VRBNIK – Kao što ni najbolji krojač od lošeg »štofa« ne može izraditi dobro odijelo, tako ni najbolji vinar od lošeg ili bolesnoga grožđa ne može stvoriti dobro vino. Koliko god da se trudio. Tim nam je riječima svoje opravdane strepnje vezane uz ovogodišnju berbu koja je, barem što se Poljoprivredne zadruge Vrbnik tiče, krenula jučer, predstavio njen enološki stručnjak Marinko Vladić. Priznao je pritom i da, sve dok prvi grožđem nakrcani traktori zadrugara nisu počeli u značajnijim brojkama pristizati pred zadružni podrum, nije mogao biti baš potpuno siguran s kakvim će ga »štofom« oni suočiti, odnosno s kakvim će materijalom on i njegovi kolege ovog puta morati raditi.

– Vinogradarska je godina ovog puta bila izuzetno teška i zahtjevna, ponajprije zbog nepovoljnih vremenskih prilika koje su pred sve poljoprivrednike, pa tako i vinogradare, stavile nemale izazove. Velike, i više no što je nasadima vinove loze potrebno, pale količine kiše s kojima su se u nekim dijelovima protekle sezone suočili naši vinogradari, a s time povezana i izuzetno velika vlaga, ozbiljno su zaprijetile razvojem bolesti. Da nije bilo provedbe agrotehničkih mjera, biljne bi bolesti ove godine po nekim mojim procjenama urod srezale možda čak i do šezdeset posto – govori naš sugovornik, sad već s laganim smiješkom na licu, potaknutim netom dobivenom vizualnom »potvrdom« da vrbnički zadrugari niti ovog puta nisu »kilavili« s provođenjem mjera, niti štedjeli na pravilnom i pravovremenom korištenju zaštitnih sredstava koja su, kaže sad i nedvojbeno – spasila ovogodišnji urod.

Traktori čekaju iskrcaj pred PZ-ovim pogonom / Snimio Mladen TRINAJSTIĆ

Znaju svoj posao

Kod onih koji možda nisu dobro radili i bili potpuno posvećeni odrađivanju svih preporučenih im zadaća na zaštiti grožđa vide se tragovi njihove »opuštenosti«. Ali takvi su, na našu veliku sreću i zadovoljstvo, u velikoj manjini, konstatira nadalje vrbnički enolog.

– Iako je teško po prvim satima trgadbe dati procjenu cjelokupne berbe i rezultat prerade koja je u našem podrumu upravo krenula, na prvu bih rekao da će urod biti za oko 15 do 20 posto manji od lanjskog – kaže Vladić, podsjetivši nas pritom da je 2022. godine u podrumima najvećeg i najstarijeg vinskog »pogona« na otoku Krku bilo prerađeno i u žlahtinu »pretočeno« nešto više od milijun kilograma grožđa.

– Ova je godina najbolja potvrda da u našoj zadruzi ljudi dobro poznaju svoj posao, da smo svi i više no dobro tehnički opremljeni te da se, kad je briga o kvaliteti i zdavlju ploda od kojeg živimo – ne špara baš ni u jednoj karici proizvodnog lanca. Ovo je i godina u kojoj za gotovo sav urod možemo reći da je »izvučen« i »spašen« pa tako niti te neznatno manje količine grožđa na koje sad računamo neće biti razlogom nezadovoljstva. Grožđe je u kvalitativnom smislu i više no dobro, količine jesu nešto manje, ali sve u svemu, s obzirom na izmjerene parametre šećera i kiselina, urod je upravo onakav kakav je za proizvodnju svježeg i laganog vina voćnih aroma potreban. Žlahtina iz PZ-ovih podruma prepoznatljiva je po tome da nije prealkoholna i preekstraktna, već lagana i pitka, pa ćemo takvo vino, kakvome zapravo i težimo, proizvesti i ove godine – nastavlja Vladić.

Vinogradar Ivan Polonijo i Marinko Vladić / Snimio Mladen TRINAJSTIĆ

Vrućina nije problem

Vraćajući se na »stanje stvari« u samom Vrbničkom polju, enolog PZ-a Vrbnik rekao nam je i da je loza ove godine zapravo i više no dobro rodila. Ipak, takve i više no zadovoljavajuće količine ploda u njegovu rastu i razvoju načele su, a negdje i uništile vremenske nepogode te naravno bolesti koje ih posvud neizbježno prate.

– Što se našeg polja tiče, za razliku od vlage, visoke nam temperature ove godine ipak nisu činile veći problem. Mjerenja su pokazala da dnevne temperature, čak i za trajanja onih toplinskih valova, ondje nisu bile esktremne, ali i da su noći uglavnom bile razmjerno svježe, a što bi u normalnim okolnostima bili upravo idealni uvjeti za dobar urod – zaključio je Marinko Vladić.