Koristeći povijesno prenesena znanja i iskustva, postavljenim standardom življenja, s obitelji kao nositeljem i izvorištem poduzetničke aktivnosti, odlučili smo postati aktivni sudionik procesa kojim se potiče održivi razvoj otoka, tj. održiv ekosustav. Tako se predstavlja odavno po svojim proizvodima poznat obiteljski obrt Natura Rab, odnosno rapska, barbatska obitelj Kaštelan.

Tu obitelj čine majka Marijana i otac Dušan, te sinovi – Matija, koji pomalo preuzima veliki obiteljski posao i Pavao, koji je na završetku studija. Poduzetničkim duhom i marljivošću, a prije svega poslovnom vizijom oca Dušana, ova je obitelj tradicionalnu poljoprivredu otoka Raba prepoznala kao poseban potencijal i pretvorila u svoj životni poziv.

U svome poslovanju skupili su ponajbolje od plodova zemlje koje otok Rab oduvijek pruža, i naravno plodove rada svojih ruku. Skupili su poljoprivrednu tradiciju Raba, tradiciju svoje obitelji i nadogradili je, učinili posve suvremenom. Njihovi temelji su pčelarstvo, masline i smokve, autohtono ljekovito i kultivirano bilje, plemenita pića, i na tim temeljima stvorili su veliku paletu isključivo ekoloških proizvoda. Na Punti Barbata podigli su ekološki Centar oglednog tipa u kojem je njihov maslinik i smokvik. Svoje proizvode prodaju sami u prodajno-izložbenom prostoru koji su otvorili u lijepoj okućnici pred svojom obiteljskom kućom. Na putu prema Mišnjaku mnogi se tamo zaustave, a tako je bilo i ljetnog popodneva kada smo ih posjetili: turisti su doslovce čekali da dođu na red. Sve u Naturi Rab radi ta obitelj sama, majka, otac i sinovi, pa tako i u tom dućanu. Kasnije smo saznali da je sve to dio njihove poslovne filozofije.

Snimio: Mateo Levak

Iz Rijeke na otok

U život i posao koji su započeli prije 20 godina, kada su se svi, cijela obitelj, iz Rijeke preselili na rodni otok, uveo nas je Dušan, glava obitelji.

– Od početka smo sve postavili ozbiljno i strukturirali svoje poslovanje kao obrt. Jedan od razloga zašto obrt, bio je taj što Hrvatska tada još nije bila u EU-u, a znali smo da su naši proizvodi vrlo atraktivni za europsko tržište, kao i to da od lokalne prodaje nećemo moći opstati. Obrt sa svim potrebnim certifikatima može prodavati u Londonu, Berlinu, Beču… i to smo ostvarili. Naši proizvodi već godinama putuju diljem Europe, ne samo s turistima koji dolaze na otok, i svake godine sve više prometa imamo s inozemnim kupcima. Zimi najviše prodajemo putem interneta, a kupci su najčešće turisti koji su ovdje bili na odmoru i nisu uzeli dovoljnu zalihu proizvoda koje su željeli, rekao je Dušan.
Pripovijedajući o tradiciji na koju su se kao obitelj oslonili, sjeća se svog djeda Josipa Kaštelana, kojega su u selu zvali Veli Rošić, koji je kao poljoprivrednik u davno vrijeme školovao desetero djece. Zatim i svoga oca, također Josipa Kaštelana Joja, koji je bio pomorac, a u mirovini se vratio u Barbat i sa suprugom se pomalo, više kao hobi, bavio pčelarstvom i maslinarstvom. Dušan se za ta sjećanja i stoljetna znanja starih Rabljana vezao, no sve ih je unaprijedio, dobro organizirao, osuvremenio, postavivši ekološka načela temeljnim postulatom u poljoprivrednoj proizvodnji svoje obitelji.

