Predsjednici Hrvatske i Slovenije, Zoran Milanović i Nataša Pirc Musar, preživjeli internirci fašističkog logora Kampor, članovi obitelji umrlih interniraca, brojni uzvanici i delegacije iz Hrvatske, Slovenije, Italije i BiH, kao i žitelji otoka Raba, okupili su se na Spomen-groblju Kampor, mjestu posebnog pijeteta i stradanja, ali i simbolu rađanja novog života, kako bi se prisjetili i obilježili uspomenu na teške dane iz zajedničke prošlosti i odali dužnu počast svim umrlim internircima logora Kampor, te pokazali odlučnost u gradnji mostova prijateljstva među ljudima i narodima kako se novi oblici fašizma i drugih totalitarnih i represivnih ideologija i režima ne bi ponovili.

Jedan od najzloglasnijih logora

Naime, prije 80 godina, na dan 11. rujna 1943. oslobođen je i prestao postojati Koncentracijski logor Kampor, jedan od najzloglasnijih talijanskih fašističkih logora u Drugom svjetskom ratu.

Logor je osnovan 2. srpnja 1942. godine i kroz njega je u četrnaest i pol mjeseci prošlo oko 15.000 Hrvata, Slovenaca i Židova, među kojima i oko 1.200 maloljetne djece.

Za to vrijeme, po statističkim procjenama, od izgladnjivanja i nehumanih uvjeta smještaja u logoru je umrlo oko 4.500 ljudi, od kojih je do sada identificirano samo 1.490, jer su veći dio logorskih knjiga i drugih materijalnih dokaza o stradavanju interniraca fašisti uništili.

Tijekom svečanosti koju su zajednički pripremili Grad Rab i Savez boraca NOB-a Slovenije, odvijao se dubokim emocijama prožet program u kojem su nastupili Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske, Garda Hrvatske vojske i zastavnici saveza ZZB Slovenije, mlada rapska sopranistica Dajana Lupić, braća Karlo i Matija Jemc, stihove Karla Destovnika Kajuha i Erne Muser recitirala je Mojca Poredoš, a kroz priču o traumatičnim zbivanjima od prije 80 i više godina vodili su nas, izmjenjujući se na hrvatskom i slovenskom jeziku, voditelji Irena Ivić i Urban Pipan.

Sve to odvijalo se pred, prema slobodnoj procjeni, više od 1.000 hodočasnika, od kojih je najveći dio pristigao iz Slovenije.

Ovdje su stradali nedužni ljudi

Nakon što je dvadesetak delegacija položilo vijence kod središnjeg obeliska Spomen-groblja Kampor, gradonačelnik Raba Nikola Grgurić prvi se, nakon minute šutnje i izvođenja himni, u ime domaćina, obratio skupu.

– Moje riječi su nedovoljne i slabe da vam kao domaćin ove komemoracije predočim koliko je veliko zlo koje se ovdje dogodilo, ali isto tako kakav je osjećaj generacijama nakon tog počinjenog zla.

Ovdje su stradali nedužni ljudi! Ovo mjesto u Kamporu i dan danas je sinonim za patnju i stradanje zbog pripadnosti drugoj vjeri, naciji ili drugačijem uvjerenju!

Mi Rabljani na žalost svjedoci smo i drugim golgotama nedužnih ljudi u našem dvorištu, a također totalitarnog režima. To su zloglasni Goli otok i otok Sveti Grgur.

Stoga u svoje ime i u ime predsjednika Gradskog vijeća, te svih Rabljanki i Rabljana najodlučnije odbacujem i osuđujem sve oblike totalitarnih i autoritarnih režima temeljenih na nacionalnoj i vjerskoj netrpeljivosti, ali i na radikalizmu i ekstremizmu bez obzira s čije strane dolazili, kazao je Grgurić.

Uslijedilo je obraćanje zamjenika župana Petra Mamule, a zatim i predsjednika triju partizanskih boračkih (veteranskih) organizacija iz Slovenije, Hrvatske i Italije; Marijana Križmana, predsjednika Saveza udruga boraca za vrijednosti NOB-a Slovenije, Franje Habulina, predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske i Gianfranca Pagliarula, predsjednika Nacionalnog saveza partizana Italije.

Slaveni su tu tretirani kao stvari

Sva trojica u svojim su govorima apelirala da se i najviši predstavnici talijanske vlasti odlučnije suoče s mračnom stranom fašističke prošlosti i da smognu snage pokloniti se žrtvama tog režima i ovdje na otoku Rabu.

Nakon njih, vidno dirnut brojnošću prisutnih na Spomen-groblju, govor je održao i predsjednik logorskog odbora Rab-Gonars, Herman Janež mlađi.

Predsjednik Zoran Milanović se u svojem obraćanju upitao o čemu su razmišljali oficiri talijanske fašističke vojske, školovani dučeovi vojnici Kraljevine Italije, što se to događalo u njihovim glavama i srcima, kako je njihov super ego funkcionirao kada su pred sobom gledali kako im pred očima ljudi umiru iz dana u dan, kakve su to štabske vježbe, simulacije, pripreme kao vojnici prošli da tako nešto gledaju i da na takvo nešto ostanu nijemi.

– Slaveni su tu tretirani kao stvari, i to samo zato što su, među ostalim, svoje ljudsko ostvarenje tražili kroz pripadnost nekakvoj naciji, slovenskoj ili hrvatskoj.

Ovaj događaj koji se tu zbio, tih strašnih godinu dana koji su završili kapitulacijom Italije i 15.000 ljudi koji su ovuda prošli, podsjetnik su na sve ono na što je spremna banalnost stalno prisutnog, rezidentnog i rezidualnog ljudskog zla, kazao je Milanović.

Moramo se suočiti s poviješću

Istaknuvši kako ju veseli da je Slovenija skupa s Hrvatskom pristupila obnovi Spomen-parka i groblja Kampor, slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar je kazala kako su obje zemlje time dokazale da su svjesne koliko su ti događaji bili bolni i štetni u našoj zajedničkoj povijesti.

– Za našu budućnost jako je važno da ne zaboravimo patnje naših predaka, prije svega povijesne činjenice i svjedočanstva o prošlim događajima kao i okrutna djela fašizma i nacizma.

Sa svojom poviješću, slavnom ili neslavnom, moramo se suočiti svi, jer promijeniti ju ne možemo. Vrijeme nikako ne smije izbrisati potresne ispovijesti preživjelih o poniženju, nevinim žrtvama u masovnim grobnicama i bezumlju okrutnog ponašanja osvajača koji nisu štedjeli ni najslabije, pa tako ni djecu i novorođenčad.

Sjećanjem i njegovanjem uspomena na sve koji su gradili ljepši svijet postići ćemo da se okrutnosti kojima smo svjedočili u Drugom svjetskom ratu nikada više ne ponove, zaključila je predsjednica Pirc Musar.