Problematika rada turističkih ambulanti, odnosno njihova postojanja ili nepostojanja, a u posljednje vrijeme i njihove kadrovske ekipiranosti, tema je koja na našoj obali postaje aktualna sa svakom novom sezonom. Do sad razmjerno dobra razina te usluge koja je posjetiteljima otoka Krka u ljetnim sezonama bila ponuđena, zahvaljujući suradnji Doma zdravlja PGŽ-a i otočnih jedinica lokalne samouprave koje su najvećim dijelom osiguravala financijska sredstva nužna za rad takvih zdravstvenih »punktova«, ove bi godine, čini se, mogla biti dovedena u pitanje. Razlog osiromašenju te svakog ljeta brojnim turističkim i »vikendaškim« posjetiteljima Krka vrlo bitne i potrebne usluge na koju promidžbom ondje »primamljeni« posjetitelji zapravo imaju pravo računati, više doli u novcu sad prema svemu sudeći leži u manjku zdravstvenog kadra, kako liječnika, tako i na tržištu rada u nas sad već akutno nedostajućih medicinskih sestara. Ni spremnost otočana da njihovim turistima potrebne medicinare osiguraju plaćajući »što košta da košta«, ispada, danas više ne pomaže u njihovim nastojanjima da se i ove sezone na otoku uspostavi zadovoljavajuće gusta i kadrom ekipirana mreža turističkih ambulanti.

Saznanje da će u Krku, gradu u kojem se godišnje ostvari debelo iznad milijun noćenja i kojemu u sezoni na sve načine, tako i zdravstveno, gravitira što stalno, što turističko »ljudstvo«, brojčano usporedivo s brojnošću stanovnika našeg županijskog središta, sve po pitanju turističke zdravstvene skrbi biti prepušteno radu samo jednog tima Turističke ambulante Krk, jasan je znak da je u zdravstvu već davno nastupio trenutak u kojem bi trebalo upaliti znak za uzbunu. Manjak turističkih zdravstvenih timova, osim samih pacijenata koji će se ovog ljeta u Krku očito morati suočiti s povećanim gužvama, čekanjem, a vrlo često i potrebom povratka na pregled idućeg dana – u vrijeme kad turistička ambulanta radi, u takvim bi okolnostima utroška vremena i pojačanog rada mogao stajati i na otoku aktivne liječnike obiteljske, čak i hitne medicine kojima će se, sasvim sigurno, silom prilika »prelijevati« oni koji ne uspiju stići do turističkih liječnika.

Cijenu takvih okolnosti, problema o rješavanju kojih bi trebalo ozbiljnije promisliti te jednako tako i početi djelovati, naposljetku će sigurno platiti i sami otočani koji će u ljetnim mjesecima zbog povećanog priljeva gostujućih pacijenata njihovim liječnicima znatno teže, sporije i mukotrpnije ostvarivati svoja prava iz domene zdravstvene zaštite. Novac lokalnih samouprava, onih koje poput krčkih dobrim dijelom upravo od turizma i za turizam žive, po pitanju ulaganja u zdravstvenu skrb njihovih žitelja, ali i posjetitelja zapravo nikad nije bio upitan. Upitan je, nažalost, postao za provedbu tog oblika zdravstvene zaštite potreban kadar. Ne riješe li se problemi koji bi u idućim godinama mogli i dodatno eskalirati, upitni bi mogli postati i pacijenti, točnije njihovo zdravlje. A možda bi rješenje bilo da se potrebne nam liječnike i medicinske sestre, kako one turističke tako i stacionarne, napokon počne zadovoljavajuće plaćati? Kako? Za početak možda preusmjeravanjem sredstava koja se već desetljećima nemilice troše na izmišljene urede, agencije i službe, nikom potrebne, namijenjene isključivo uhljebljivanju podobnog političkog kadra općinice, koje žive na teret državnog proračuna i koje za razliku od liječnika i medicinskih sestara, osim onima koji u njima »rade«, baš nikome ništa ne znače!