Obitelj Kastelan, Barbat

– Ja sam unuk koji je najviše boravio sa svojim djedom, pa sam u mladim godinama bio uključen u sve što je on radio i od čega je živio. Nisam tada znao da ću se kasnije time baviti. Prije ovoga bavio sam se drugim poslom – kao mlad sam plovio, a onda sam u Rijeci imao informatičku firmu. Kad sam uvidio da mi život u urbanim sredinama ne pruža željenu perspektivu i da tamo ne mogu ostvariti viziju koju sam imao, vratio sam se s obitelji na rodni otok. Shvatio sam da je zemlja najbolji poslovni partner, da život s prirodom oplemenjuje čovjeka i stavlja ga u neki realni odnos u prirodi. Posebno rad s pčelama čovjeku pokazuje da je priroda jača i da se čovjek mora njoj prilagoditi, osluškivati je, poštivati. Dakle, prvo sam o radu na zemlji ponešto naučio od djeda, a kasnije i od oca, i sa svojom obitelji sam tu tradiciju nastavio. Željeli smo razvijati autohtoni ekološki poljoprivredni proizvod otoka Raba, i od početka smo postavili visoke standarde. Željeli smo da i drugim otočanima na neki način budemo primjer, da pokažemo da je naš rad jedan od načina kako se može ostati na otoku. Najvažnije je što me je obitelj pratila, što smo tijekom vremena uviđali da smo sve više na pravom putu. Tako smo počeli stvarati ovu svoju priču. Ona je ukratko: ekološka poljoprivreda, obiteljski karakter proizvodnje i plasman na svjetsko tržište. Tih ciljeva se i danas držimo, a nastavlja ih i Matija. Odmah smo shvatili da moramo stvarati konačni proizvod. Rab obiluje izvornošću i kvalitetom sirovine, a tu sirovinu treba pametno osmisliti, oblikovati i približiti kupcima na najbolji način. U našem dućanu proizvode prodaje stvaratelj proizvoda, dakle mi, članovi obitelji.

I to je suština, jer mi znamo sve o našim proizvodima, jer nema pitanja iz procesa proizvodnje koje mi ne znamo objasniti – svi mi. Tako i to daje dodatnu kvalitetu našoj ponudi, a plod toga je povjerenje naših kupaca. Mi radimo proizvode dodane vrijednosti, a ta dodatna vrijednost je znanje koje smo naučili od svojih starijih. Natura Rab doslovce kopira naše stare, uz primjenu modernih tehnologija kako bi naš ekoproizvod bio još kvalitetniji, objasnio je Dušan opisujući time i svoju životnu i poslovnu filozofiju.

Ekološka poljoprivreda

Njegova supruga Marijana je njihovu priču sažela iz svoje vizure majke i supruge.

– Naša djeca su imala 12 i pet godina kada smo se iz Rijeke vratili na Rab i nastavili obiteljsku tradiciju. Djeca su nam i kao mala pomagala u svemu što su mogla, a to je karakteristično za otočnu djecu. Počeli smo 2000. godine pred kućom Dušanovih roditelja – na dva stola pokrivena stolnjakom izložili smo svoje proizvode: med, rakiju, maslinovo ulje i druge proizvode na bazi tih temeljnih. Prvi mali obiteljski dućan otvorili smo na svom obiteljskom imanju; prodajno mjesto smo neko vrijeme imali i u kneževom dvoru u gradu Rabu, a 2015. smo dućan na imanju proširili. Zadovoljna sam i mirna što je Matija preuzeo poslovanje, a mi mu ostajemo pomoć i potpora, kratko je rekla mama Marijana pokazujući nam u dućanu slike njihovog napretka, od prve prodaje pred kućom do fotografija sinova u poslu s roditeljima, djedom i bakom.

Matija je i obrazovanjem svoj život usmjerio ekološkoj poljoprivredi, no i sada – kada u obiteljskom poslu ima sve više odgovornosti – pozorno sluša savjete roditelja. Posao je od roditelja preuzeo prije više od godine dana, ali kaže da su u prijelaznom razdoblju koje traje i trajat će, da ne može bez roditelja sam voditi tako složene poslove. Njegov otac tome dodaje da Matija mora sve u tom poslu iskusiti, i da gotovo sve već zna.

