Upravljanje vodom iz našeg jezera mora ostati na Cresanima i Lošinjanima! Nitko nam to ne može oduzeti. Zato se borimo svim legalnim sredstvima protiv nepoštenog i lošeg zakona, a tako ćemo i nastaviti, izjavio je creski gradonačelnik Marin Gregorović nakon zajedničke sjednice gradskih vijeća Cresa i Malog Lošinja u Arheološkoj zbirci u Osoru, prvog takvog okupljanja lokalnih parlamenata dvaju susjednih gradova, što najbolje govori o važnosti teme o kojoj su raspravljali.

No, rasprave gotovo da nije ni bilo jer su svi jednoglasno potvrdili odluku o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o vodnim uslugama donesenog 2019. godine. Zakon je to koji propisuje objedinjavanje velikog broja pružatelja vodnih usluga i cilj mu je okrupnjavanje vodnoga gospodarstva, tj. smanjenje broja vodoopskrbnih tvrtki s oko 170 na četrdesetak. Temeljem tog zakona Vlada je 30. prosinca 2021. donijela Uredbu o uslužnim područjima koja je propisala da uslužno područje 26 obuhvaća gradove Cres, Krk i Mali Lošinj te općine Baška, Dobrinj, Malinska-Dubašnica, Omišalj, Punat i Vrbnik, a »društvo preuzimatelj« postaje Ponikve voda d.o.o. iz Krka. Za cresko-lošinjsko otočje, o kojem brine zajednička komunalna tvrtka Vodoopskrba i odvodnja Cres Lošinj, to konkretno znači pripajanje krčkom društvu Ponikve voda s čime se ne slaže nitko na Cresu i Lošinju. Smatraju da mogu i dalje ostati samodostatni jer su rijetki otoci koji imaju vlastiti izvor pitke vode, Vransko jezero, kontinuirano se ulaže u infrastrukturu, a upravo je u tijeku projekt aglomeracije, vrijedan gotovo pola milijarde kuna.

Neravnopravan položaj

Gradovi Cres i Mali Lošinj, ali i samo komunalno društvo, svoje su argumente protiv pripajanja krčkoj tvrtki isticali već tijekom javnog savjetovanja o prijedlogu zakona, potom i u osobnim susretima gradonačelnika s ministrom Tomislavom Ćorićem i drugim državnim dužnosnicima. Sve je bilo uzalud.

Na ranije održanoj izvanrednoj sjednici creskog Gradskog vijeća, kao i na zajedničkoj sjednici koju su Cresani i Lošinjani održali u Osoru, izneseno je mnoštvo argumenata protiv tog pripajanja. Jedan od glavnih kriterija koje je država odredila je da javni pružatelj usluga mora godišnje prodati 2 milijuna kubičnih metara vode (+/- 10%), a na cresko-lošinjskom području se u trenutku donošenja zakona prodavalo oko 1,5 milijuna kubika vode.

Osnovni je problem kod ovakvog pripajanja, a to je istaknuto i u tužbi Ustavnom sudu koju je već podnijelo dvadesetak gradova, što je ono u suprotnosti s ustavnim pravilima o vlasništvu. Vijećnicima je to objasnio i član Uprave otočnog komunalnog društva Neven Kruljac.

– Prema zakonu o trgovačkim društvima kod ovakvog pripajanja sva imovina se prebacuje Ponikvama iz Krka, a Vodoopskrba i čistoća Cres-Lošinj prestaje postojati. Novi omjeri u vlasništvu su za nas vrlo nepovoljni jer u novo društvo ulazimo s kapitalom od 57 milijuna kuna, Ponikve vode »vrijede« 350 milijuna kuna, a u budućem društvu gradovi Cres i Mali Lošinj imat će udjel od samo 6,85%. Grad Krk imao bi 21%, općine Baška 11, Dobrinj 12, Malinska 14, Omišalj 12 itd., a u skladu s tim postocima bila bi formirana i nova skupština u kojoj bi Cres i Lošinj, kad bi zajednički nastupali, imali svega 13,7% udjela u odlučivanju. Po drugom kriteriju odlučivanja predviđenim zakonom, svaka jedinica lokalne samouprave će imati jedan glas, što znači da će Cres i Lošinj imati po jedan glas, a Krk sedam, te smo opet debelo nadglasani. Sve to znači da bi u budućem društvu utjecaj Cresa i Lošinja bio minimalan, objasnio je Kruljac te naglasio da bi po kriteriju prodaje vode gradovi Cres i Lošinj sudjelovali u prihodima novog društva s 35%.

