KRK – Samostan sestara benediktinki u Krku dobio je svoju web-stranicu. Jedna od najzatvorenijih i »prema vani« najmanje poznatih redovničkih zajednica na području Krčke biskupije tim je činom učinila iskorak u nastojanjima da podatke o svom samostanu učini dostupnijima široj javnosti, ali i da posredstvom suvremenih komunikacijskih alata detaljnije predstavi informacije o osnutku i povijesnom hodu te umnogome posebne i drukčije monaške zajednice.

Cilj ovog iskoraka krčkih bendektinki, napomenuto je na službenim mrežnim stranicama Krčke biskupije, bio je i da se kroz virtualno prezentiranje tog samostana i njegovih stanarki javnosti učinkovitije predstave informacije o benediktinskom monaštvu u cjelini, a kroz fotoprikaz ujedno i približi svakodnevni život danas, nažalost, prilično malobrojne zajednice krčkih koludrica. Posredstvom prikaza javnosti sad dostupnoga na adresi »benediktinkekrk.hr«, doznali smo tako i da je drevni krčki samostan jedan od svega osam ženskih benediktinskih samostana u Hrvatskoj, među kojima se tri nalaze upravo na području te otočne biskupije – u Cresu, Rabu i gradu Krku. Osim podatka da je ta redovnička zajednica u najvećem gradu otoka Krka prisutna još od 13. stoljeća, posredstvom ovog prikaza samostana smještenog u sjevernom dijelu starogradske jezgre iščitali smo i da je dotad skromna samostanska zgrada po prvi put osjetnije proširena još davne 1518. godine, otkad potiče i najstarije »dokumentirano« ime neke od stanarki tog samostana, opatice Gabrijele de Petris. Nažalost, propali samostanski arhiv uskratio je imena njezinih prethodnica.

S mirazom u samostan

Osim vremenskog pregleda daljnjih dogradnji i širenja samostanskog kompleksa koji je i danas od očiju javnosti skriven visokim zidinama, u sad posredstvom interneta konačno omogućenom uvidu u povijest, ali i sadašnjost te redovničke zajednice, navodi se i da je značajna godina za krčke benediktinke bila 1780., kad je samostanska crkva temeljito obnovljena i barokizirana te naslovljena Uznesenjem Blažene Djevice Marije. Stari dotrajali zvonik uz crkvu snižen je 1905. godine gotovo do njegovih temelja te potom i nadograđen u sadašnjem obliku od klesanog kamena, po nacrtu ing. F. Derossija. U predstavljenim materijalima može se pronaći i zanimljiv podatak da je klesar angažiran na tom poslu bio Nikola Žic-Duminov, a zajedno s njim izvođači radova bili su i braća Ivan te Klement Calligaris iz Krka. Kako u materijalima stoji, u početku su u zajednicu primane isključivo krčke plemićke kćeri, a potom je samostan otvoren i za sve ostale djevojke. Razlika među njima ogledala se u visini miraza kojeg su ulaskom u tu zajednicu buduće redovnice donosile pa su Krčanke tako bile pozvane donijeti 200 dukata, kandidatice s područja Mletačke republike 300, a djevojke iz krajeva preko granice Republike 400 dukata. Broj koludrica se mijenjao, pa je zajednica kroz povijest znala brojiti do dvanaest, pa i više članica (1964. ih je bilo trinaest), a dogodilo se i da je smrću opatice Ludovice Cikute (1600. godine) samostan ostao bez ijedne koludrice, prazan i zatvoren sve do 1619. godine. Te je godine, naime, krčki biskup Ivan IV. Turriani odredio da se dvije koludrice iz Cresa presele u Krk čime je revitalizirana monaška zajednica sastav koje se i danas može prebrojati na prste jedne ruke.

Stoljeće škole

Život zajednice, navodi se također u javnosti sad na zanimljiv i suvremeni način predstavljenim materijalima, oduvijek se odvijao prema poznatom benediktinskom pravilu – moli i radi! Samostan je bio i prava obrtnička radionica tkanja sukna, finog veziva, pletiva i mjesto vrijednog odrađivanja drugih praktičnih kućanskih vještina. Dalekovidni biskup Ivan Antun Sintić, prvi biskup sjedinjenih biskupija osorske i rapske s krčkom, u samostanu je 1802. godine utemeljio žensku osnovnu školu na talijanskom jeziku koja je ondje djelovala do 1903. Tim je činom krčki biskup preduhitrio u djelo kasnije provedenu napoleonsku sječu »društveno nekorisnih« samostana. Za razliku od na taj način spašenog benediktinkog samostana, u tad pokrenutom postupku svjetovnog prenemjenjivanja takvih komplekasa nestala je benediktinkama susjedna zajednica krčkih klarisa u čijem je samostanu stanoviti general Gully tad bio naumio otvoriti vojarnu. Zadnje tri krčke klarise premjestile su se k benediktinkama i time ojačale njihov učiteljski kadar.

Mnoštvo zanimljivih informacija

Zanimljive internetske stranice koje je izradila Irena Žužić, koja ujedno uređuje i mrežno-komunikacijske kanale Krčke biskupije, osim brojnih zanimljivih podataka o ovom javnosti i danas poprilično nepoznatom i izoliranom samostanu, kao i zajednici koludrica koje ga nastanjuju, svim zainteresiranima predstavlja i samu povijest benediktinskog reda te mnoštvo podataka o svecu čijem je štovanju samostanska zajednica posvećena.