KRK – Sve ovo više nema smisla. S onim što nam je u proteklim godinama stajalo na putu podizanja plantaža smokava, ali i drugih voćaka uspješno smo izlazili na kraj, ali s ovim s čim se posljednjih godina suočavamo jednostavno više ne možemo učiniti baš ništa. Tim su nas riječima u svom »dubokim brazdama preoranom« smokviku dočekali Nikola i Ana Zec, Krčani koji su se u naselju Brzac, u blizini grada Krka, prije dvadesetak godina počeli baviti uzgojem, ali i preradom smokava.
U jednom od njihovih smokvika, na zemljištu od kojih šest tisuća kvadrata, dio kojeg uz uredno zasađene smokve zauzima i njihov jednako uredan i skladan nasad maslina, Zecovi su nam pokazali svoju, posljednjih godina uistinu tešku, bremenitu, a, kažu nam, sad već i tužnu svakodnevicu, onu koju im stvaraju ili bolje rečeno priređuju – divlje svinje.

Susjed je uz gromaču postavio građevinsku ogradu, a sad o sličnom razmišljam i ja, kaže Zec / Foto M. TRINAJSTIĆ

Mukotrpan rad

– Gotovo da više nema dana kad naše nasade ne napadaju, rekao bih, sad već i krda te alohtone životinjske vrste koja je na neki način postala glavnim korisnikom svega što ovdje nastojimo stvoriti uzgojem ploda mediteranske voćarske kulture, uzgojem koje smo se među prvima na našem otoku počeli organizirano baviti, kažu naši sugovornici. I dok se u vrijeme roda naših smokava divlje svinje uglavnom goste nasrtajima na stabla s kojih jedu plodove, otkidajući pritom cijele grane na kojima ima ploda, ovih se tjedana zaredavaju ništa manje štetni napadi na stabla do kojih dolazi dok svinje prekapaju zemlju unutar naših smokvika, žali nam se Nikola Zec ističući da, osim što prigodom prekapanja zemlje divlje svinje oštećuju i prekidaju žile korijenja uzgojenih stabala, i ono nepokidano, a na površinu izvučeno korijenje biva izloženo niskim temperaturama koje vladaju u noćnim satima. Izloženost korijenja smrzavanju može u potpunosti uništiti naša stabla pa se supruga i ja sad već gotovo svakodnevno bavimo zakapanjem izvučenih žila i poravnavanjem zemlje. Izostankom toga plantažu više ne bi bilo moguće niti održavati košnjom uz pomoć traktorske kosilice, kažu nam naši sugovornici.
– Da je ovo što vam pokazujemo rijetkost i tek povremeni, izolirani slučaj, ne bismo ništa rekli, ali i ovo se pretvorilo u svakodnevicu koja našu djelatnost počinje činiti upitnom, zaključuje Nikola Zec, danas umirovljenik koji je nakon više od dva deseetljeća dugog rada na uzgajanju nasada smokava računao da će upravo u penziji, pretvarenjem nekadašnje »dopunske djelatnosti« u svoju glavnu okupaciju, napokon moći uživati plodove svog višegodišnjeg mukotrpnog rada.

Razvoj smokvarstva

– Ostane li sve ovako kako je danas, ispada da je sve što smo radili bilo uzalud, kaže nam sad već pomalo rezignirani Krčan čiji su iskoraci na planu sadnje i uzgoja smokava svojevremeno bili uobličeni u tzv. ogledni smokvik kojim se, uz pomoć lokalnih, ali i regionalnih institucija, donedavna gotovo u potpunosti zamrlo smokvarstvo, nastojalo promovirati i popularizirati na otoku Krku. Sva stručna pomoć, ali i financijska sredstva koja su ulagana u razvoj smokvarstva sad se, kroz našu prepuštenost na milost i nemilost divljih svinja koje postaju glavnim konzumentima proizvoda našeg rada, umjesto u alat promocije smokvarstva među mladim otočnim poljoprivrednicima polako pretvaraju u ogledni primjer razloga zbog kojih poljoprivredna pa tako i voćarska proizvodnja na našem otoku nestaje, kažu naši sugovornici.
Dodaju i da njihovi vapaji u pomoć nikako ne donose ploda pa tako ni pomoć i rješenje problema s kojim, kažu, sami više ne izlaze na kraj. Nikola Zec kaže i da je u dva navrata štetu od divljih svinja u svojim visokim suhozidima ograđenim smokvicima (koji su, uzgred rečeno, u vrijeme kad su sađeni bili prvi plantažni nasadi smokava u PGŽ-u) prijavljivao otočnom lovačkom društvu.
– Nakon prijave, članovi lokalne lovne jedinice koja na ovom području djeluje u okrilju otočnog LD-a Orebica dežurali su kojih dvadesetak dana ne bi li odstrelili kojeg vepra. Dežurstvo je bilo bez rezultata, a u istom periodu divlje svinje su mi čak šest puta ulazile u smokvik i pravile štetu. U posljednjim tjednima pustošenje nasada postalo je svakodnevicom pa sam stoga, ne znajući više što činiti i kome se obratiti za pomoć, pozvao vas da bi kroz novine »podsjetio« nadležne na potrebu pojačanog angažmana u nastojanju vraćanja reda i mira u prirodu ovog dijela otoka kojim su divlje svinje već potpuno zagospodarile, završio je naš sugovornik.

Berući plodove divlje svinje otkidaju čitave grane / Snimio M. TRINAJSTIĆ

Napori lovaca

Anton Bolonić, čelnik otočnog lovačkog društva, odgovarajući na naš upit o takvoj situaciji, rekao je da, nažalost, Zecov slučaj nije jedini takav primjer, ali i da lovci s cijelog otoka danas, kao i proteklih godina, čine što i koliko mogu.
– Samo u posljednjih godinu dana na Krku su naši članovi odstrijelili više od 1.300 divljih svinja, a od pojave čagljeva i pedesetak tih, na naše područje novopristiglih štetnika, kaže Bolonić. Već te brojke govore koliko se lovci angažiraju i trude, izlazeći na teren svakodnevno, čak i po studeni kakva posljednjih tjedana vlada na ovom području, nastavlja Bolonić ponavljajući svoje često izgovarane tvrdnje da je jedina »prava« nadopuna njihovim nastojanjima napor koji otočni poljoprivrednici i stočari moraju sami poduzimati, a koji se tiče boljeg, kvalitetnijeg i učinkovitijeg ograđivanja njihovih nasada, odnosno stada. Drugog rješenja očito nema jer je, realno gledano, teško očekivati da se, unatoč svim lovačkim naporima, s Krka mogu u potpunosti ukloniti životinjske vrste koje čine štetu.
– Pitanje koje mi postavljate, nažalost, nema drugog odgovora, kaže Bolonić dodajući da će kao i uvijek dosad, po saznanju da se negdje intenziviraju štete od divljih životinja, osobno naložiti predstavnicima lokalne lovne jedinice da se u narednom periodu još intenzivnije posvete organiziranju lovačkih akcija na tom dijelu otoka Krka.