I danas ujutro, 27. travnja, u organizaciji prijatelja stradalih rapskih srednjoškolaca i Udruge pomorskih kapetana otoka Raba, te pod pokroviteljstvom Grada Raba, grupa je Rabljana isplovila iz luke Rab prema otočiću Trsteniku, ne bi li tamo, u ime cijeloga otoka Raba, podijelila svoje osjećaje i sjećanja na cvijet rapske mladosti nestao u nevremenu tog kobnog 27. travnja 1962. godine.

Velika tragedija

Neposredno prije polaganja vijenca u more, prijatelj stradalih, rapski kroničar i čakavski pjesnik Josip Fafanđel je kazao:

„Velika tragedija dogodila se na današnji dan daleke 1962. godine. I to baš tu negdje, ili baš ovdje gdje smo i sada zaustavili brod.

Učinili smo to i ove godine upravo zato da misli zajednički vratimo natrag u onaj kobni dan, onu tešku nesreću koja ih je zadesila i koja je potresla cijeli naš i njihov Rab, a i naše susjede Lošinjane.

Zaustavili smo brod, pa na čas vraćamo u te dane ne samo naša pamćenja, nego i naša srca, naše pijetete i naša iskrena žaljenja. Puno više od toga, na žalost, ne možemo učiniti.

Ali ono što sigurno znamo, što ne smijemo učiniti, to je da ne dopustimo da vrijeme sve njih pokrije zaboravom. I puno godina je već prošlo, ali zaborava nema, ovdje se vraćamo svake godine redovito i jedino nas loše vrijeme u tome može ponekad spriječiti.“

Sjećanje na prijatelje

Pročitana su zatim i imena svih stradalih: Franjo Blagdan, Ljubica Debelić, Ante Franelić, Marija Debelić, Josip Kuparić, Tomislav Karlić, Tereza Kordić, Mirjana Keko, Ljubica Mikelić, Marija Mikelić, Slavko Španjol, Nikola Pereza, Ljubica Španjol, Ivan Španjol, Smiljka Travaš i Josip Španjol.

I ove godine dirljivi čin polaganja vijenca u more, u svoje su ime, ali ponajviše u ime obitelji stradalih, njihovih prijatelja i svih Rabljana, obavili njihovi preživjeli prijatelji: Nataša Tijan (Valovičić) i Marijan Pičuljan. Treća preživjela – Marica Matić, na žalost više nije među živima.

Pročelnik Upravnog odjela Grada Raba Denis Deželjin otvorio je zatim komemorativno okupljanje uz sam spomenik na otočiću Trsteniku, te je, pozdravivši sve prisutne, među ostalim kazao kako ova, po njegovom mišljenju, najveća pomorska tragedija u bližoj povijesti otoka Raba, demantira onu među narodom uvriježenu izreku kako vrijeme liječi sve rane:

“Za ovu ranu lijeka nema”

“Za ovu ranu”, kazao je Deželjin, “lijeka nema, i ne preostaje nam drugo nego s puno pijeteta čuvati uspomenu na stradalu rapsku mladost.”

Na Deželjina se nadovezao Marko Sandalić koji je kazao kako je i prije par trenutaka održana minuta šutnje bila popraćena šumom prelijepog mora, koje kao da nam i time daje do znanja da ga nikada ne smijemo podcijeniti i da dobro provjerimo prognostičke karte prije svakog isplovljavanja.”

U ime Udruge pomorskih kapetana otoka Raba sve sudionike ove komemoracije pozdravio je i dopresjednik kapetan Ivan Kucich, a okupljeni su zatim i kod spomenika na Trsteniku, za duše stradalih i za vječan spomen na njih, u tišini položili cvijeće i zapalili svijeće.

Lošinjani u lučici Sv. Martin obilježili 61. godišnjicu tragedije

61. godišnjica od stradavanja učenika tadašnje lošinjske srednje škole, kod otočića Trstenika obilježena je danas i u lučici Sv. Martin.

Cvijeće su kod spomen ploče položili i svijeće zapalili Vinko, Mateo, Emanuel, Petra, Ema, Predrag, Ruben i Antonio, ovogodišnji maturanti – nautičari, a nekoliko riječi o tragičnom događaju, učenicima je kazao prof. Renato Dudić.

Na polaganju vijenca u more, u ime Kluba pomoraca Mali Lošinj, pridružio se i gospodin Lucio Jurjako.