ o zaista najstarijem masliniku na čitavom Mediteranu.
– Masline stare tisuću ili više godina postoje uokolo cijelog Sredozemnog mora, ali mi, ovdje u Lunu, imamo više od tisuću stabala starih tisuću ili više godina. To je najveća koncentracija tisućljetnih maslina na cijelom Mediteranu, a samim time vjerojatno i u cijelom svijetu, kaže Badurina.

Uskoro će tisućljetno ulje i u SAD / Snimio S. DRECHSLER

Slova u kori označavaju gazdu

Primjećujemo na stablima urezana slova i oznake pa nas zanima je li riječ o vandalskom ispadu, no objašnjenje je sasvim drugačije jer svako stablo ima oznaku svog vlasnika.
– Kao što ovce svugdje na otoku imaju na ušima oznaku vlasnika, tako u Lunu i stabala maslina imaju oznake koje potvrđuju vlasništvo nad određenim stablom. Pritom najčešće vlasnici zemljišta i vlasnici stabala nisu isti ljudi pa čak ni iste obitelji, kaže nam Badurina. Poznavajući otočane i njihovu skrb za svoje vlasništvo pitamo ga kako je do toga došlo s obzirom na to da takve prakse nema drugdje na otoku Pagu, a koliko znamo, nije baš raširena ni na drugim otocima.
– Muška djeca nasljeđivala su zemlju, a ženska djeca stabla maslina. I kada prođe pet, deset, petnaest generacija, događa se da obitelji koje su vlasnici zemlje nemaju nikakve veze s obiteljima koje su vlasnici stabala, objašnjava nam.

Arkadiusz Konieczny na Pag stigao iz Njemačke, a u lunjske je maslinike došao sa sinom Adrianom / Snimio S. DRECHSLER

Među turistima koji su došli vidjeti ovo stablo masline je i Arkadiusz Konieczny iz Njemačke, koji je na Pag stigao iz Njemačke, a u lunjske je maslinike došao sa sinom Adrianom.
– Čuo sam za ove maslinike i morali smo ih doći vidjeti. Fascinantno je stajati pred stablima starim tisuću, tisuću i pol ili više godina. Prekrasna su, a nevjerojatno je da i nakon toliko godina još uvijek daju plodove. Naprosto natjeraju čovjeka da im se divi i da na trenutak zastane i razmisli o prirodi, oduševljen je bio turist.
Od ovog stabla vožnju nastavljamo dalje, krševitim krajolikom i super uskim stazama među suhozidima. Svako malo zastajemo kraj maslina koje su, svaka na svoj način posebne, većina po starosti, a neke i po specifičnom obliku pa naša kamera ima pune ruke posla. Posebno nam je kraj svih ispresavijanih maslina za oko zapela jedna čije deblo izgleda poput spirale, od korijena do krošnje. Na svima rastu plodovi, a Badurina nam objašnjava kako je prošlogodišnja sezona bila prilično loša, ponajprije zbog već spomenutih mušica, dok je ove godine situacija znatno bolja pa se u Zadrugi spremaju slati ulje na svjetske smotre maslinova ulja.
– Prvi put planiramo slati naše ulje u SAD, na jednu od najuglednijih izložbi maslinova ulja. Vjerujem u dobar rezultat jer se malo maslinika u svijetu može pohvaliti time da masline beru sa stabala starih tisuću ili više godina, kaže nam.

Suvenirnica u kojoj se prodaju rukotvorine od maslinova drva, rad Slavena Rukavine / Snimio S. DRECHSLER

Nakon podosta zaustavljanja, pri kojima je redovito naš fotoreporterski dio bio zamoljen da ovjekovječi i grupe turista ili parove kraj stabala maslina, vraćamo se na početak staze kroz maslinike. Tamo je smještena i originalna suvenirnica u kojoj se prodaju rukotvorine od maslinova drva, rad Slavena Rukavine, uz njegove fotografije motiva prirode Luna i otoka Paga. Suveniri od maslinova drva fascinantni su sami po sebi zbog šara i uzoraka godova, a još je fascinantnije to što su neki načinjeni od stabala starih pet stotina godina. Prema ocjeni fotoreporterskog dijela našeg dvojca, ništa manje fascinantne nisu ni fotografije, otisnute na platnu na kojima su, od neizbježnih maslina i ovaca, preko pejzaža, do divljih životinja poput kornjača i ptica. Sve u svemu, lunjski maslinici su izlet koji nikako ne treba propustiti prilikom odlaska na Pag.