Argumente protiv pripajanja jasno je istaknuo i gradonačelnik Gregorović.

– Imamo vlastiti izvor pitke vode, kroz investicije predviđene kroz sljedećih godinu i pol postići ćemo i tražene »kubike« prodane vode, a sve analize pokazuju da možemo samostalno funkcionirati, rekao je Gregorović na izvanrednoj sjednici.

Vodoopskrbni sustav

Razvoj i izgradnja vodoopskrbnog sustava na području otoka Cresa i Lošinja započela je nakon II. svjetskog rata na izvorištu i crpilištu vode Vransko jezero. Orlec je prvo otočno naselje koje je dobilo vodovod 1952. godine, dok je Cres dobio vodu 1953. godine i na to podsjeća javna »špina« koja se nekad nalazila na središnjem gradskom trgu, a sad je našla svoje mjesto u lučici Grabar. Južni krak dužine 45 km do Velog Lošinja dovršen je 1963. godine, tako da je Belej dobio vodu 1955. godine, Osor i Nerezine 1959., Mali Lošinj 1960. godine i Veli Lošinj 1963. godine. Ukupna duljina mreže vodoopskrbnog sustava Cres – Lošinj danas iznosi više od 200 km.

S vodom se stiglo čak i do otoka Ilovika, djelomično podmorskim cjevovodom, dok se otoci Susak, Unije i Srakane opskrbljuju brodom vodonoscem. Nažalost, naselja sjeverno od Cresa nisu spojena na sustav javne vodoopskrbe, već se po potrebi opskrbljuju pitkom vodom iz autocisterne, ali postoje planovi i za njihovo uključivanje u vodovodni sustav.

Aglomeracija

U tijeku je veliki projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture aglomeracija Cres, Martinšćica, Nerezine, Mali i Veli Lošinj, ukupno vrijedan 486 milijuna kuna, od čega 263 milijuna kuna financira Europska unija kroz Kohezijski fond. Na više lokacija na otočju obnavlja se i gradi vodovodni sustav, što će pridonijeti njegovoj sigurnosti i značajno smanjiti gubitke vode. Upravo je i taj projekt jedan od argumenata protiv pripajanja cresko-lošinjske komunalne tvrtke krčkoj jer je ugovorima potpisanim s Europom, između ostalog, propisano da se u slučaju da dođe do statusnih promjena javnog isporučitelja europska sredstva trebaju vratiti, što bi prouzročilo ogromnu štetu cresko-lošinjskom vodovodu.

Što dalje? Gradovi su odlučili nastaviti u dva smjera. Sukladno važećem zakonu nastavit će s pripremom dokumentacije za spajanje komunalnih društava, ali će istovremeno poduzeti sve da se taj proces uspori i, po mogućnosti, nikad ne realizira jer, kako je rekao Kruljac na sjednici Vijeća – »ne bi ovo bio prvi zakon koji je donesen, a nije proveden«.

Jedan od smjerova kojim su gradovi krenuli je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o vodnim uslugama. Nedavno je Ustavni sud izdao priopćenje sa sjednice održane 29. ožujka, na kojoj je donio rješenje o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o uslužnim područjima. Ono što posebno veseli, jest to što je Ustavni sud privremeno obustavio izvršenje svih općih i pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na temelju navedene Uredbe.

Jedinstveno Vransko jezero najveći kapital

Otočani kao svoju najveću vrijednost ističu Vransko jezero, golemi prirodni spremnik koji sadrži više od 200 milijuna kubičnih metara slatke vode. U jezeru nema raspadanja i ono je oligotrofno, tj. čisto, po čemu je također posebno među krškim vodama. Na tom prostoru nema većih naselja, nema industrije, kanalizacije te nijedna bujica ne utječe izravno u jezero, nego se gubi u priobalnom šljunku i tako se filtrira. Posljedica toga je izuzetna prozirnost vode, pa je Vransko jezero najprozirnija slatka voda u Hrvatskoj.
Samo jezero nepristupačno je za javnost. Područje sliva vrlo je slabo naseljeno, s malo aktivnosti koje bi mogle u većoj mjeri negativno utjecati na promjenu kakvoće vode u jezeru. Najveći rizik od ugroze Vranskog jezera prijetio je od magistralne prometnice Cres – Lošinj koja prolazi rubim dijelovima slivnog područja, ali nakon rekonstrukcije 2000. godine napravljeni su separatori koji bi u slučaju izlijevanja opasnih tvari spriječili njihovo otjecanje u jezero.