– Ljubav prema prirodi je došla sa svima mojima, s djedom, bakom i roditeljima. Kada su roditelji jednom rekli da idemo na Rab, mislio sam da je to ponovo jedan od vikenda kod djeda i bake, kada ćemo im, kao i uvijek, i ponešto pomagati. Ali mi smo se zapravo preselili. Ta životna odluka roditelja dovela nas je do ovoga. I kao mali sam uvijek s tatom i djedom upoznavao razne poljoprivredne djelatnosti, od čuvanja ovaca, rada s pčelama, maslinama, smokvama, pa i odlazio na ribu. Mogu reći da nam je to svima u krvi. Kako sam odrastao, shvaćao sam da je to i moj životni poziv. Završio sam studij mediteranske poljoprivrede u Poreču, a nakon toga sam školovanje nastavio na magistarskom studiju ekološke poljoprivrede Univerze u Mariboru. Ispalo je da u mojoj obitelji postoji tradicija školovanja u Sloveniji, jer je još baka Seka tamo stekla svoje zanimanje, a otac je, nakon što je završio pomorsku akademiju, u Mariboru na VEKŠ-u diplomirao ekonomiju i marketing. Brat Pavao je sada na kraju studija ekonomije u Ljubljani, tako je dio obiteljske tradicije ispričao mladi Matija.

Obitelj Kastelan, Barbat

Isto tako, objasnio je da se izraz ekološka proizvodnja često zloupotrebljava, jer da sve što je proizvedeno nije automatski ekološko.

– Ekološka proizvodnja u svojoj osnovi potpuno uvažava prirodne resurse, ne dopušta upotrebu konvencionalnih sredstava za zaštitu bilja i kemijskih gnojiva. To je ono što tata uvijek spominje: sa što manje ljudskog djelovanja zapakirati čistu prirodu u ekološku ambalažu i približiti je ljudima. To mi radimo, objasnio je Matija, a otac ga je nadopunio rekavši da je iskrenost u ekološkoj proizvodnji neophodna i da se samo takav pristup dugoročno isplati.

Glavni resursi u poslovanju ove obitelji su prije svega svi članovi te obitelji, a onda: pčele, masline, ljekovito bilje otoka – kadulja, vrijesak, smilje, ružmarin, lavanda, koromač i smokve. Od njih rade sve svoje proizvode, pedesetak različitih, sljubljujući te bazične proizvode u različitim kombinacijama. I za mnoge od njih su nagrađivani. Svi njihovi proizvodi u nazivu imaju Arba, drevno ime Raba.

– U našim proizvodima je iskrenost cijele prirode, a sve što prodajemo su naši proizvodi. Imamo sedam skupina proizvoda, a najatraktivnija skupina je Arba Immune system koju temeljimo na kadulji i koju nazivamo rapskim zlatom. Rab ima oko 800 biljnih vrsta, najviše na 86 kilometara kvadratnih, što je ogromno bogatstvo. Mi smo na kadulji izgradili svoju filozofiju, jer o imunitetu brigu treba voditi svaki čovjek, priča Dušan, i ljubitelj prirode i uspješan biznismen.

Svi certifikati

Predstavljajući njihovu paletu proizvoda, Matija prvo naglašava da svi njihovi proizvodi imaju sve certifikate i kompletnu regularnost procesa proizvodnje. Pitamo je li baš sve što rade – i jela i pića i kozmetika, i uporabni predmeti od drva masline – i uzgojeno i proizvedeno ekološki. A odgovor je: Baš sve – mi našim proizvodima želimo propagirati naš otok, i to i činimo. Svaki od njihovih proizvoda ima svoju priču, kako je nastao i čemu posebno služi, i naravno sve to znaju i objasniti i dobro plasirati. Dušan i Matija o svakom segmentu obiteljskog poslovanja pripovijedaju nadopunjujući se i s ponosom, ali o medu svojih pčela pričaju s posebnim žarom. Standard im je sto košnica, ali sada ih imaju 60, jer su lani imali velikih gubitaka.

