Etnolog i muzeolog Damir Kremenić, čelnik Katedre čakavskog sabora Kornić, dobio je najveće priznanje za doprinos struci u 2023. godini, nagradu “Milovan Gavazzi” za životno djelo.

Na ovog tjedna održanoj svečanoj dodjeli tog proznanja, upriličenoj u Etnografskom muzeju, nagradu mu je uručila potpredsjednica Hrvatskog etnološkog društva, Olga Orlić.

Kako stoji u obrazloženju te velike, vrijedne te i više no zaslužene nagrade koja je pripala ovom izuzetno aktivnome i sveprisutnom otočnom čuvaru i promicatelju kulturne i povijesne baštine, Kremenić je hrvatsku etnološku znanost zadužio u mnogim područjima svoga djelovanja.

U segmentu arhitekture i obnove spomenika, za Institut za povijest umjetnosti, Konzervatorske odjele u Rijeci, Zagrebu, Zadru i Osijeku, Kremenić je snimao sakralnu i pučku arhitekturu.

U Planoteci HKD Braće Radića u Zagrebu pohranjeno je čak 800 listova s njegovim arhitektonskim snimcima. Sustavno snima malu sakralnu arhitekturu i župne crkve te istražuje pučku arhitekturu u Lonjskom polju, na otoku Krku i u Kordunu.

Potaknuo je obnovu, postavu oltara i vraćanje u kult starohrvatske crkvice svetoga Dunata na Krku. Prema Kremenićevom nacrtu obnovljena je drvena crkvica Svetog Ive u Smoljancu, spaljena u Domovinskom ratu.

K tome, napravio je i idejni projekt proširenja groblja na Korniću. Na planu revitalizacije folklora i običaja Damir Kremenić aktivan je u dva kulturna društva – u Zagrebu i Korniću na Krku.

Potaknuo je obnovu i izradu više tipova nošnji za ova društva, kao i tečajeve vezenja i tkanja pojaseva za nošnje. Autor je pet folklornih koreografija i koautor još sedam koreografija.

Organizirao je folklorne koncerte i obnavljao izvedbu narodnih običaja od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća (jurjevski krijes, koledve, Cvjetnica).

Vodi Folklornu družinu Jurjaši u HKD Braće Radića od 1990. godine i povremeno dječju folklornu družinu Lajbeki u istom društvu.

Predaje krčke plesove na Hrvatskoj školi folklora koje se održavaju najčešće u Zadru i Koprivnici. Učio je plesti košare na otoku Krku i u Pokuplju te radi na obnovi košaraštva na Krku.

Učio je osnove lončarstva na otoku Ižu i pohađao radionice izrade vrbovečke poculice, te samoborskog i bistranjskog kraluša.

Kremenić je također i autor putujućih izložaba tradicijske arhitekture Posavine, Oglavlja hrvatskih žena i foto izložbe o Đakovačkim vezovima, te izložbe Živa glagoljica otoka Krka (2022.).

Postavio je etnografsku izložbu o Korniću (2000.) u Zagrebu i Korniću, te devedeset manjih izložbi u Etnogaleriji Turopoljski cvjetić u novozagrebačkoj “Mamutici”, etnološke, arheološke i drugih baštinskih tema.

Neke od ovih izložaba bile su postavljane i u raznim dijelovima Zagreba, te na Korniću, Virovitici, Kumrovcu, Martinskoj Vesi, Varaždinu, Dobrinju, Krku, Drenovcima, Pitomači, Vrbniku, Novskoj, Oslu u Norveškoj te u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini.

Laureat je uz sve spomenuto, ističu njegove kolege, osnovao i stručnu knjižnicu (publikacije o etnologiji, arheologiji, povijesti, povijesti umjetnosti, monografije) u Novom Zagrebu s 8.500 knjiga i 31.000 primjeraka neknjižne građe, koju je, zajedno sa suradnicima, godinama sakupljao.

U Korniću je obnovio Čitaonicu Frankopan zamrlu u Drugom svjetskom ratu, u kojoj se čuva 7.000 knjiga i zavičajna zbirka. Osnovao je i Knjižnu stanicu u Buzinu, za besplatnu posudbu knjiga za stanovnike tog dijela Zagreba.

Od 1986. godine Kremenić prepisuje glagoljske dokumente i radi rodoslovlje obitelji Kremenić, prema izvorima iz glagoljskih matica.

Nekoliko knjižica i matica pripremljeno je za tisak. Od 1993. vodi ljetne škole glagoljice u Korniću, Puntu, Zagrebu, Bogovićima, Vrhu i Omišlju, u kojima je preko 2.500 polaznika naučilo razne vrste glagoljice.

Napravio je i projekt glagoljaške šetnice od Lakmartina do Krka, a u tisku je faksimil i prijepis Molitvenika Gašpara Vnučića iz 1568. godine.

Na planu muzeologije i dokumentiranja privatnih zbirki, zajedno sa suradnicima Kremenić je dokumentirao i obavljao konzervatorsko-reparatorske zahvate, te radio izmjene u postavi u Etnografskoj zbirci otoka Krka u Dobrinju (1994.-1996.).

Radio je i projekte za zavičajnu muzejsku zbirku u Drenovcima i popisivao izloške Zbirke Živka i Željka Sajka za budući Gradski muzej u Novskoj.

U ljeto 2007. godine postavio je i otvorio Zavičajnu etnografsku zbirku u Korniću, u staroj kamenoj kući, s 1.400 izložaka.

Popisao je etnografske zbirke u Čigoću, Krapju, Lignju, dvije zbirke u Sunji, Brezariću, Svetom Vidu Miholjicama, Lađevcu i u Malinskoj.

Od 1980. godine, stoji nadalje u obrazloženju nagrade za životno djelo, Kremenić sakuplja etnografsku zbirku koja broji 5.700 predmeta, s nošnjama, svetim sličicama, keramikom, košarama, pisanicama, licitarima, glazbalima, drvenim uporabnim i drugim predmetima.

Zbirku razglednica sakuplja od 1974. godine i danas broji 125.000 razglednica, s motivima naselja, crkava, pejzaža, prometala, zaljubljenih parova, brodova, kulturnih događaja, muzejskih predmeta i drugih.

Ovom zbirkom se koriste muzeji i kulturne ustanove, te privatne osobe za svoje potrebe. U Zagrebu su postavljene izložbe njegovih razglednica na temu Narodne nošnje Hrvatske, Meštrović te Francuske crkve na razglednicama.