Život je poput planine, pun izazova, nepredvidivih uspona i strmih padova, ali i nevjerojatnih trenutaka ljepote i mira. Svaka planina, baš kao i život, ima svoje staze koje su ponekad teške i iscrpljujuće, ponekad lakše i mirnije, no sve vode prema vrhu, prema cilju.

A da je svaki cilj ostvariv, bez obzira na prepreke, pokazuje inspirativna priča Alana Crljenka, planinara i ljubitelja prirode iz Paga. Bio je, priča nam iskreno, čovjek koji nije bio u stanju vezati vezice na svojim cipelama, kojeg su nosili na WC, bio je psihički i fizički slomljen, konzumirao je gomilu raznoraznih medikamenata, smatrao je da mu je život završio i samo je čekao onaj trenutak, nekakav klik u glavi koji će mu reći da napusti ovaj svijet.

– Zamislite čovjeka koji je provodio dane i mjesece po raznim bolnicama, na raznim pretragama, slikanjima, snimanjima, na razgovorima s ortopedima, psihijatrima, kirurzima, čovjeka koji je bio i fizički i psihički teret samome sebi, kojemu se vlastiti odraz u zrcalu gadio. Taj čovjek ili, bolje rečeno, ta olupina čovjeka bio sam ja, započinje Crljenko i dodaje kako, da je nastavio sa životom kakvog je prije vodio, sada ne bismo uopće razgovarali.

Snažan preokret

Naime, planinarenjem se počeo baviti nakon što je zbog oštećene kralježnice, kroničnog PTSP-a i načina života hodanjem sa sebe odbacio gotovo 30 kilograma.

– Kasnije sam sebi pokušao pomoći i odlaskom u teretanu što mi je, Bogu hvala, i uspjelo. Uskoro sam se priključio i jednoj grupi prijatelja iz Paga koja se tada počela baviti planinarenjem. Naravno, sve je to tada za mene bilo novo i nepoznato, ali znatiželja za iskušavanjem samog sebe i želja za avanturom odvela me je upravo do ljubavi prema planinama i planinarenju, ističe Crljenko.

Na ovaj snažan preokret utjecalo je nekoliko osoba, a prvi je pokojni dr. Blajić, tadašnji neurokirurg u OB-u Zadar koji mu je savjetovao što hitniju operaciju kralježnice upozoravajući ga da će, ako ga ne posluša, vrlo brzo završiti u kolicima.

Privatni album

– Jasno, ostao sam užasnut čuvši tu informaciju. No, gotovo u istom trenutku u meni se probudila pobuna, možda čak i bijes na sve što mi se događalo te sam mu se zahvalio na svemu i otišao iz njegove ordinacije iz koje me je ispratio njegov pogled pun čuđenja. Iako taj dobri čovjek to nikada nije saznao, ta šokantna vijest koju sam od njega tada primio bila je prva i jedna od onih koje će me odvesti u puno zdraviji i bolji život. Odlučio sam ići svojim putem, bez obzira na konačan ishod. Počeo sam hodati koliko sam mogao, ali sam i dalje koristio medikamente za ublažavanje bolova na bazi morfija kao i druge koji su mi gotovo spalili stjenku želudca. Došao sam do točke kada su mi i obična čaša soka ili mala šalica kave davale osjećaj kao da u sebe ulijevam kakvu kiselinu. Hodajući mjesecima, izgubio sam gotovo 30 kilograma koje sam nakupio zbog svoje fizičke, ali i psihičke nemoći. Jasno, gubljenjem kilograma osjećao sam se nešto bolje, lakše, ali daleko je to bilo od mog fizičkog i psihičkog oporavka. Problemi su i dalje ostali isti, priča nam Crljenko.

Suze zbog bolova

U OB-u Zadar je u to vrijeme proveo cijeli mjesec dana na grupnim terapijama za branitelje oboljele od PTSP-a i jedna od tih dragih medicinskih sestara voditeljica kojoj se nažalost ne sjeća imena, predložila mu je, vidjevši sav bijes koji je kiptio u njemu, odlazak u teretanu da se tamo pokuša »ispuhati«.

– Naravno, na njen prijedlog samo sam se nacerio jer mi je i samo sjedenje na stolici pred njom predstavljalo problem. Ali, ta riječ teretana ostala je negdje u mojoj glavi. Jednog dana, mjesecima kasnije, došao sam u kontakt s čovjekom koji se sasvim slučajno pojavio u mojem životu, razgovarali smo samo tada i više nikada kasnije, a predložio mi je da si pokušam dalje pomoći odlaskom u teretanu. Naravno, i njemu sam se nacerio u lice smatrajući da je to što mi govori totalna budalaština i nebuloza, nešto što je samo po sebi nemoguće učiniti. Ali on je bio vrlo uporan i dao mi je primjer gdje je to dalo odlične rezultate, samoga sebe, kazuje Crljenko koji je ipak poslušao savjete, premda tome nije pridavao nikakvu važnost i – krenuo u teretanu.

