Iako se unutar više predstavničkih tijela krčkih jedinica lokalne samouprave u proteklim godinama povremeno raspravljalo o mnogućnostima uvođenja modela njihova otvaranja najširoj javnosti, uz ostalo i putem prenošenja njihovih zasjedanja uživo, posredstvom svima danas lako dostupnih sustava komunikacije i internetskih platformi, niti u jednoj od otočnih lokalnih jedinica takva praksa do danas nije zaživjela. Prijepori koji su u tom smislu posljednjih mjeseci bilježeni u vijećničkim redovima nekih krčkih općina, a nedavno i Grada Krka, gdje su pojedini izabrani predstavnici građana nastojali inicirati praksu prenošenja tijeka njihovih zasjedanja, zbog nekog razloga uglavnom nisu nailazila na većinsku podršku ondje vladajućih političkih struktura, uglavnom uz izostanak jasne argumentacije takvih stajališta. Iako se svi i posvud uvijek zaklinju u javnost i transparetnost svog političkog djelovanja, čini se da na Krku uključeni u definiranje i donošenje odluka koje se dotiču javnosti zbog nekog razloga u dobrom dijelu ipak teže zadržavanju stanovite doze »skrovitosti«, da baš ne kažemo i skrivenosti svoga zauzimanja za javno i opće dobro.

Uz neupitnost toga da se, kad bi vijećničke rasprave mogle zadirati u pravo na privatnost podjedinih njihovih sugrađana neke točke mogu i trebaju izuzimati od prava javnosti na uvid u rad onih koje je ista ta javnost izabrala, teško je ne primijetiti i da bi se ogromna većina materijala o kojima se na općinskim ili pak na Gradskom vijeću Krka raspravlja mogla i trebala podastirati javnosti. Niti ponekad spominjani argument da bi »live« prijenosi takvih sjednica dio vijećnika mogli zakočiti u slobodnom i neopterećenom iznošenju vlastitih razmišljanja o temama koje obrađuju baš ne stoji, već i zbog toga bi svatko onaj tko se odluči preuzeti neku javnu dužnost trebao biti spreman na javno iznošenje svojih misli, argmentirano i konstruktivno raspravljanje o svojim i stajalištima svojih kolega, branjenje svojih ideja te u konačnici i na trpljenje kritika od onih koji drukčije razmišljaju.

Prijedlog koji je ovih dana sročio jedan od vijećnika krčkog Gradskog vijeća (stavovi kojeg, istini za volju, najčešće ne korespondiraju s ostatkom sastava tog tijela, često niti onim opozicijskim) trebao bi ipak biti promatran kao dobrodošao prilog otvaranju političkih struktura i lokalnih tijela javnosti. Tko bi i zašto mogao osporiti opravdanost htijenja da se javnost informira o svemu što je se u konačnici tiče ili što će je se doticati nakon što neka odluka na vijeću bude donesena? Na koncu, tko bi mogao imati nešto protiv ideje da se jasnijim, razumljivijim i vidljivijim učine ciljevi, htijenja i načini djelovanja onih koji su se prije samo koju godinu u izbornom ringu borili za naklonost svojih gledatelja, pardon – glasača, potrebe i interesi kojih su, redom će istaknuti, svima i nadalje u fokusu?

A kvaliteta i »televizičnost« takvih prijenosa nije, niti bi trebala biti argument protivljenju takvim nastojanjima. Vjerojatno nitko od onih koji bi se na taj način željeli informirati o načinu rada »svojih« vijećnica i vijećnika ne učekuje produkciju tih prijenosa na nekoj posebno visokoj razini, s više kamera i dinamičnom izmjenom kadrova. Oni koji takvoj praski teže ionako žele tek da svi čuju i dokumentiraju »ki je komu ča rekal i zač«. A to se može postići tehnikom koju bi, uz tek minimalan trud i financijski doprinos, danas mogao složiti i učinkovitom učiniti svaki tehnički potkovaniji srednjoškolac. I da, one najškakljivije i najdelikatnije političke teme i do sad su se uvijek i posvud bistrile prije samih sjednica, na prethodnim sastancima struktura koje će se, pripremajući se za sjednice tijela predstavničke vlasti, zasigurno i nadalje nalaziti iza zatvorenih vrata.