MALINSKA – Brigo moja, pređi na drugoga! Tom nam je uzrečicom svoje višednevno iskustvo s nadležnim cestovnim tvrtkama jučer predstavio malinskarski općinski načelnik Robert Anton Kraljić. Spomenuti, kako nam je vidno uznemiren prepričao, zajedno sa službenicima općinskog komunalnog odsjeka, već danima, otkako je do tamošnjih općinara stigla dojava nekih od njihovih sumještana, nastoji riješiti problem zbrinjavanja lešine nemarkirane krave koja je još u ponedjeljak 14. listopada stradala u prometnoj nesreći na državnoj cesti D102, u blizini autobusne stanice Šepić na samom ulazu u naselje Barušić.

Gluhi telefon

– Dojavu da u klancu pored ceste leži više stotina kilograma teška strvina krave, čiji vlasnik nije poznat, nismo zaprimili ni od tvrtke Ceste Rijeka koja na njoj obavlja ophodarsku službu, niti od vlasnika same prometnice, tvrtke Hrvatske ceste, već od građana koji su se s pravom zabrinuli nakon što je ondje ostavljena usmrćena krava počela zaudarati.

Naše su službe žurno reagirale te smo i od nadležnih cestara, kao i od policije, krenuli tražiti odgovore kako je strvina ondje završila i što se s njom kani poduzeti. Iz Policijske postaje doznali smo da je po spomenutom događaju obavljen policijski očevid, a od cestara pak zapravo ne doznajemo – ništa – kaže nam Kraljić.

– Ustrajući u nakani da se strvina, koja s vremenom počinje predstavljati i opasnost od zaraze, čim brže i učinkovitije ukloni s mjesta na koje je »bačena«, svjedočili smo, da budem blag, popriličnoj nonšalanciji predstavnika obaju cestarskih kompanija. A oni, osim što nisu shodnim našli pobrinuti se za organiziranje zbrinjavanja lešine koju su njihovi djelatnici, a što smo saznali kasnije, tek izgurali s državne ceste na susjedni klanac, a time valjda i na brigu općine u čijem je taj put vlasništu, nisu čak osjetili potrebu niti o toj činjenici ikome uputiti informaciju s pozivom i eventualnom uputom o daljnjem postupanju.

Tri smo dana tako istraživali, igrali se s cestarima gluhog telefona i nadmudrivali se tko je za što nadležan da bismo na koncu sami krenuli rješavati ovu situaciju. U međuvremenu smo ipak dobili očitovanje Hrvatskih cesta sa svojevrsnom uputom iz 2016. godine, u kojoj se ističe da su ophodari dužni žurno s ceste ukloniti svaku zapreku, tako i lešinu divljači i životinje, te da ni u kojem slučaju nisu ovlašteni niti osposobljeni za njihovo zbrinjavanje – nastavlja Kraljić.

Ne sporeći da taj dio uputa ima smisla i temelja, Kraljić se zapitao zašto nadležni službenici cestarskih kompanija nisu postupili i prema onim završnim odredbama tog dokumenta, a u kojima stoji da se o postojanju strvine treba obavijestiti Centar 112, predstavnike nadležne jedinice lokalne samouprave, policije, lovoovlaštenika kao i veterinarske stanice.

Neprocjenjivo iskustvo

– Ovako smo svjedočili da je usmrćena krava danima ležela uz cestu nadomak naseljenom mjestu, a nadležnim je cestarima jedino bitno bilo da, nakon što su kravu maknuli s ceste, ne pokažu ili učine išta što bi ih moglo dovesti u obvezu da se na bilo koji način pobrinu i angažiraju na zbrinjavanju te sad već smrdljive životinjske strvine. Da aspurd bude veći, nebrojeni telefonski pozivi koje smo proteklih dana vodili s predstavnicima obaju tvrtki ni u jednom trenutku nisu vodili uputi rješavanju ovog slučaja na način na koji smo ga danas riješili, i to prilično jednostavno i učinkovito.

Naime, tek nakon što smo zaključili da je besmisleno nastaviti se natezati s predstavnicima Hrvatskih cesta i Cesta Rijeka, kad smo prelomili da ćemo sami o svom trošku zbrinuti lešinu koju su nam ovi tako nehajno »servirali«, prebacivši je sa svoje ceste u naš klanac, kontaktirali smo Veterinarsku stanicu Rijeka gdje nam je odmah rečeno da se za taj zahvat obratimo tvrtki Agroproteinka koja je ovlaštena i opremljena za zbrinjavanje mrtvih životinja.

To smo odmah učinili i sve dogovorili, uz napomenu da je spomenuti postupak – potpuno besplatan! Pa da čovjek ne povjeruje – kaže Kraljić, zaključivši da je ovo iskustvo za njega osobno, ali i brojne zaposlenike općinske uprave koji su se na tom angažirali, bilo »neprocjenjivo«.

– To kažem stoga jer smo »naučili« što i kako ubuduće činiti u sličnim slučajevima, jednako kao i zato što smo shvatili razmjere neprofesionalnosti i nezainteresiranosti predstavnika tih dviju cestarskih kompanija. Jer oni, kako smo iz svega zaključili, u trenutku kad lešinu lopatama izguraju s ceste na susjednu parcelu, čija god bila, problem počinju smatrati – riješenim! – završio je Kraljić.

O svemu spomenutom zatražili smo očitovanje predstavnika Hrvatskih cesta i tvrtke Ceste Rijeka. Do trenutka zaključenja ovog članka, odgovor nam nije stigao.