Par koji je prevalio 21.000 milju na desetometarskoj jedrilici i još je zajedno - saša Fegić i Marina Đukanović
Zbog pandemije smo morali promijeniti i rutu, pa smo nažalost preskočili Rio de Janeiro, a na Zelenortskim otocima, nakon 28 dana na Atlantskom oceanu, nisu nam dopustili iskrcavanje. Pazili smo na sebe kada smo bili na kopnu i osim po namirnice, nismo izlazili s broda. Zapravo, dok smo plovili po oceanu, bili smo na najsigurnijem mjestu. Najčudnije je bilo što smo mi u nekim trenucima bili zabrinutiji za naše roditelje, nego što su oni bili za nas
povezane vijesti
Najpoznatija jedrilica s ove strane Jadrana, »Hir 3«, vratila se u matičnu luku, onu u Malom Lošinju. Iako su se na malološinjsku rivu iskrcali prošle subote, 17. rujna, Saša Fegić i Marina Đukanović još su uvijek pod dojmom pustolovine pod lošinjskim jedrom.
»Hir 3« pod kapetanskom palicom hrvatskog jedriličara i zaljubljenika u more Saše Fegića i s posadom koja se izmjenjivala po etapama, na ekspediciju oko svijeta krenula je iz Malog Lošinja 17. lipnja 2018. godine, a vratila se točno nakon dvije godine i četiri mjeseca, te prijeđenih 39 tisuća milja.
Burna povijest
|
»Hir 3« oplovio je 22. siječnja ove godine rt Horn, najveći izazov za svakog moreplovca, i to nakon što je oplovio Rt dobre nade i rt Leeuwin, te preplovio tri oceana – Atlantik, Indijski i Tihi ocean. Marina Đukanović na »Hiru« je plovila u prvoj etapi, i sad se pridružila na završnoj etapi.
Brod je kao i svaki dom, samo su kućanski poslovi malo drukčijiSaša, »Hir« poznajete u »dušu«, nemalo puta ste popravke obavili sami, Marina vi ste već postali pravi znalac u krpanju jedara? |
Napokon kući. Kakav je osjećaj vratiti se?
SAŠA: Lijepo je putovati svijetom, ali lijepo je i vratiti se, pogotovo uz ovakav doček kakav su nam priredili u Malom Lošinju. Nakon 28 mjeseci na putovanju, teško se priviknuti ne biti stalno na brodu, u pokretu. Nisam još svjestan da sam stvarno doma.
Svaki član posade dao je određenu dimenziju ovom putovanjuSaša, vi ste vođa ekspedicije, jedini ste s »Hirom« bili tijekom cijelog putovanja. Uz Marinu, dio puta »društvo« s vam pravili Nebojša Petrović iz Zemuna, Ante Bučević iz Zagreba, Andrej Prpić iz Poreča, Branislav Bojić iz Kragujevca, Ivana Kordić iz Zagreba, Zorislav Kiš iz Zagreba, Nelson Rabak iz Pule i Tihomir Mlinar iz Melbournea. Vjerujem da je svatko od njih utkao dio sebe u ovu pustolovinu? |
Protiv vjetra i valova
Marina, vi ste na »Hiru« bili u dva navrata, Saša, vaša je avantura trajala puno dulje, više od dvije godine?
MARINA: Na »Hiru« sam provela 13 mjeseci – prvih pet mjeseci 2018. od Malog Lošinja do Cape Towna, te još osam mjeseci ove godine na posljednjoj etapi puta, od Argentine do Lošinja. Svaki put moje se sudjelovanje oduljilo, prvi put zbog pucanja prednje pripone nasred Atlantika, zbog čega sam neočekivano prvi put preplovila Atlantski ocean, a u ovom drugom dijelu sve se oduljilo zbog pandemije i zbog činjenice da smo putovali protiv vjetra i valova, protiv Atlantskog oceana, pa smo napredovali prilično sporo.
Saša: Planirao sam malo više od godinu dana, a potrajalo je 28 mjeseci. Ponajviše zbog toga što smo na početku putovanja imali havariju nasred Atlantika, te smo zbog toga i dugog prelaska Indijskog oceana prekasno stigli do Australije. Kako je rt Horn najbolje obilaziti ljeti, tijekom siječnja i veljače, morali smo pričekati do idućeg ljeta na južnoj hemisferi. Na oceanu je teško držati se rasporeda. Treba puno strpljenja.
Oplovili ste svijet, no povratak nije bio lak, doslovce »pred kućom« imali ste nezgodu, uhvatilo vas je nevrijeme i »Hir« je zadobio ozbiljne »ozljede«?
SAŠA: Imali smo nezgoda i na oceanima. I to puno ozbiljnije. Dva puta nam je pucala.