Posjetili smo mali urbani vrt Damira i Branke Drk u Pinezićima: 'Volja, želja i vizija su presudne'

Foto Marko Gracin

povezane vijesti

Rijetkost je vidjeti vrt koji se od početka nastajanja držao prvobitne vizije vlasnika i u konačnici poprimio upravo onaj izgled koji su mu namijenili. Takav je vrt zagrebačke obitelji Drk, započet prije samo dvije godine, a sada im je u njemu tako lijepo da se planiiraju trajno doseliti u naselje Njivine u Pinezićima. Oleanderi boje vanilije, kakvi se mogu vidjeti na Iloviku, formirani u obliku stablašica, u čijem podnožju je kamen kao malč, uz mnoge druge biljke pridonose otmjenom ugođaju ovog malenog urbanog vrta.

– Vidjeli smo ih na Iloviku i odmah odlučili da ćemo ih posaditi i u svom vrtu. Sve smo sami planirali, raspitujući se u rasadnicima, tražeći na internetu i razgledavajući okolne mediteranske vrtove. Sve smo sami i odradili, a dolazili smo iz Zagreba svakog vikenda i u ovo smo uložili puno ljubavi, nastojeći da sve bude kao neki spoj prirode i funkcionalnosi. Sada kad sjednemo s unucima na terasu, to je pravi melem za oči, a presudile su volja, želja i vizija, govori Damir. Po zanimanju inženjer telekomunikacija, mnogo toga je znao i sam napraviti, a posebno se ponosi tesarskim radovima, kojima se iskazao na pergoli.

Foto Marko Gracin

Sada je njihov vrt pravi mali raj estetike i inspirativan poligon za unuke Ivana i Frana. Branka, koja je do nedavna radila kao financijski stručnjak u jednoj velikoj domaćoj tvrtki, sada je u mirovini i konačno može iskazati svoju kreativnost u šivanju, kiparenju, vrtlarenju… U otok se zaljubila još 1991. godine i od tada svake godine dolazila s obitelji u kamp, a prije dvije godine u ovoj zgradi su kupili jedan apartman i od tada je to njen dom veći dio godine. Gotovo da i ne ide na plažu koliko joj je doma lijepo. Dok su ostali na plaži, ona se bavi tehnikom hladnog porculana, izrađujući minijature cvijeća i malih vrtova, slika ili šiva u tehnici pačvorka ili meditira njegujući biljke.

– Ja vodim brigu o detaljima, a Damir o cjelini. Na početku smo bili u dilemi stvoriti li vrt pun zelenila ili cvjetni vrt, pa je zimzeleni prevladao. Tako su se tu uklopili i božikovina, maslina i zimzelena magnolija, darovi naše kćeri Kristine, a formirali smo ih u obliku stabla, da se ispod njih može nešto posaditi. Svaka biljka ima neku priču. Najlakše je uzeti nekog stručnjaka, ali ovako znaš svaki list, govori Branka.

U ovom vrtu je atmosfera posebno lijepa navečer, kada se upale diskretno postavljene lampe i osvijetle svaku pomno odabranu biljku. Čak su i sve špine i crijeva za zalijevanje skrivena ružmarinom ili drugim zelenilom. Zelena čarolija tada dolazi do punog izražaja. Zaklon od zalazećeg sunca, koje na otoku zna biti jako intenzivno, čine bambusi, posađeni u lonce, kako im žile ne bi postale preagresivne, a tu je i lijepi tibetanski bor, bugenvilija te katalpe, kupljene u Zagrebu na Zrinjevcu, koje su zamijenile prethodno izvađenu smokvu, koja je postala mamac za mnogobrojne bube. Osim toga, katalpe su, kažu nam domaćini, dobra zaštita protiv komaraca. Jedini problem s njima je bio što su tako velike bile nezgodne za transport. Na zapadnu stranu posađen je i četkovac, koji cvjeta dva puta tijekom sezone te nebeski bambus, koji ne pušta žile, a ima prekrasne grozdove crvenih kuglica. S druge strane su posađeni čempresi, koji čine lijep zaklon od pogleda iz susjedstva.

Foto Marko Gracin

– Sve biljke gnoje se pelatima konjskog gnojiva, pa odlično rastu, otkriva nam Branka, dodajući da puno toga čita, a i savjetuje se sa susjedima. Tako je izradila i mali kamenjar s trajnicama, koje su i zimi zanimljive.

– Ja uopće nemam osjećaj da je tada zima, jer je još uvijek u vrtu krasno. Imamo i goste, srne i divlje svinje, pa se Toto ponekad uplaši, govori Branka za malog terijera, koji poslušno prati što se događa. Toto za najboljeg prijatelja ima mačka, koji se zove Tigar, skojim uglavnom provodi vrijeme ležeći na istoj prostirci.

Odlazeći iz ovog malenog meditativnog raja, teško je zamisliti da je do prije dvije godine tu bio samo zapušteni prostor pun korova i blata. Branka nam je na odlasku otkrila i tajnu izrade hladnog porculana, a ona je sljedeća: Po jednu šalicu drvofiksa, ljepila, gustina i ulja za bebe plus jednu žličicu octa kuhati na laganoj vatri u teflonskom loncu. Kada se postigne određena čvrstoća, odnosno gruda koja se odvaja od stijenki lonca, namažu se ruke kako se ta smjesa ne bi lijepila i mijesi se 10- 15 minuta, dok ne postane kugla podatne konzistencije, da bude rastezljiva i da se masa može formirati.

Tako dobivena smjesa zamota se u plastičnu vrećicu na 24 sata i nakon toga se s njom može raditi. Branka voli kaktuse, pa njih najradije oblikuje. Kada se formirani oblici osuše, mogu se zalijepiti na podlogu drvofiksom te premazati mat lakom.