Potražnja golema, ponuda bitno manja / Foto B. PURIĆ
Prvi zadatak bila je priprema »klasične«, bijele buzare, a u drugoj rundi i one crvene
povezane vijesti
VELI LOŠINJ Kao rijetko kada, duž obala mandraća Velog Lošinja cirkulirala je »rijeka« ljudi koji su posjetili Dagnjadu, feštu zasnovanu na natjecanju u pripremi dagnji na buzaru, za pripremu relativno jednostavnog, a tipičnog primorskog jela. Sudjelovalo je deset tročlanih ekipa, a kako je ukupno bilo na raspolaganju 70 kilograma dagnji, od čega velika većina otpada na same školjke, a tek manji dio na njihovo meso, jasno je da su i oni koji su uspjeli nešto probati, nisu mogli temeljiti večeru na tim porcijama. No, poanta je ipak bilo veselje i promocija otočnog, primorskog načina prehrane, nasuprot jelima od mljevenog mesa koja inače prevladavaju na ljetnim feštama, a koliko god se već odavno udomaćila i na otocima, nisu toliko reprezentativna.
Svaka ekipa dobila je dagnje i vino, dok se za sve ostale sastojke i kuharske potrepštine, uključujući i plinske boce, morala snaći sama. Prvi zadatak bila je priprema »klasične«, bijele buzare, a u drugoj rundi i one crvene. Potom je na potezu bio tročlani stručni žiri, koji je, bez raspolaganja podatkom o tome čije jelo probaju, ocijenio koje buzare su najbolje, a tek im je onda otkriveno – i preko razglasa objavljeno – tko je pripremio koju. Iskusnici kuhanja, gastronomske kritike i televizijskih emisija o kuhanju, Adrijano Nikolić, Radovan Marčić i Mario Bobanović, najboljom bijelom buzarom ocijenili su onu koju su pripremili Sandro Tarabocchia, Marko Tarabocchia i Tomica Štimac, odnosno »Veloselski zetovi«. Najbolja crvena buzara je, prema ocjeni žirija, bila ona ekipe Mušule za koju su kuhali Marin Ivančić, Jana Solenički i Marin Solenički. Dodijeljene su i nagrade za drugo i treće mjesto pa su tako za bijelu buzaru drugu nagradu dobile Veloselke, a treću Mušule, dok su za crvenu buzaru drugu nagradu dobile Pizdice, a treću Veloselke. Priznanje je, kao najstarija sudionica, dobila i Marija Ostroman. Dagnjadu, dopunjenu glazbom skupine Malvazija band, organizirali su Roberto Nikolić i udruga Relive na čelu s Markom Heskyjem.