Taj ga je odlazak, kako kaže, vratio među žive. Jasno, to se nije dogodilo odmah, ali osam mjeseci kasnije, nakon prolivenih litara suza zbog bolova, bolovi su gotovo pa nestali, a on je mogao gotovo sve ono što svaka zdrava osoba može činiti, primjerice sam sebi zavezati vezice na cipelama.

– Nekako u to vrijeme mog odlaska iz tog, kad iz sadašnje perspektive pogledam, poluživota, povezao sam se sa svojim prijateljima iz Paga koji su počeli planinariti te sam im se pridružio jer me je želja za avanturama, ali i propitkivanjem samog sebe vodila dalje. I tako su započeli moji odlasci u planine. To mi je otvorilo oči pokazavši mi koliko je ovaj svijet velik, a kako smo svi mi mali, iako se većina nas narcisoidno voli predstavljati drugim ljudima velikima i veličanstvenima. Kada stojiš na vrhu planine i gledaš na sav taj minijaturni ljudski svijet ispod sebe kojeg i vidiš i ne vidiš jer je daleko dolje, shvatiš da si kao čovjek samo sićušan titraj u vremenu, nanosekunda svjetlosti koja je zasjala i trenutak daha koji će vrlo brzo nestati u zaboravu ovog svijeta, a da je jedina bezvremenska veličina i nevjerojatna veličanstvenost upravo ta planina koja ti je dozvolila da je posjetiš, emotivno govori Crljenko i naglašava da se do vrha planine ne može stići bez treniranja i odricanja.

Duhovni život

No, planinarenje mu je pomoglo i u duhovnom smislu, počeo je, kazuje nam, puno zdravije i dublje razmišljati o Bogu i njegovom stvaranju ljudi i svijeta, ali i o zlu u svijetu.

– Nevjerojatno je kako danas zapadne države koje su slovile kao bastioni demokracije i ljudskih sloboda sve više tonu u degeneraciju, a Istok je i dalje grozota bez ljudskih prava. Orwell bi na nas bio vrlo »ponosan«. Ipak, duboko vjerujem u pobjedu dobra na svim poljima jer je On s nama, kaže Crljenko koji kao najveći izazov ističe upravo čovjekov um.

– Ako se tom našem umu dozvoli činiti što on hoće, a on to smatra slobodom, slobodnom voljom i slobodnim izborom, put u pakao čovjeku je svakako osiguran i zagarantiran. Pakao ne mora i ne treba biti ono svima nama poznato biblijsko mjesto jer čovjek ga svojim umom često za sebe stvori već na Zemlji. Ili, da pojednostavim, već na Zemlji svojim krivim slobodnim izborom uma počne živjeti u predvorju Pakla. Stoga, mogu bez imalo zadrške reći da sam ja u tim vremenima sam sebi bio najveći izazov, čak i neprijatelj, priča Crljenko i napominje kako smatra da priroda nije nastala slučajno, nego je priroda neizrecivo Božje stvaranje svijeta za nas ljude.

Privatni album

Osim toga, velika vrijednost koju je planinarenje donijelo u njegov živote upravo su ljudi. Sretan je, kaže, jer je baveći se ovom aktivnosti upoznao mnoge dobre, drage, plemenite i kvalitetne ljude koji su mu pomogli svojim savjetima, znanjem i iskustvom, a isto tako je činio i on za druge ljude kada je njima trebao kakav savjet za uspon na neku hrvatsku i europsku planinu ili hiking po otoku Pagu.

– Mnoga takva poznanstva prešla su i u lijepa prijateljstva, a to me osobno vrlo veseli, naglašava ovaj čovjek zaljubljen u život i svoj otok Pag.

Ljubav prema Pagu

A Pag je, smatra, u potpunom outdoor smislu, još uvijek za mnoge neistražen i nepoznat otok, no staza Life on Mars već je jako poznata uz staze koje je on osobno izgradio na području grada Paga u suradnji s TZ-om grada Paga.

– Te staze su turističko-rekreativne staze Sveti Jure s odvojkom prema Staroj dragi, staza Mikula i staza Zaton s odvojkom prema špilji Goluberi, a koje nose zajednički nazivnik Druga strana Mjeseca. Tu su, naravno, i već prije od planinarskih društava izgrađene staze HPS-a koje vode na najviši vrh otoka Paga, Sveti Vid. No, na otoku Pagu ima još jako puno prekrasnih i zanimljivih mjesta koje zainteresirani mogu posjetiti pješačenjem, biciklom ili kajakom. Aktivno istraživanje otoka Paga bilo bicikliranjem, planinarenjem, pješačenjem bilo kajakom nikoga neće ostaviti ravnodušnim te osobno vjerujem kako će se gotovo svi koji jednom posjete ovaj čudesan otok, a bave se outdoor aktivnostima, ponovno vratiti njegovoj nevjerojatnoj prirodi i prebogatoj povijesti. Sva ta, kako bi rekao naš veliki Tin Ujević, malena mjesta srca moga, postat će velik dio i njihovih srca, kazuje ovaj planinar koji, kako kaže, nema planinarskih uspjeha jer na svoje planinarenje ne gleda kao na natjecanje s drugima ili promociju samoga sebe.