– Radimo dvije-tri vrste, kako koje godine, visoko aromatičnih medova. Med od kadulje je naš najpoznatiji i najkvalitetniji med, med našeg podneblja. Pčelarimo na Rabu, u Lici i Gorskom kotaru, jer nakon kadulje pčele na Rabu ne mogu opstati. Mi med ne deklariramo po biljnim vrstama nego po mikrolokalitetu gdje je nastao. Uvijek želimo stručnom analizom dokazati od čega je med, pa ako je od kadulje onda ga kao takvog i deklariramo. A med od kadulje je nešto posebno. U malim količinama ga prodajemo kao med, a u većim količinama sljubljujemo s drugim proizvodima. Koristimo ga kao bazu za finalne imunitet proizvode. Spajamo npr. med i čisti propolis; a prema tatinoj inovaciji nastaje macerat kadulje i med od kadulje – to su naši najtraženiji proizvodi. Radimo i ocat od meda i to u dvije vrste: jedan aromatiziran s bosiljkom, a drugi je ocat od meda s medom, koji okusom podsjeća na aceto balzamiko… Bogatstvo biljnog svijeta Raba skupili smo u našoj liniji Herba Arba, gdje je baza maslinovo ulje i pčelinji vosak naših pčela. To su masažna terapijska ulja i kreme, sapuni, te čajevi. Naš ekološki pčelinji vosak je rijetkost na svjetskom tržištu, a prerađujemo ga kod pouzdanog partnera u Austriji jer želimo da bude vrhunski.

Ekološki vosak je naš adut i za njega posjedujemo europski certifikat. Zato mi ne možemo napraviti 50 tisuća krema, ali možda možemo pet tisuća. Težimo izvrsnosti proizvoda, a mislimo da smo to i postigli, nabrajaju Matija i Dušan.

Masline i smokve

Predstavljaju i svoje masline i maslinovo ulje, naravno ekstra djevičansko, od kojega dio prodaju kao samo ulje, dio obogaćuju bosiljkom, a dio im služi kao podloga za mnoge druge proizvode, poput kozmetičkih s posebnom namjenom. Kažu da su u berbi maslina uvijek prvi, i da svoje masline odmah po berbi prerađuju u Istri – i to zato jer sve žele učiniti najbolje. Među njihovim proizvodima su i masline u salamuri, domaće oblice, a taj posao redovito obavlja otac Dušan i to u konobi ukopanoj tri metra pod zemljom. Za svoja plemenita pića od domaće rakije s ljekovitim biljem otoka i (ili) medom, kažu da su sinteza svih njihovih proizvoda, sinteza cijelog njihovog okruženja uključujući i podzemnu konobu u kojoj njihove travarice odležavaju i do pet godina.

Snimio: Mateo Levak

Kaštelane pitamo i tko im bere smokve i tko od njih radi pekmez, po domaći marmeladu, a Matija je na smokvama ilustrirao jedan njihov radni dan.

– Mama i tata su na Punti Barbata prije desetak godina zasadili smokvik s 35 stabala koja su danas u punom rodu. Beremo ih svi zajedno, svakih četiri-pet dana. U šest ujutro smo već u smokviku i do osam poberemo sve koje su zrele. Kad se vratimo, nakon doručka, ja idem u naš dućan, a mama i tata na rezanje smokava za marmeladu. Narezane idu u komoru, a onda ubrzo u preradu. Ne kuha ih mama u velikom loncu, jer takav lonac ne postoji, nego se smokve prerađuju u posebnom kuhalu. To su već količine koje zahtijevaju takav način prerade. Težimo da nakon berbe sve što prije ide u preradu, kako masline tako i smokve. Sve radne akcije u našem obrtu radimo svi zajedno, mama, tata, brat i ja. Imamo podjele poslova, ali u radnim akcijama radimo svi. Ako u nedjelju idemo vaditi med, Pave će doći iz Zagreba i nas trojica radimo zajedno, a mama uvijek doma ima drugih obveza.

