RAB – Već 21. godinu, u povodu svoje male mature, na otoku Rabu sastaje se jedna sasvim posebna generacija učenika, odavno već umirovljenika. Uvijek se tradicionalno i radosno okupljaju prve subote u lipnju. Nekada je njihovo druženje bilo uz ručak, no ove godine – kada su obilježili 71. godišnjicu male mature, družili su se uz kavu. Okupilo ih se šestero: Krsto Šimičić, Ljubica Španjol, Vinko Krstinić, Anđelo Brna, Ivan Travašić i Ante Marijan.

Malu maturu završili su školske godine 1950./51. u Osnovnoj školi u Rabu, koja je danas OŠ Ivana Rabljanina. Bili su djeca iz svih sela na otoku i iz grada Raba, i također pretposljednja generacija koja je polagala malu maturu. U to je vrijeme osnovna škola još bila sedmoljetka te se nakon završenog sedmog razreda polagala mala matura. Tada mala matura nije bila uvjet za upis u srednju školu. S četiri razreda završene škole učenici su se mogli upisati u zanate, tj. obrtnička zanimanja ili škole učenika u privredi. Za upis u gimnazije i druge četverogodišnje srednje škole potrebno je bilo završiti sedam razreda i položiti malu maturu. Bilo je 38 učenika i učenica u razredu, a školovanje ih je nastavilo 36-ero.

Većina ih je u srednje škole otišla u Rijeku, dio njih u Mali Lošinj, Senj, Zadar, Zagreb i Novi Sad. Nakon srednje škole većina ih se vratila na rodni otok – otvorili su vlastite obrte ili se zaposlili u tadašnjim poduzećima. Troje ih je otišlo u Njemačku, a dvoje u SAD. Čak deset učenica i učenika te generacije upisalo se na fakultete i više škole, i završili su ih. Neki od njih postali su sveučilišni profesori, a jedan od njih otvorio je ustanovu za obrazovanje odraslih.

S proslavama su počeli na 50. obljetnicu svoje male mature. Tada ih se odazvalo 26, a došli su iz Raba, Rijeke, Zagreba, Njemačke i SAD-a. Razrednica im je bila Božena Ozmec, prof. povijesti, te je i ona svake godine, u svojih zadnjih deset godina života, zaključno s 2011. godinom, iz Opatije dolazila na njihovu proslavu male mature. Iz te generacije dobrih i radišnih ljudi, koji su svaki na svoj način puno dali zajednici, i koji ostaju uzor – živi još deset učenika i učenica – većina na Rabu, dvoje u Rijeci, jedan u Zadru i jedan u SAD-u.