Priču o popravku murala, posvećenom svom ocu Vladimiru Karloviću Karletu, Željka Karlović uzela je u svoje ruke
povezane vijesti
Nisam više mogla gledati kako zavist i kompleksi nagrđuju – ljubav. Mural posvećen Rijeci, Armadi i mom pokojnom ocu Karletu u mojem rodnom Malom Lošinju bio je išaran niti godinu dana nakon što je nastao.
Njegov autor, fantastični umjetnik Eduardo Filipović Sec je dio tih kompleksaških šaranja otklonio, no sam grb Rijeke ostao je zacrnjen.
Uzela stvari u svoje ruke
S obzirom da je Sec morao “trbuhom za kruhom” te je poslao izvjesno da će proći tko zna koliko vremena prije nego ga on sam bude mogao popraviti, uz njegove instrukcije i sprejeve – priču o popravku murala uzela sam u svoje ruke.
Ispričala nam je to Željka Karlović, navijačica Rijeke od rođenja. Drugo nije ni mogla biti jer prve je korake, pa tako i na D tribinu Kantride učinila uz oca Vladimira Karlovića Karleta, jedinstvenog stanovnika Malog Lošinja čija je kuća na Bočacu poslužila kao podloga za mural koji su mu Armada i umjetnički gen Eduarda Filipovića Seca, podarili.
K tome, riječ je i o muralu koji je dobio najviše glasova u izboru Novog lista posvećenom finalnom kup nastupu Rijeke u svibnju ove godine.
Velika odgovornost
– Nije mi bilo lako jer krenula sam vraćati originalni sjaj Secovom radu što je velika odgovornost. Imala sam prave, njegove sprejeve, a krajnje koncentrirano sam pratila Secove linije koje su se ipak jasno razaznavale ispod crnila koje je napravio jedan lošinjski kompleksaš.
Sve sad izgleda upravo onako kao je izgledalo u rujnu 2019. godine, na žalost ne i od svibnja 2020. godine, dodala je sretna Željka.
Ono što ova obnova Karletovog murala na jedan dodatni, simbolički način donosi je činjenica da mu je vraćena prvobitna ljepota točno na petu obljetnicu preranog odlaska istinske legende Armade kao i riječke navijačke te humanitarne scene, Tomislava Nikla znanog i kao – Mosa Bavlju.
Čovjeka velikog srca i nevjerojatno široke duše. Ili – ništa nije slučajno. Legende žive, ma gdje se nalazile i svako nas malo podsjete da itekako prate što radimo mi ovdje dolje, ovdje na ovom običnom, nervoznom i prečesto iskompleksiranom svijetu.