Konačno, Matiju smo pitali i o Punti Barbata, najjužnijoj padini otoka, koja je u ne tako davnoj prošlosti sva bila zasađena vinogradima. Od kada su vinogradi, a i oni koji su ih obrađivali, ostarili, pa i umrli, taj je dio Barbata – zaštićeno visokokvalitetno poljoprivredno zemljište – zarastao gotovo u šumu. Tek poneki domaći ljudi vratili su tu bogomdanu zemlju vinovoj lozi, pa ima nekoliko njegovanih vinograda, vlasnicima i cijelom Rabu na ponos. Posjetili smo imanje obitelji Kaštelan, koje već s prometnice pruža sliku urednog, kamenim zidovima zaštićenog imanja.

– Na Punti Barbata je naša djedovina, naša najveća poljoprivredna površina, 4000 metara kvadratnih koje smo kultivirali, uložili puno novaca, da bi sve dobilo cjelovitost i lijepu formu. Uživam u ovom kompleksu s maslinama i smokvama. Berba smokava je uspješno završena, a uskoro nam slijedi berba maslina. U našem masliniku prevladava sorta lečino, po domaći talijanka, koje beremo prve, a imamo i ponešto oblice, levantinke i lastovke. Ovdje imamo i 35 smokava. Nekada su ovdje rasli vinogradi, i moj tata je ovamo sa svojim djedom dolazio brati grožđe. Mi tradiciju obrađivanja zemlje nastavljamo s maslinama i smokvama. Tako sam ja već četvrta generacija, nakon pradjeda, djeda i oca, koji nastavljam tu tradiciju.

Dušan: Postigli smo što smo željeli

Mene su nazivali pionirom ekološke poljoprivrede na otoku. Najteži trenuci su bili kad smo nešto stvarali, a okruženje, koje nas je trebalo podržavati, nije imalo sluha za naše potrebe i težnje. Tako smo uložili jako puno energije, puno više nego što ulaže razvijeni svijet. Bili smo ustrajni i postigli smo što smo željeli. S puno rada i odricanja naša obitelj od toga može pristojno živjeti. Imovinu koju smo do 2000. godine stekli u Rijeci smo prodali i s tim smo novcem kupili zemlju na kojoj živimo. Tada smo opet bili na nuli. Do prošle godine smo imali kredite, doslovno 18 godina. Sada smo sve naše ulaganje zaokružili na 1,3 milijuna eura. Stalno radeći i štedeći, proširujući posao, napredovali smo – i tako smo konačno počeli zarađivati.

Matija: Ovaj posao treba živjeti

U suštini, ovaj posao treba živjeti. Drugačije ne ide. Nije lako nositi se s nepredvidivom prirodom, jer kako je rekao i tata, ona je najiskreniji partner, ali zna biti i nepouzdan partner. Mi možemo uložiti maksimum sebe, što uvijek i radimo, ali priroda je jedne godine naklonjena, a druge možda nije, i stoga nije jednostavno udovoljiti svim strogim zahtjevima ekološke poljoprivrede koja je sigurno teži, ali i jedini prirodno prihvatljiv put. Dobro je što su naši kupci ljudi koji imaju visoku svijest o ekologiji i zato razumiju da ako nečega nema ove godine, da će možda biti dogodine. Prihvaćaju tu prirodnu ravnotežu između mogućeg i stvarnog. Proizvode koje žele rezerviraju na vrijeme, i kada dođu ti ih proizvodi čekaju, i oduševljeni su našim pristupom. Tako se stvara dugoročni odnos i povjerenje. Dakle, u svemu treba biti krajnje posvećen poslu.