Nije bit planinarenja, ističe, pa i bilo kojeg drugog amaterskog sporta ili hobija biti uspješniji od drugih.

– Ne postoji taj uspjeh za koji ćeš dobivati nagrade i medalje i biti »uspješan«, jedino ako ga zbog svog nakaradnog ega zamisliš i stvoriš u svojoj nezdravoj glavi, pa sve činiš radi tzv. lajkova na tzv. društvenim mrežama predstavljajući sebe kao nekakvu veličinu, što je, blago rečeno, jadno i mizerno. Srž svega je avantura, pustolovina, uživati u prirodi sam ili s nama dragim ljudima te se nakon planinarenja vratiti kući bogatiji za još jedno veliko iskustvo, ispunjeni dojmovima i uspomenama koje ćemo pamtiti cijeli svoj život. I jasno, sva ta svoja stečena iskustva prenijeti drugima ako im naša iskustva mogu pomoći, kazuje Crljenko o svom poimanju uspjeha.

Ipak, uspjehom smatra poticanje i pomaganje drugima. Prošle je godine za jedan portal opisao borbu sa samim sobom i svim svojim unutarnjim demonima koji su ga, kako kaže, na tadašnjem krivom i neispravnom putu života pratili.

Privatni album

– Desetak mjeseci kasnije nakon objave tog intervjua u Fitness Rivalu, u Pagu sreo sam svoju prijateljicu Marijanu koja mi je tada kazala kako joj je taj tekst promijenio život jer je, vodeći se mojim napisanim mislima i iskustvom, zbog svojih zdravstvenih i drugih razloga odlučila promijeniti »postavke« svog života. Upisala se u fitness club i danas je Marijana osoba koja pršti pozitivnošću, zdravljem i ženskom ljepotom. Ako se njena životna preobrazba koju je potaknuo moj tadašnji intervju smatra životnim uspjehom, onda sam ja čovjek koji je neizmjerno uspio u životu. Naravno, u svemu joj je svojim znanjem i iskustvom pomogao i Roko, vlasnik fitnessa, koji se baš nekako u to vrijeme nakon školovanja u Zagrebu vratio u Pag i sa svojom suprugom otvorio fitness centar, u kojemu će osim Marijane, i mnogi drugi pronaći sebe i svoj put prema boljem zdravlju i kvalitetnijem životu. Zanimljivo je kako se sve gotovo u isto vrijeme savršeno uskladilo. Čudni su putevi Gospodnji, kako se kaže, govori Crljenko.

Zamke suvremenosti

Na koncu, upozorio je na zamke suvremenog i brzog života čiji nas tempo meče i odmiče od onog što je uistinu bitno.

– Ovaj nametnuti ubrzani način života stravičan je mlin koji svojim negativnim djelovanjem ljude psihički i fizički mrvi u prah i oduzima im slobodu i kreativnost, ali što je najgore i duhovnost jer samo duhovnost može donijeti istinsku slobodu u kreativnosti i obrnuto, kreativnu slobodu. Ali, takve su, nažalost, sadašnje postavke ovog svijeta. No, živeći takvim životom na kraju ćete shvatiti da vam je život bio ništa drugo nego parodija vas samih. Moderan svijet u kojemu živimo toliko će vas naviknuti na materijalno, ali i društveno ropstvo da više ni nećete moći vidjeti te lance kojima ste okovani. Ovozemaljski ljudski život, dok se ne vratimo našem Tvorcu, kratko je putovanje, stoga – živite ga! Planinarite, vježbajte, biciklirajte, hodajte, plešite, plivajte, kajakarite. Činite svaku normalnu i zdravu aktivnost na otvorenom ili u zatvorenom koja će vas učiniti sretnima, ispunjenima, zadovoljnima, poručuje Crljenko.

Kad ste u prirodi, naglašava, upijajte u sebe svu njenu veličanstvenost, sve te začuđujuće i divne prirodne ljepote i krasote koje su upravo za vas stvorene.

– Ugasite TV, tu kutiju zla, smanjite na najmanju moguću mjeru buljenje u zaslon mobitela ili računala, ne živite na tzv. društvenim mrežama jer vas one čine nesretnima i otuđuju vas jedne od drugih kradući vam iskonski, od Boga vam dan život, maknite se od negativnih i zlih ljudi kojima ovo društvo i te tzv. društvene mreže nažalost obiluju, ne predajte se konzumerizmu koji će vam isisati dušu i skršiti tijelo, nemojte biti samo broj u Excelu, ne živite u lažima i iluzijama koje vam se sa svih strana nameću, jer Zli je gospodar iluzije i otac laži. Dok još imate vremena udisati zrak na ovom prekrasnom planetu, skupljajte uspomene, dobre i pozitivne uspomene, a ne materijalne stvari. I čuvajte te uspomene u sebi, jednog dana će vam zatrebati. Sa sobom ćete na onaj svijet odnijeti jedino svoje uspomene, zaključuje ovaj inspirativni čovjek.