Životinjska farma širi se Kvarnerom – čagljevi su nakon osvajanja dijela Krka, svoje djelovanje odlučili proširiti i na Lošinj. Dokaz tome je odstrel jednog od njih.

Pošlo je to za puškom Bariši Meljnakiću, predsjedniku LD Kamenjarka iz Malog Lošinja.

Lovac ustrijelio zvijer koja je uzbunila cijeli Lošinj: “Otkud ta životinja ovdje!?”

No umjesto da je taj podatak donio smirenje na otoke Cres i Lošinj, događa se sasvim suprotno.

Posebno su prestravljeni ovčari jer nakon užasa koji trpe zbog divljanja – a što bi drugo divlje svinje ni mogle raditi no divljati – sada se očekuje nova razina terora.

Čagljevi naime ne prezaju od napada na torove ni kad se nalaze u najbližem susjedstvu ljudi, baš kao što to stručnjaci ističu, Igor Ilić iz Zagreba jedan je od njih, šteta koja ostaje za njima mnogo je veća od one koju ovčarstvu čine divlje svinje.

K tome, na sceni je nekoliko teorija, neke bismo mogli nazvati čak i teorijama zavjere, jer se pretpostavlja kako je udaljenost između Krka, i juga Istre gdje se populacija čagljeva također opasno namnožila, i Lošinja prevelika da bi ju te zvijeri preplivale.

Razvija se teorija prema kojoj je čagalj na jedan od najljepših hrvatskih otoka – namjerno dopremljen.

Štoviše, drži se kako je riječ o čoporu tako da taj jedan ustrijeljeni čagalj na području Zabodarskog, odnosno lošinjske zračne luke, nije donio nikakvo ni smirenje, ni rješenje.

Istina, nejasno je što se dobiva širenjem populacije čagljeva, no i prigodom rasta populacije tih zvijeri na Krku tvrdilo se kako je ona – namjerna.

Širenjem čagljeva naime dolazi do brze – propasti ovčarstva. Svjedoci smo da se broj ovaca na Krku smanjio na svega nekoliko tisuća dok ih je ne tako davno bilo nekoliko – desetaka tisuća, skoro deset puta više.

Eliminacijom ovčarstva, ekstenzivnog tipa, može se pogodovati širenju područja namijenjenih turističkoj gradnji, pretvaranju pašnjaka u građevinsko zemljište, kao i otvaranju dodatnih zarada uvoznicima mesa i sireva.

Koliko je situacija na Krku ozbiljno-katastrofična ukazuje i svojedobno uvedena nagrada od dvije tisuće eura za svakog odstrijeljenog čaglja.

Ogorčeni ovčari Krka i Cresa, uvjereni su dakle kako je priča s čagljevima sve samo ne slučajna.

Uništenje lokalnog stočarstva je prema njima cilj, a čagalj pomoćno, učinkovito sredstvo. Ne bi stoga čudilo, kako ispod glasa ističu ovčari, da se uskoro, da bi se okončao posao sa stočarstvom, može očekivati čak i dopremanje vukova koji će nastaviti uništenje ovčarstva, a da se njihov odstrijel neće moći ni narediti ni nagraditi jer vuk je – zaštićena zvijer!

Ono što je prethodilo svemu još je jedna žalosna istina: naglo širenje populacije čagljeva jugoistokom Europe koje je krenulo devedesetih godina prošlog stoljeća je – depopulacija prostora.

Nakon rata i silnih devastacija koje je za sobom on ostavio u Hrvatskoj i BiH, došlo je i do velike depopulacije. Sve manje stanovnika, sve više čagljeva, jasna je i u prirodi uobičajena pojava.

Stoga, a o tome smo mnogo puta, kako se čini uzaludno, pisali, nebriga za infrastrukturni razvoj pojedinih područja širom otvara vrata prodoru divljači – svinja, lopatara, čagljeva.

Ne bi stoga čudilo da ono što je kroz povijest predstavljalo raj za ljude, sutra postane resortom za zvijeri.

Kad ne zna ili ne želi čovjek, ima tko hoće.