Davne 1318. godine sestre benediktinke ušle su u prvi samostan i crkvu, posvećene sv. Margariti, sjeveroistočno od Velike crkve u Starom gradu na Pagu. U samostan su ušle tri koludrice i sve su se zvale Marija. U novi samostan u novom gradu Pagu 1485. godine uselilo se osam sestara, i u njemu benediktinke žive i danas, također njih osam. Opatica samostana sestra Ana Benedikta upoznaje nas s poviješću samostana i sestara benediktinki na Pagu, koje stoljećima čuvaju zaista vrijednu relikviju – Sveti Trn s Kristove krune. Uz trnovu krunu koja se čuva u pariškoj katedrali Notre Dame, ovaj je trn jedini koji ima potvrdu Rimske kurije da je autentičan, da je doista bio dio Kristove trnove krune u trenucima njegove muke i smrti na Golgoti.

Štovanje Svetog Trna

– Sveti je Trn izvanredno vrijedna relikvija stara gotovo dvije tisuće godina, a od 15. stoljeća nalazi se u posjedu paškog samostana sv. Margarite. Ovaj relikvijar uspomene Isusove smrti podsjetnik je da je taj trn, kao znak muke, patnje, boli i smrt, također i dragocjen biser Isusovog uskrsnuća. On na poseban način pokazuje, dokazuje i čuva uspomenu Isusove trajne prisutnosti među vjernima. On je spoj povijesti, sadašnjosti, budućnosti, koji vjerne trajno usmjerava prema vječnosti i susretu s njegovim Nositeljem, opisuje sestra Ana Benedikta.

Procesija sa Svetim Trnom održavana je u Pagu tijekom punih petsto godina, od 1445. do 1945. godine, kada su je komunističke vlasti zabranile. Kako kaže opatica samostana, Božjom providnošću, nakon 74 godine, procesija sa Svetim Trnom kroz Pag je ponovo održana 4. svibnja 2019. godine. Tako je pobožnost Svetog Trna obnovljena u jubilarnim godinama sedam stoljeća postojanja ženske paške benediktinske zajednice sv. Margarite i 775 godina od prvoga poznatog zapisanog zavjeta Pažana Gospi od Staroga Grada.

– Štovanje Svetog Trna u Pagu odobrila je Kongregacija za obrede 1788. godine, što je ostalo službeno zapisano u Kodeksu isprava i povlastica te objavljeno u Obredniku Zadarske nadbiskupije, s odredbom za kalendar da se svake godine 4. svibnja u Pagu – prema odluci Kongregacije za obrede – štuje relikvija Svetog Trna. Iako samostan sv. Margarite nije ni približno glasovit poput pariške katedrale Notre Dame, ipak su po svojoj ljubavi i privrženosti prema Gospodinu, Hrvatska i Hrvati bili i ostali veliki i pouzdani vjernici, a naša povijest, tradicija i sve što imamo ne zaostaje za drugim europskim sredinama i narodima, kaže sestra Ana Benedikta.

Osim ove najvrjednije relikvije, samostan benediktinki na Pagu čuva i vrijedne predmete umjetničkog obrta i likovne umjetnosti te nekoliko kipova Bogorodice i drvenih raspela, među kojima se ističe raspelo u kapeli Gospe od Milosrđa iz 14. stoljeća, dok je kip milosrdne Gospe izrađen 1626. godine.

Benediktinske monahinje žive Bogu posvećenim, kontemplativnim životom, same se brinući za svoje životne potrebe, ali i nesebično pomažući druge, prema vlastitim mogućnostima. Žive u skladu s Kristovom poukom »Tko napoji jednoga od ovih najmanjih… neće mu propasti plaća.« (Mt 10,42), apostolskom riječju »Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista!« (2 Kor 8, 9) i Benediktovim načelom »Moli i radi.« Takav je i život sestara benediktinki na Pagu. One su tijekom svoje duge povijesti molile i radile s građanima grada Paga i Zadarske nadbiskupije, čuvale baštinjene svetinje promičući kršćanske i benediktinske vrijednosti te hrvatsku narodnu kulturu, opisuje opatica samostana.

Čipkarstvo prošireno Pagom

Paške benediktinke razvile su vrlo bogatu i raznoliku djelatnost: bile su prve učiteljice u gradu te su 1579. godine osnovale prvu školu za djevojke u kojoj su ih stoljećima besplatno poučavale čitanju, pisanju, kršćanskom odgoju i šivanju čipke. Svoje su čipke prodavale najprije u Mlecima, a kasnije u Austriji. S vremenom su postale zaslužne što se čipkarstvo proširilo gradom Pagom te postalo značajan izvor prihoda mnogim paškim obiteljima.

Također, koludrice sv. Margarite po recepturama starim više od 300 godina izrađuju poznate i zaštićene izvorne hrvatske proizvode, kao što su slastice – paški baškotin, koludraška štrika i kolacić, kaže sestra Ana Benedikta i dodaje kako u samostanu danas izrađuju i mnoge druge proizvode: ikone, razne ukrasne predmete od čipke, a i alkoholna pića Koludraško misno vino, Koludrašku travaricu i limunčelo. Samostan danas broji osam sestara koje dolaze iz Rijeke, Luna na otoku Pagu, Kolana na otoku Pagu, Bibinja, Zadra, Nikšića u Crnoj Gori i Ponijeva u Bosni i Hercegovini. Dnevni raspored molitve i rada određen je njihovim Monaškim Pravilom.

Kako smo sestri Ani Benedikti pitanja uputili uoči Velikog tjedna, pitali smo je i o pripremama benediktinki za Veliki tjedan.

– U samostanu su pripreme za Veliki tjedan vezane uz ispovijed, crkvene obrede i tekstove iz Biblije koji govore o Isusovoj muci i uskrsnuću, kaže te podsjeća na obrede koji se u cijeloj Crkvi održavaju na Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, iščekujući Uskrs.

– Uskrs je proslava Isusovog uskrsnuća i Njegove pobjede nad smrću i grijehom. Za Uskrs se s pravom smije kazati kako je najveći i najradosniji kršćanski blagdan jer je Krist svojim uskrsnućem, pokazao i dokazao svojim vjernima, kako će i oni uskrsnuti o Njegovom drugom dolasku, te postati »baštinicima obećanja« (Hebr 6,17), ukoliko »svatko od nas, sve do svršetka, pokaže onu istu gorljivost za ispunjenje nade« (Hebr 6,11), naglasila je među ostalim sestra Ana Benedikta.